2010-06-07, 8:10, ponedjeljak, Hrvatski radio,
1. program, emisija/tema, Zakon o radu, sudjeluju, ministar Popijač, kapitalist Kuštrak i sindikalist Sever, voditelj Tomislav Kuštrevac,
strateška radio-postava protiv sindikalista uobičajena,
2 anti-sindikalista + 3. navijački voditelj protiv jednog sindikalista,
voditeljska navijačka metoda,
dopustiti anti sindikaliste da puno govore, a prekidati replike sindikaliste,
ministar Popijač odmah kreče u napad,
nema smisla Zakonska odredba,
kolektivni ugovor smije se ukinuti, ali se NE smiju ukinuti stečena radnička prava koja već JAMČI kolektivni ugovor, a tek sklapanjem novog ugovora mogu se sporazumno mijenjati stečena radnička prava,
ima smisla Zakonska odredba,
kolektivni ugovor smije se ukinuti kao i radnička prava koja već JAMČI kolektivni ugovor, a tek sklapanjem novog ugovora mogu se sporazumno utvrditi nova radnička prava,
ako nema sporazuma o novim radničkim pravima?
onda nema kolektivnog ugovora i nema radničkih prava,
a to znači,
kapitalisti je dopušteno radnik/alatSpravicu bez radničkih prava zloStavljati do uništenja radnik/alatSpravica, DA ili NE?
Zbog kroničnog nedostatka vremena tek sam se sad našao u situaciji da napišem par riječi o namjeri sindikalnih središnjica da putem prikupljanja potpisa raspišu referendum o izmjenama Zakona o radu, koje je najavila Vlada. U međuvremenu već je napisano nekoliko tekstova koji se bave tom tematikom (i koji u jednom djelu opisuju moja razmišljanja), ali vjerujem da se tu temu još uvijek može proanalizirati sa do sada neobrađene strane. Krenimo stoga točku po točku.
Izmjene Zakona o radu imaju izrazit potencijal za prikupljanje potpisa. Za razliku od pitanja suvereniteta (ulazak u NATO, arbitražni sporazum o granici) ili pak putanja vezanih za budućnost (sindikalni pokušaj prikupljanja potpisa za referendum o mirovinskoj reformi, koji je prikupio oko 330 000 potpisa), izmjene ZOR-a velik dio građanstva će osjetiti „sad i odmah“. To se u prvom redu odnosi na zaposlene u javnim i državnim službama, kojima Vlada, putem novog ZOR-a želi uskratiti isplatu regresa, božićnice i dara za djecu.
Sindikati su možda zaista pokrenuli "nemoguću misiju", ali ovoga puta su ipak ozbiljno odlučili, zajedno pokrenuti ambiciozan projekt: prikupiti potreban broj potpisa, 10% birača, za raspisivanej referenduma o promjenama Zakona o radu.
Naslov "Treća" odnosi se naravno na to, da smo prvo 2008. imali veliku inicijativu za prikupljanje potpisa zahtjeva, da se raspiše referendum o ulasku Hrvatske u NATO. Više ljudi s pollitike je sudjelovalo u tome, naš Hadži je bio i glasnogovornik te inicijative. Te zatim prošle godine inicijativa "More je kopno".
Misija nije nemoguća, ali je vrlo, vrlo teška, kao što je svjestan i Ozren Matijašević, koji je u ime svih pet sindikalnih središnjica izabran za nacionalnog koordinatora kampanje.
Neprijeporna je činjenica da se hrvatski narod žurno primiče izumiranju, jer ga sve više i više kosi "bijela kuga", stopa mortalitet veća je od stope nataliteta, s tendencijom daljnjg povećanja stope mortaliteta i smanjenjem stope nataliteta.
Svojedobno u ratno vrijeme upozoravani smo da je zboga rata opadao broj sklopljenih brakova po stopi od oko 15 %, ali eto rat će završiti, a onda će Hrvati u svojoj državi "prionuti poslu" i povećati stopu nataliteta.
Ali ne lezi vraže, u današnjem "Jutarnjem" čitam da je broj sklopljenih brakova ove godine u RH manji za oko 36 % u odnosu na isto razdoblje prošle godine, uz "cubok" da i od onih sklopljenih brakova svaki drugi završava razvodom.
Razloge takvom stanju treba tražiti u onima koji vode hvatsku državu, a čine to nakaradno već od trenutka preuzimanja vlasti 1990.
