pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Čitam danas u večernjaku kako se ljudi masovno bune protiv zabrane pušenja na javnim mjestima. jedna jamačno vrlo inteligentna novinarka je nedavno čak izjavila da treba misliti i na prava pušača jer se oni diskriminiraju na taj način. vlasnici birtija i sličnih rvatima popularnih okupljališta odmah su izračunali za koliko će im posto (%) pasti promet jamačno se služeći naprednim metodama predviđanja pomoću kristalne kugle ili možda boce domaće manastirke.
nitko se ne buni zbog nasilja u školama ili što trgovci gotovo redovno ne provjeravaju koliko godina imaju kupci cigareta ili alkohola. znam da zvuči kao propovjed ali ne mogu si pomoći. nitko se ne oglašava kada neka džukela ugrize nekog i kada vlasnici takvih životinja okrivljuju žrtve jer su navodno izazivale pse. nitko ne popizdi kada se iz zatvora na vikende puštaju raznoliki "simpatični" likovi ili kada se ne sankcionira onaj tko ih je pustio nakon što naprave sranje.
Dapače, poželjno se rukovati prstom u šupak jer onda si faca. poželjno je vratiti vozačke dozvole kretenima koji voze pijani i još ponekad pregaze nekog.

ZAKON O IZBORIMA ZASTUPNIKA
U HRVATSKI SABOR

Članak 36.

Izborne jedinice određuju se Zakonom o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor tako da se broj birača u izbornim jedinicama ne smije razlikovati više od + – 5 %.

Pri određivanju izbornih jedinica, MORA se koliko je to najviše moguće, voditi računa o zakonom utvrđenim područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj.

Zakon postojećim izbornim jedinicama je na snazi od 29.10.1999.
Ovo je slika današnjih izbornih jedinica po broju birača (izvor DIP 26.11.2007. u 21:30)
I 361.236
II 399.648
III 366.005
IV 335.091
V 372.163
VI 356.575
VII 403.812
VIII 385.594
IX 426.199
X 416.017

Kako bi zapravo izgledali rezultati ovih izbora da je DIP poštivao zakonom propisanu proceduru, odnosno da je VLAST napravila ono što je MORALA - promijenila Zakon o izbornim jedinicama tako da bi isti vodio računa o zakonom utvrđenim područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj koliko je to najviše moguće. Odnosno kako bi Zakon o izbornim jedinicama bio po Zakonu o izborima zastupnika.

Žalimo se kako ćemo opet glasovati „protiv, a ne za“.
Ili „za manje zlo“.
Što bi trebala reći stranka „za“ koju biste glasali?
Od idealnoga kandidata želim čuti dvije stvari:
1. Red i zakon
2. Smanjenje troškova Države

1. Red i zakon
Oko poštivanja zakona svi će se složiti, svi želimo uređenu državu i miran život.
Ali, država jednostavno zanemaruje ono zašto u stvari i postoji.
Osnovno, ako ne jedino što Država ima radit je:
Donesi zakon. Provodi zakon.

Umjesto toga, dvije posljednje Vlade obrnule su prioritete trošenja svog vremena i naših novaca:
Najveći uspjeh im je potrošiti što više (na ceste i na razne promašene poticaje).
Kad se izgrade sve ceste, prijelazimo na riječne kanale, željeznice i bilo šta, samo neka je grandiozno skupo.
Niži interes Vlade pokazuju za zdravstvo i obrazovanje, od kojih građani dobijaju prolaznu do pristojnu uslugu.
Ali, Država ne radi ništa za svoje rasterećenje, za poticanje privatne inicijative u ova dva područja koja gutaju ogromne novce.

Sutra je nedilja. Po prognozama bit će lip dan. Odlučim ja otić malo na ribe. Idem baciti panulu ili ću zaronit. Možda uloviti koji dobri bokun. Spremit lipu večericu za društvance. Plan je napravljen, sve je spremno. Sutra krečem.

Dižem se rano izjutra. Još je mrak. Dolazim u Mandalinu. Penjem se preko one neuređene obale. Po tko zna koji put opsujem u sebi zbog te rive. Obećavaju nam njezino uređenje ima već 20 godina, od kad sam bio mulac. Bit će valjda i to jedan dan, ako ništa drugo kad mi dođemo na vlast!
Krećem. Odmah bacam panulu. U kanalu se zna svašta ulovit. Nešto me ne ide, pa odlučim zaprašiti put Žirja na svoje sigurne pošte. Za nekih uru i po sam na pošti kod Žirja. Oblačim odijelo. Stavljam bovu i bacam se u more. Brrrr, tribalo mi je nešto vrimena da se prilagodim temperaturi. I krećem u lov. Nema baš nešto ribe, ali evo pada jedan fratar. Lip je. Tu negdi oko po kila. Lipi bokun. Eh da je više takvih.

