(Nastavak članka Metropola Hrvatske - Moj i Naš Zagreb (1) , a nakon prekida zbog odgovora na dva pitanja u članku Odgovor Kukljici, ali i Milanu i Ivanu!)
► Ostvarivanje egzistencije zagrebačkih "Jadnika"◄
Kao što je prethodno spomenuto, početkom 2008. godine u Zagrebu je bilo zaposleno oko 407.000 osoba. Gdje su oni ostvarivali svoju egzistenciju, i gdje su oni materijalizirali svoja znanja, svoje radne sposobnosti, svoje kvalitete, svoj rad?
Oni su, tj. mi smo radili u trgovačkim društvima, različitim poduzećima odnosno ustanovama, obrtima itd., i u različitim djelatnostima. Riječ je o postojeće tri tipične skupine obavljanja gospodarskih, i drugih životnih aktivnosti po radu i po ostvarivanju rezultata rada, koje ćemo razviti u četri skupine obavljanja poslovnih aktivnosti.
Prva skupina obuhvaća danas sve one građane koji rade u tržišnim uvjetima, odnosno sve one koji rade u tržišnom gospodarstvu.
Druga i treća skupina obuhvaćaju danas sve one građane čiji rad i naknada za rad nije određena tržišnim uvjetima poslovanja, ali i sve one građane čiji je rezultat rada "mjeren" iz visine (obujma) proračuna - točnije rečeno primarno iz poreza. Prema tome, u drugoj skupini su svi oni koji danas rade u komunalnom gospodarstvu, a u trećoj skupini su svi oni koji rade u sustavu državne i lokalne "samouprave", i koji su financirani iz proračuna (primarno iz poreza).
►1. Zagrebačko tržišno gospodarstvo ◄
U prvoj skupini svih onih koji rade u tržišnim uvjetima, odnosno koji rade u zagrebačkom tržišnom gospodarstvu postoje dva velika sektora. Prvi sektor, ili A sektor - čini sektor materijalne proizvodnje . Drugi sektor, ili B sektor - čini sektor usluga.
A - Sektor materijalne proizvodnje zagrebačkog tržišnog gospodarstva
Sveukupno u sektoru A materijalne proizvodnje zagrebačkog tržišnog gospodarstva bilo je zaposleno sveukupno oko 88.000 osoba.
Oni su radili u dva podsektora, i to - A1 - podsektor proizvodnje roba , i A2 - podsektor građevinarstva uključivo tzv. građevinske usluge
U A1 - podsektoru proizvodnje roba , koji je na ovom mjestu privremeno, i za sada, definiran prerađivačkom industrijom, radi (samo) oko 57.000 osoba. Među njima je oko dvije tisuće građana radilo u djelatnosti poljoprivrede, lova i šumarstva.
Naša je DEVETA zadaća na području zagrebačkog tržišnog gospodarstva razvitak podsektora A1, u definiciji primarnog sektora zagrebačkog tržišnog gospodarstva. Takvo mjesto u zagrebačkom tržišnom gospodarstvu osigurat ćemo na tri načina: 1. poticanjima porasta organskog sastava sredstava proizvodnje, 2. poticanjima porasta obujma i raznovrsnosti proizvodnje u izravnoj kooperaciji, odnosno povezanosti sa srodnim istraživačkim radom (poslovne inicijative, patenti, inovacije, tržišta), 3. uvođenje novih gospodarskih modela po uzoru na talijansku pokrajinu Emilia Romagna i na Bolognu - grad prijatelj grada Zagreba.
Ivo Čović, novi predsjednik uprave zg holdinga danas se pozvao na poslovnu tajnu kada je u pitanju poslovanje trgovačkog društva.
Ova izjava je točna ako se uzme u obzir da je holding registriran kao društvo s ograničenom odgovornošću, a kojeg je osnovao Grad zagreb, tj. građani grada Zagreba. Međutim, to je najveća podvala i prevara građana.