Otvorite stranicu Vlade Republike Hrvatske. Na stranici je 58. sjednica, od 28. svibnja (koja bi, da ima pravde na ovom ili nekom drugom svijetu, bila i posljednja sjednica te vlade) i pod točkom dnevnog reda 1.1. Prijedlog Zakona o izmjenama Zakona o radu s tekstom konačnog prijedloga zakona. Obrazloženje nemojte ni čitati – u njemu Vlada govori kako će onima kojih se zakon tiče (a tiče se svih radnika u Hrvatskoj, fizičkih, umnih, bezumnih i maloumnih, pa i onih koji podržavaju ovu vladu) biti mnogo bolje kad im se uzme i ovo što imaju, kad im se skinu gaće, kad ih se siluje i kad se oko toga neće imati kome ni požaliti. To obrazloženje cinizmom se približava upozorenju Udruge poslodavaca koja jadnog malog Kosora (ne Jadranku, onog drugog) upozorava da se ne šali s oporezovanjem visokih plaća jer se na taj način destimulira obrazovanje. A asistenti (s doktoratom) na fakultetima imaju plaću šest do sedam tisuća kuna. No, dobro, obrazloženje nemojte čitati. Čitajte Zakon.
Za početak, u prvom članku Vlada kaže: U Zakonu o radu (''Narodne novine'' broj 149/09), u članku 79., stavak 3., mijenja se i glasi:
Nije strašno biti pesimista. Čaša može biti napola puna ili napola prazna, zapravo svejedno. U mjerivim parametrima objektivne stvarnosti, vina ima ili vina nema, bez obzira na pesimizam i optimizam. Nešto je ružnija situacija s paranojom. S jedne strane, ako vam se čini da vas proganjaju agenti svih svjetskih službi (a i neki iz Zvjezdanih staza i Ratova zvijezda), trebate se obratiti stručnjaku. Ne onom za špijunažu. Onom drugom. Ali, ako svoja crna predviđanja godinama pričate, a svi vam govore da širite negativne vibracije i da ni vrag nije tako crn kako ga crtaju i da se tako nešto kod nas sasvim sigurno ne može dogoditi, a ono se dogodi baš tako crno ili još malo crnje, onda se situacija može pojasniti na dva načina samo – ili se radi o vještici (čarobnjaku) koji svojim crnim predviđanjima utječe na stvarnost, ili je stvarnost zaista takva da se crne stvari događaju prema predviđanjima, dakle crna, pa paranoja i nije neka bolest nego realno sagledavanje stvarnosti koja prijeti. Ako je tako kako jeste, najveći je grijeh i najblesavija pogreška zatvoriti oči i pokriti se po glavi. Vampiri na taj način neće nestati. Oni se ne boje mraka.
Jučer se Jadranka Kosor okružena svojim vrlim savjetnicima, uz ministra Popijača i potpredsjednika Vlade Šukera, ponovo sastala s predstavnicima Hrvatskog udruženja skorojevića (HUP).
Komplimerntiralo se s jedne i druge strane, atmosfera prepuna međusobnog razumijevanja, gotovo idilična, na tragu borbe za očuvanje radnih mjesta i donošenju novih antirecesijskih mjera.
Tako doznajemo da će se obje strane založiti za očuvanje radnih mjesta i novo zapošljavanje kroz "noveliranje" Zakona o radu u segmentu radničkih prava. Skorojevići predlažu, a Vlada podržava ugrađivanje odredbi o pojednostavljenju procedure otpuštanja radnika. Hrvatski skorojevići predlažu, a Vlada podržava da se iz zakona izbace odredbe o otpremninama i da otpremnine budu isključivo kategorija kolektivnih ugovora. Petljalo se i o troškovima prijevoza ...
Tako da mislim da bi se hrvatskim radnicima više isplatilo plaćati "harač" i u povećanom postotku, jer će ih i to manje koštati od onoga što će im lakomi skorojevići i HDZ-ova vlada oteti kroz reduciranje prava.
Stop diskriminaciji!
STOP DISKRIMINACIJI! – parola je koja upada u oči na jumbo plakatima diljem zemlje. Centar za mirovne studije zajedno s Uredom za ljudska prava RH i Uredom pučkog pravobranitelja u sklopu projekta ‘Podrška implementaciji Zakona o suzbijanju diskriminacije’ provodi javnu nacionalnu kampanju o diskriminaciji. Vrlo često su žrtve diskriminacije invalidi koje se, između ostalog ˝štiti˝ spomenutim Zakonom. Međutim slova na papiru su jedno, a praksa nešto sasvim drugo. Na žalost!
Pravo na privatnost. Zaštita osobnih podataka. Pravo na dostojanstvo.
U Hrvatskoj je pravo na privatnost zajamčena Ustavom. I osobni podaci stvar su zaštite. Zato je svojedobno i onaj JMBG, koji sada odlazi u povijest, brisan s osobnih iskaznica. Jer je otkrivao podatke o rođenju. Svi građani imaju pravo na dostojanstveni život. Lijepo zvući, zar ne? Nažalost, to je tako samo u proklamacijama.
Ako pak ste pomislili da onaj ili oni koji vam uskraćuju pravo na privatnost, koji čeprkaju po vašim osobnim podacima ili vam ugrožavaju dostojanstvo krše zakon, gadno ste se prevarili.
Ovo je ponešto dopunjeni post već objavljen na blogu ..... uz rizik da nenamjerno pokrenem serijal.
