pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

(Svježi sjeverni povjetarac)

U posljednje vrijeme svjedoci smo izrazitih pokreta civilnog društva, i to po raznim pitanjima: od prikupljanja potpisa za referendum o NATOu, preko srednjoškolskih, studentskih i sindikalnih prosvjeda, do najavljenog skupljanja potpisa za referendum o saborskim mirovinama. Očigledno posljednji izbori velikim grupama građana nisu donjeli željene promjene u lošoj politici, što nije ni čudo obzirom na sastav i način djelovanja vlade dr. Ive Sanadera II.

Ono što je meni posebno zanimljivo je slijedeće: gotovo sve te akcije su u većoj ili manjoj mjeri na liniji SDPovih programa, no nitijedna od tih akcija nije dobila javnu ili infrastrukturnu podršku te stranke. S jedne strane, to mi je razmljivo - SDP jednostavno ne želi "zajašiti" inicijative civilnog društva, no s druge strane, živimo u sustavu koji politički (i dijelom medijski) onemogućava ili spin-a rezultate takvih aktivnosti, te je strukturalna i politička potpora nužna da bi takve aktivnosti imale trajniji rezultat.

Tko o čemu - ja o referendumu. :) No nemojte odmah stiskati "back", neću ponovno pisati o referendumu o ulasku Hrvatske u NATO savez, već o jednom drugom referendumu - onom koji su na prvomajskoj proslavi najavili sindikati.

Za one koji ne znaju o čemu se radi: prije par dana sindikati su, gostujući kod Bandića na grahu u Maksimiru, najavili pokretanje prikupljanja potpisa (krajem svibnja), kako bi se prema Zakonu o referendumu, raspisao referendum o - saborskim mirovinama. Naime, saborski zastupnici u Republici Hrvatskoj odlaze u mirovinu po posebnom zakonskom rješenju (Narodne novine, broj 55/2000), van "uobičajenog" umirovljenja. Dakle, pored toga što imaju visoke plaće, obračun mirovine za saborske zastupnike ne vrši se po istom principu kao i za sve ostale građane, već je Zakonom o pravima i dužnostima zastupnika posebno propisana procedura za njihove mirovine. To rezultira izrazito visokim mirovinama (u prosjeku 9200 kn), pa saborski zastupnici ni u mirovini ne dijele sudbinu naroda u čije su ime odlučivali. Za razliku od Hrvatske, Slovenija npr. svojim parlamentarnim zastupnicima mirovine obračunava na jednak način kao i svim ostalim građanima, dok u Europi praksa varira od zemlje do zemlje (detaljniji pregled prakse u ostalim zemljama EU može se naći u ovom Globusovom tekstu). Da bi zaokružili temu i do kraja opisali okolnosti, treba spomenuti da se saborskim povlaštenim mirovinama bavio Dragutin Lesar 2005. godine, te da je SDP u posljednjoj predizbornoj kampanji najavio promjenu tog zakona ukoliko dođe na vlast.

Nakon što je proveo kraće vrijeme "na ledu" zbog blamaže sa interviewom, Bule opet jaše, i odrađuje zadatke zbog kojih i nije izgubio posao - kao što bi izgubio u svakoj normalnoj demokratskoj zemlji. Prošloga se vikenda Butković u svojoj kolumni bavio "dvjema neuspješnim civilnim akcijama".

Prije nego li krenem dalje, moram priznati da me uvijek fascinirao taj njegov "urednički" stil pisanja, u kojem je, pišući u prvom licu množine, pretendirao na predstavljanje šireg mišljenja od svog osobnog. To njegovo "mi" bi valjda trebalo predstavljati skupnu promišljenu politiku uredništva Jutarnjeg lista, no kako su mu tekstovi postajali sve prozirniji, i kako se kroz njih sve više ocrtavalo nasmješeno Sanaderovo lice, ta mi je upotreba prvog lica množine postala tragikomična. Sve dok mi nije postalo savršeno jasno: iznošenje stavova i političkih poruka na taj način je u potpunosti vjerodostojno i istinito. Mi = Ivo, Bule i Nino.

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST POVODOM ZAVRŠETKA PRIKUPLJANJA
POTPISA ZA REFERENDUM O ULASKU RH U NATO

Zagreb, 15. travnja 2008.

U subotu 12. travnja istekao je zakonom propisan rok od 15 dana u kojemu je Odbor za referendum prikupljao potpise za raspisivanje referenduma o ulasku Hrvatske u NATO savez. Zahtjev za referendumom, prema nepotpunim podacima, potpisalo je 124 457 hrvatskih građana s pravom glasa (od čega je 1.6% nevažećih). Kako je prema Zakonu o referendumu za raspisivanje referenduma potrebno prikupiti potpise 10 posto biračkog tijela Republike Hrvatske, što iznosi približno 450 000 građana, Odbor za referendum mora zaključiti da nije prikupljen dovoljan broj potpisa kojim bi se Sabor primorao na raspisivanje referenduma o ulasku Hrvatske u NATO savez. Unatoč nedostatnom broju prikupljenih potpisa, Odbor za referendum smatra ovu akciju uspješnom i izuzetno vrijednom za opstojnost hrvatske demokracije, posebice u svjetlu činjenice da bi se, već s postotkom potpisia prikupljenihu ovih petnaest dana, referendum raspisao u Italiji, Sloveniji i Mađarskoj, zemljama koje prakticiraju ovakav oblik raspisivanja referenduma.