I što sada? Što nam to Čović poručuje? Da zagrepčani ne smiju znati kuda se odlijeva njihov novac od naplate komunalnih i ostalih usluga koje naplaćuju, i dodatno od prireza i poreza koji mu Grad ubacuje u kasicu, a koji bi se trebali trošiti transparentno za unaprjeđenje kvalitete života u gradu, ili možda tko i kada je počinio kriminal u poslovanju, pa ga se treba sačuvati od sankcija za učinjene grijehe?
Imaju li građani bilo koje lokalne zajednice, pa tako i Zagreba, pravo na informaciju koja im pripada kada su u pitanju javne usluge i gradski proračun?
Kojim to djelatnostima, osim naplate parkiranja i grobnih mjesta, holding privređuje osim što troši i u kontinuitetu se zadužuje? Ova smišljena prevara građana odvija se u okvirima zakonskih propisa i sve je legalno, ali ne i ODGOVORNO.
Jučer je u Narodnim novinama objavljen oglas o sklapanju ugovora između Zagrebačkog holdinga i tvrtke Medijska mreža. Malo više o tome možete pročitati na stranicama Business.hr-a, a tamo ima i demantij koji je odmah stigao.
Dakle riječ je o tome da je Zagrebački holding odlučio tiskati dvotjedne novine u impresivnoj nakladi od 400.000 komada i u najboljoj maniri zagrebačkog poglavarstva, cijeli je posao povjeren tvrtki koja postoji svega pet mjeseci, nema apsolutno nikakve reference (osim zanimljive kadrovske križaljke koja ih s jedne strane vodi do Milana Bandića, a druge prema vrhovima državne vlasti - unatoč tome što u tekstu demantija). Čisto da bi dobili perspektivu veličine posla, važno je naglasiti kako je riječ o poslu od impresivnih 10 milijuna kuna (a obzirom da se radi o holdingu, PDV tek treba dodati na tu cifru).
Hrvatska je prema prvom članku Ustava: socijalna država u kojoj narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem. Vlast u Hrvatskoj pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Dakle vlast pripada narodu, a ne političkim strankama ili pojedincima. Izabrani predstavnici naroda dužni su obnašati vlast u interesu naroda. Isti ti predstavnici dužni su poštivati Ustav i zakone RH.
Jedna od temeljnih odredbi ustava je ravnopravnost državljana. Svaka neravnopravnost dovodi do diskriminacije. Diskriminacija može biti na temelju:rase, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, bračnoga stanja, porodičnih obveza, dobi, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, rođenja, društvenog položaja, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, članstva ili nečlanstva u sindikatu te tjelesnih ili duševnih poteškoća.
Uz posebnu zahvalu tekstu koji je objavio Mućke: Bandićev udar na pravni sistem. Plus globalna zahvala AP-u, naročito glede isticanja uloge V. Holjevca!
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
Predmet: Imenovanje novog predsjednika uprave Zagrebačkog holdinga – kršenje zakona
Povodom ostavki Slobodana Ljubičića i Nenada Ivankoviću u Zagrebačkom holdingu, stranka Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, izražava negadovanje zbog prozirnog pokušaja izbjegavanja odgovornosti za katastrofalno poslovanje i bezbrojne afere.
Iskorišten je marginalni povod (možda i ciljano iskonstruiran), da bi se u strahu od ozbiljne političke i kaznene odgovorosti zabašurili bitni problemi. Kao da je važnija objava jednog opskurnog anonimnog pamfleta, nego činjenica da je zbog borbe protiv korupcije Igor Rađenović bio pretučen!
Google pretraga za Slobodan Ljubičić donosi pregršt zanimljivih rezultata i sasvim je sigurno da će se njegov lik&djelo razvlačiti po novinama još nekoliko dana dok se prašina ne slegne.
No, odlazak Ljubičića je više onako metaforički jer jednostavno nije moguće maknuti osobu s takve pozicije u tako kratkom roku. Tu je pitanje raznih odluka koje su donesene u njegovom mandatu, pitanje poslovanja holdinga do jučerašnjeg dana (što će se rješavati još mjesecima), a da i ne spominjem kako mreža suradnika i odnosa koje je ovaj izgradio sasvim sigurno s jučerašnjim danom nije nestala. Donekle je ispravno zaključiti kako je Ljubičić danas u skoro pa boljoj poziciji nego prekjučer jer zadržava gotovo iste privilegije i pristup vlasti ali bez javne pozicije i odgovornosti (koja barem nominalno) s takvom pozicijom dolazi. Trebalo bi malo analizirati na koliko je različitih pozicija Ljubičić imenovan, u koliko se nadzornih odbora i odbora nalazi i koliko će trajati demontiranje Ljubičića i da li uopće postoji interes da se tako nešto dogodi?
