Podosta se zanimljivih stvari dogodilo u posljednje vrijeme, pogotovo ako se pogledaju u kontekstu medijski sveprisutne krize. Evo što mi je zapelo za oko posljednjih par dana, bez nekog posebnog redosljeda.
1. Banke idu dalje
Već sam se u http://pollitika.com/desmodontinae-croaticus "> jednom dnevniku dotaknuo najave podizanja kamata na kredite koje direktno i indirektno najavljuju sve hrvatske banke. Tema nije mimoišla ni premijera dr. Ivu Sanadera II, koji je pak govoreći u Saboru doslovno rekao "kako je ministar financija razgovarao s bankarima koji su mu najavili mogućnost rasta kamata na kredite i do 20 posto". Slijedeći su ga dan vjerojatno upozorili o kojim se nebulozama radi, budući je zakonski definiran limit do kojega banke smiju podizati kamate građanima 14%, pa je premijer krenuo popravljati situaciju govoreći kako je "riječ o rastu tzv. prekonoćnih kredita, a to se ne odnosi na građane". Naravno, sad bi mi trebali povjerovati kako je premijer govoreći u Saboru, i de facto pred cjelokupnom javnošću, na umu imao nekakve kredite za koje prosječan građanin do tog trenutka nije ni čuo, ali nema veze. Zna se tko je vrhunski komunikator. I tako sam htio reći nešto drugo.
Prije nekoliko dana sjedim u birtiji, pijem svoje piće i slušam veselo društvo za stolom do mene. Vrte se runde i rješavaju “svjetski” problemi uz lagano pletenje jezika. Pa znate već kako to ide kad se nađe staro društvo.
U jednom trenutku javlja se Šef: “ čekaj, čekaj, pa svi smo zvali dvije tri runde a ti Ivek niti jednu. Lepo piješ i delaš se englez”.
“Joj, da, da, imaš praf Števek” veli Ivek. “Znaš u krizi sam, Ostal sam bez novaca. Potrošil sam sve kaj sam imal a i zadužil sam se kreditima a bomeć mi je i auto na lizing. Ako ne nađem lovu, bankrotiral budem. Baš sam si mislil predložiti vam da se svi, jedno godinu dana, odreknemo svojih 10% primanja i da taj novac ide meni. Tim novcem ja bi mogel nastaviti živeti kak i do sad.”