2:1 za Večernji list.
Večernjak je u vodstvo na ljestvici "shit of the day" prešao temeljem "članka" još jučer objavljenog u web-izdanju te u današnjem tiskanom izdanju. Riječ je o prenošenju izvještavanja Poslovnog dnevnika kojemu bih također ovim putem vrlo rado dijelila cyber-packe.
Sam članak sastoji se od 90 riječi u kojima se ukratko navodi da je jedan veliki trgovačko lanac odlučio uložiti određeni iznos novca u svoje poslovanje, i to u sniženje cijena (sic!). U 90 riječi uključeno je i preusmjeravanje zainteresiranih čitatelja na članak Poslovnog koji u svoju 171 riječ uistinu nudi više podataka čitateljima, i to podataka u vidu točne upute u kojim se to prodavaonicama može iskoristiti blagodati te investicije te na koji način lakše detektirati proizvode pogođene investicijom, a koji su proizvodi, btw, pobrojeni i u članku Večernjeg lista i Poslovnog dnevnika.
Iako mene kao čitatelja, unatoč tome što sam potpuni ekonomski laik smeta uopće podvođenje koncepta popusta odnosno snižavanja cijena pod koncept ulaganja u poslovanje, u ovome slučaju još više dojam povećava potpuno odsutstvo bilo kakvog dodatnog "štofa".
Ako se u ičemu predsjednik hrvatske Vlade Zoran Milanović trudi, onda je to uporno pokazivanje neznanja i nesposobnosti za dužnost koju kao nositelj izvršne vlasti u Republici Hrvatskoj obnaša. Otprilike godinu dana prije nego što je SDP na čelu Kukuriku koalicije pobijedio na saborskim izborima i dobio mandat za sastav nove Vlade, Zoran Milanović je na sastanku sa stranim veleposlanicima u Hrvatskoj izjavio da o ekonomiji ne zna ništa i da to nije bitno.
Ta je izjava trebala konsternirati ne samo javnost, nego i samo članstvo u SDP-u koje se pak, a to je potvrđeno na posljednjim stranačkim izborima u toj stranci, odnosi prema svojem predsjedniku kao što se u Sjevernoj Koreji odnose prema Dragom vođi. Štoviše SDP pod Zoranom Milanovićem sve više počinje ličiti na HDZ pod Ivom Sanaderom, jer u stranci jednostavno ne postoji stranačka demokracija. Članstvo SDP-a ponaša se kao ovce, a sam Zoran Milanović pobrinuo se da još u začetku eliminira neposlušne kritičare, pa su tako iz stranke marginalizirani Željka Antunović, Mato Arlović, Antun Vujić i drugi neistomišljenici. Neki su čak morali napustiti ministarska mjesta, bez obzira na okolnosti, poput Zlatka Komadine i Mirele Holy.