Objava anonimnog pisma na stranicama Zagrebačkog holdinga protiv Igora Rađenovića bila je kulminacija prljavog mafijaškog obračuna čiji cilj je bila diskreditacija imena čovjeka koji je pokušao prekinuti s kriminalom u Zagrebačkim cestama. Sada je sasvim jasno da Slobodan Ljubičić stoji iza svih napada na Rađenovića (pa možda čak i iza samog naručivanja batinaša), dok je Nenad Ivanković bio jedan od glavnih operativaca u akciji blaćenja i izokretanja stvari naopako koja je išla do takvih apsurda da se u javnosti htio stvoriti dojam da ljudi koji bivaju pretučeni u biti to i zaslužuju.
Hrvatska je nakon godina socijalizma, komunizma, jednoumlja i ne slobodnog tržišta doživjela “preporod”. Dobili smo višestranački sistem, demokratsko uređenje slobodno tržište. Maštoviti, kakvi jesmo, sve navedeno prilagodili smo svojim potrebama. Tako smo demokratske izbore proširili i omogućili da pokojnici preko svojih zastupnika biraju. Isto tako uz malo novca u drugoj državi stvorili smo dijasporu i omogućili im da glasaju. Da bi se postao BiH dijaspora dovoljna je izjava, Hrvat sam i vjerujem u jednog boga, Ivu Sanadera..
Zastupnicima pokojnika i plaćenoj “dijaspori” taj njihov bog omogućiti će raj u Hrvatskoj. Ako se malo potrude nekažnjeno će maznuti nešto novca ili nekretnina, ili će se instalirati na kakav položaj te će sebi i zemljacima osiguravati zaposlenja, poslove, škole i fakultete .
Ova tvrdnja iz naslova ipak ostavlja dilemu. Naime, prema alatu kojim je zločin počinjen sumnja se da to Bandić ipak nije naručio. Za pretpostaviti je da bi on kao dokazani štovatelj zavičaja i običaja, naredio kamenu obradu a ne obradu drvetom. Isto tako Bandić i Ljubičić tvrde da je udarac Rađenovića u glavu ujedno udarac u Bandićevu i Ljubičićevu glavu. Vjerojatno mediji nisu smatrali bitnim objaviti taj udarac u glave Bandića i Ljubičića smatrajući to udarcem u prazno.
No što je tu je. Rađenoviću je na “prijateljski” način dano do znanja da sve “tajne” istrage koje provode policija i DORH odnosno USKOK nisu tajne za one protiv kojih se provode. Tajne su za javnost i oštećene strane.
Bilo bi normalno da se po izbijanju afere i pokretanju istrage javnost upozna o kaznenim djelima, njihovom obimu i eventualnim krivcima. Isto tako bilo bi normalno da se zaštite osobe koje pomažu istrazi i da ta zaštita obuhvati i njihovu fizičku zaštitu.
Na Pollitici je sve što ima veze sa SDP-om uvijek najčitanije štivo. U svjetlu unutarstranačke SDP-kampanje, prirodno je da se uglavnom piše o tome. Mene to posebno ne uzbuđuje, jer mislim da što god da se dogodilo u SDP-u, neće imati nikakvo sudbinsko značenje za Hrvatsku. No, najvjerojatnije se neće dogoditi nikakva velika promjena u odnosu na smjer kojim sad plovi SDP-ov brod.
Ali ovaj dnevnik se ne bavi unutarstranačkim izborima u SDP-u, već me je cijela ta aktualna situacija potaknula da napišem svoja iskustva s pojedinim članovima te stranke u nekim prošlim vremenima.
Zoran Milanović
Neovisni, ali ne i neutralni