Nema gotovo ni jedenog natječaja za zaposlenje a da uvjet između ostalog nije i ono famozno uvjerenje o nekažnjavanju, pa čak u zadnje vrijeme, i da se protiv osobe ne vodi nikakav postupak.
No ni jedan meni poznat Zakon ne propisuje mogućnost da vam netko traži bilo kakvo uvjerenje o kažnjavanju ili nekažnjavanju, a naravno ni o pokretanju kaznenog postupka jer opet, Zakon kaže da pokretanje postupka ne prejudicira osuđujuću presudu. Kako dakle znamo da nitko nije kriv bez da je pravomoćno osuđen onda ni na koji način ne može biti uskraćen ni u kojim ustavnim pravima, pa ni u mogućnosti - pravu da se ravnopravno natječe za posao. Za određene ali rijetke (uglavnom državne) službe postoji posebni zakonski propisi koji kažu da osoba mora biti i bez bilo kojeg postupka u tijeku, no i u tom slučaju je opet nadležno isključivo Ministarstvo pravosuđa, odnosno odjel kaznene evidencije koje ni u tom slučaju potvrdu ne izdaje osobi već tijelu ili ustanovi koje to ima pravo za navedenu osobu zatražiti.

Europsko "ne" protreslo je optimističnu hrvatsku mrežu već nekoliko puta. Nedavna iskustva navode na pomisao da će usta ovog teksta pričati o autogolu. Razočaranje - nema nimalo igre u onome što slijedi! Obred je završio i već su svi izrazili sućut euforiji. "Ne" s početka ove priče pokazalo je da je rušenje zidova mukotrpno i bolno točno prije dvije godine kada je Hrvatska dobila odgodu pregovora s Europskom unijom. Ako prezent još nije ubio sjećanje, informacija koju navodim biti će vam potpuno misteriozna i nepoznata. Događaj za koji nikada nismo znali da se dogodio ograničava mogućnost ljudskog dosjećanja. Nekolicina ambasada u Zagrebu zaprimila je tada tekst hrvatskog radikalnog pokreta, "Nacionalni stroj", koji navodi da je Europska unija jedno židovsko-masonsko stvorenje i da je Haški sud židovski marionetski sud. Strah od europske kritike i narcisoidna želja za očuvanjem vlastitog ugleda pretvorila je izolirani incident u suhi zrak. No čini se da i oni kojima je upućen naš pogled strahuju za svoje noge i udišu suhi zrak. Otežana opskrba organizma kisikom dovodi do osjećaja umora, iscrpljenosti i smanjene mogućnosti koncentracije. Hoćemo li simptome okriviti za posljedicu - šest godina prepiranja oko zakona o kriminalizaciji rasizma i ksenofobije te nijekanja holokausta, genocida i vrijeđanja na temelju rasne, vjerske, seksualne i etničke pripadnosti.

Danas je u Saboru provedena, po mom sudu, (pre)kratka rasprava o jednom bitnom zakonskom prijedlogu. Vlada je Saboru u redovnu proceduru ili kako mi to poslovnički kažemo u prvo čitanje poslala Prijedlog zakona o sustavu informacijske sigurnosti.

Iako je prijedlog zakona u Saboru obrazlagala Snježana Bagić, državna tajnica Ministarstva pravosuđa, iz teksta je sasvim jasno vidljivo da su autori teksta negdje iz sustava službe sigurnosti.

Konačni prijedlog zakona Vlada može ponovno u Sabor poslati već na ovoj sjednici koja traje do 27. travnja ili u toku svibnja mjeseca.

U Mračno Vrijeme Komunizma nije bilo lako dobiti dozvolu za oružje, pa čak su i lovci prolazili kroz teške gnjavaže kako bi dokazali da su zavrijedili povjerenje i da mogu nositi duge cijevi. Bilo je to vrijeme kad se nisu, svakih nekoliko tjedana, događale oružane pljačke sa smrtnim ishodima. Represivni aparat je uzimao svoj danak u slobodi pojedinca, ali sigurnost običnog stanovnika bila je puno veća...

Dogodio se rat, postalo je normalno da svi nose oružje, oni lovci i njihovo lovačko oružje pomoglo je u prvim danima obrane.

Vraćanje oružja je išlo malo teže, nakon brojnih akcija stanje se nije promijenilo na bolje. Do oružja nikada nije lakše doći, pubertetlije rješavaju svoje probleme i frustracije povlačenjem obarača. Dvoje mojih susjeda nije dočekalo punoljetnost. Jedan je izgubio u igri ruskog ruleta, drugi si je presudio zbog nesretne ljubavi. Svi su znali da imaju oružje i nitko nije ništa poduzeo. Možda im se koji puta dogodilo da im nisu htjeli prodati alkohol, ali za pištolj ih nitko nije tražio osobnu.