pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Čitam danas u Jutarnjem listu razgovor s Mesićem povodom najave Sanadera da će mijenjati ustav jer je bio iznerviran Mesićevim provođenjem članka 97. Ustava RH. Posebno mi je za oko zapala rečenica koju je Tito svojevremeno izgovorio kako se neki suci drže zakona kao pijan plota. Ta rečenica odlično se nadovezuje na kratak tekst nekoliko stranica kasnije gdje se samo navodi da je DIP odbacio sve progovore na provedbu izbora, pa čak i onu koja se odnosi na veličinu izbornih jedinica.

Radi se o prigovoru da je razlika u broju stanovnika po izbornim jedinicama u nekim slučajevima bila veća od zakonom propisanih 5%, tj. ta se raznolikost popela u nekim slučajevima i iznad 10%. Čak 6 izbornih jedinica ne udovoljava zakonskoj odredbi od 5%. O tome se prvi put pisalo na POLLitika.com.

Slučaj 280 radnika „Dalmatinke Nove“ iz Sinja jedan je od klasičnih primjera kako su zakoni ove zemlje skrojeni po principu uzmi siromašnima da bi dao bogatima. Kako prenosi T-Portal, radnici su još u lipnju ove godine podnijeli zahtjev za otvaranjem stečajnog postupka jer mjesecima nisu dobili plaću. Ovih dana stečajni sudac prihvatio je utvrđivanje solventnosti sudskim vještačenjem, a kako su radnici bili i inicijatori otvaranja stečajnog postupka, do danas moraju osigurati 40.000 kuna za vještačenje.

Često puta imali smo potrebu doznati nešto važno od tijela javne vlasti a nismo znali dali imamo pravo na to i kako to pravo ostvariti. Često puta, da je pristup informacijama bio dopušten, javnost bi doznala i spriječila nedopuštene radnje. Da je više transparentnosti i dostupnosti informacija manje bi bilo korupcija i krađa.
Od 2004. godine pristup informacijama reguliran je Zakonom o pravu na pristup informacijama. Taj zakon nije savršen ali bolji je nego nikakav. Nažalost javnosti još nije dovoljno upoznata sa tim zakonom.

Ovo je jedna priča koja spada pod rubriku vjerovali ili ne. U razmaku od samo tjedan dana cijela zemlja biva povučena dva put za nos od jednog provincijskog knjigovođe koji je igrom slučaja postao ministar financija. Prvi koji su nastradali u ovoj priči su prosvjetari koji su bili duboko uvjereni da potpisanom novim kolektivnim ugovorom od kolovoza dobivaju veće plaće.

Naime prilikom potpisivanja novog kolektivnog ugovora, svi sindikati obrazovnog sustava, izuzev sindikata „Preporod“ koji je upozoravao da je po srijedi prevara, hvalili su se kako su izvojevali odličan ugovor. Ivan Šuker tada je mudro šutio i pustio da sindikati likuju. Došao je kolovoz i Šuker je slavodobitno izjavio da se povišica za kolovoz isplaćuje u rujnu. Svaka čast Šukeru na partiji pokera, jer uistinu prema hrvatskim zakonima plaća se isplaćuje za prethodni mjesec. Tragičnost ove Šukerove pobjede je što je jedan obični knjigovođa koji se našao na mjestu ministra financija, nadmudrio one koji bi trebali prenijeti pamet našim mladim snagama na kojima ostaje budućnost.

Znam, kasnim za aktualnostima. Sabor Hrvatske demokratske zajednice održao se u subotu u Ciboni, a tek danas pišem ovaj kratki osvrt. Preležao sam nekakvu ljetnu virozu koju je pospješila količina gluposti kojom su nas bombardirali mediji. Ono što me posebno uzrujalo je floskula dr. Ive - najava aktivnog biračkog prava šesnaestogodišnjacima. Bacio bombu i ostao živ, rekli bi moji unuci. Od čovjeka koji se diči doktorskom titulom, vrsnim savjetnicima, pobjedničkim timom koji zna i "bekend i forhend" očekivao sam malo više. Da je riječ o Kirinu, pa hajde, ali Ivo?

U čemu je problem? Načelno nisam protiv toga da se sa navršenih šesnaest godina stječe pasivno biračko pravo na lokalnoj razini. Dapače, to je (potencijalno) dobar model podizanja svijesti i uključivanja mladih ljudi u život lokalne zajednice. Ali aktivno biračko pravo na razini države? Zar je moguće da se HDZ-u ponestaje biračkog tijela? U Republici Hrvatskoj poslovna se sposobnost (u pravilu) stječe punoljetnošću (sa 18 navršenih godina). Do tada je osoba poslovno nesposobna i njeni skrbnici (najčešće roditelji) donose odluke. Maljoljetna osoba ne može raspolagati svojom imovinom, osim one koju stekne svojim radom nakon navršene šesnaeste godine, bez odobrenja skrbnika. Zašto? Zato jer naše društvo drži da takve osobe još nemaju punu razinu svijesti i dogovornosti pa ih sa jedne strane ograničava a sa druge dodatno štiti. I sada se pojavljuje dr. Ivo i sipa zrnca svoje neograničene mudrosti.

Ustavni sud 21. Ožujka ove godine ukinuo je vladinu odredbu koja datira iz vremena koalicijske vlade pod vodstvom Ivice Račana, a odnosila se na ukidanje povećanje od 0,5% po godini radnog staža. Ni mjesec dana nakon toga, 25. Travnja Sabor je aktivirao odluku ustavnog suda, tako da su saborski zastupnici već ovog mjeseca dobili uvećane plaće za travanj.

Što je ovdje sporno? Prije svega bahatost onih koji navodno predstavljaju narod. Isti taj ustavni sud je presudio i da ova država duguje penzionerima novac. Ta presuda je još iz sredine devedesetih, a penzionerima još nije vraćen sav novac, a po najnovijem, Ivo Sanader prijeti i da neće niti biti vraćen, ako se bude nastojalo izjednačiti stare i nove umirovljenike. Razlog koji se navod zašto se sa svime odugovlači je da nema novaca. Zanimljivo kako su se odmah našli novci za povećanje plaća saborskih dužnosnika iako ta sredstva nigdje nisu bila predviđena u proračunu.

Svima nam je poznata izreka da je samo Bog iznad Sabora. Čuli smo je u različitim prilikama, iz usta različitih vlastodržaca, kao i oporbenjaka. 90-ih je kružila pošalica - Samo je Bog iznad Sabora, a samo je Franjo iznad Boga. Nisu bili daleko od istine. A što se dešava danas? Kakva je uloga Hrvatskog Sabora u trodiobi vlasti i hrvatskom društveno-političkom životu? Sada stanite na trenutak, razmislite malo o tome... još malo... super! Sada možemo krenuti u virtualni obilazak institucija vlasti (ili moći, kako vam drago).

Prema članku 80. Ustava Republike Hrvatske, Sabor, između ostalog, nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom. Nekoliko članaka dalje (čl. 114.) navodi se: "Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru." Čitajući tu knjižicu čovjek bi mogao zaključiti da je Sabor "iznad" Vlade. Štoviše mogao bi pretpostaviti da Sabor, kao zakonodavno tijelo raspravlja i donosi zakone. Pogrešno! Ne vjerujete? Pustimo činjenice da govore...