Jutarnji list u današnjem broju prema nalazima gradske revizije objavio je članak kako su Slobodan Ljubičić i Milan Bandić bili upoznati s kriminalom u Zagrebačkim cestama ali nisu ništa poduzimali. Radi se primjerice o isplati čak 30.000.000 kuna građevinskoj tvrtci Konstruktor (zanimljivo kako se dotična tvrtka uvijek nađe usred nekog skandala, bilo da se radi o autocestama, bilo da se radi o kakvim drugim angažmanima od strane državnih ili gradskih firmi), a da za uzvrat Kostruktor nije ama baš ništa napravio. Sve to stoji fino dokumentirano u nalazu gradske revizije, ali Bandić i Ljubičić nisu poduzeli ništa.
Zbog takvog nepoduzimanja Bandić i Ljubičić ogriješili su se o članak 300. Kaznenog zakona RH Zbog neprijavljivanja kaznenog djela. DORH ima vrlo jasan stav po pitanju takvog nepoduzimanja. Citiramo s njihove web stranice:
Za nekoliko dana zastupnici Hrvatskog sabora otići će odmoriti ruke od napornog izglasavanja zakona. Zakona koji su namjenjeni Europi a kod nas će se možda nekad primjenjivati.
Velika većina tih zastupnika neće se trebati odmarati od intelektualnog rada. Naime, u zatupničkom radu oni svoj um nisu koristili. Sve odluke prije izglasavanja dogovorile su stranačke vođe, za svaku odluku dogovori su i cijene. Tako su koalicijski partneri za svoje usluge uz ministarske fotelje, mjesta u nadzornim i upravnim odborima zaradili i neka poduzeća poput HEP-a, Jadranskog naftovoda, Podravke, Croatia osiguranja i dr.
Prije nego odu na odmor ruku, zastupnici će dobiti godišnje izvješće Hrvatske narodne banke. U tom izvješću iscrpnije nego dosad obrađeno je pitanje cijena, odnosno inflacije.
Eskalacija nasilja u Zagrebu nije slučajna. Zagreb je grad u kojem se ništa, bilo dobrog ili lošeg ne događa bez znanja gradonačelnika Milana Bandića. Nakon puno godina pletenja mreže Bandić je dovršio posao. Izvana ta mreža izgleda kao gradski ogranak SDP. Iznutra ta organizacija nema nikakve veze s SDP-om, kao što niti predsjednik SDP-a, Milanović, nema nikakve kontrole nad “ogrankom”. Trenutni cilj Bandića je kandidatura za gradonačelnika Zagreba. Tom cilju se u potpunosti posvetio. Bez funkcije gradonačelnika njegova moć nestaje. On prestaje biti bog.
Ova tvrdnja iz naslova ipak ostavlja dilemu. Naime, prema alatu kojim je zločin počinjen sumnja se da to Bandić ipak nije naručio. Za pretpostaviti je da bi on kao dokazani štovatelj zavičaja i običaja, naredio kamenu obradu a ne obradu drvetom. Isto tako Bandić i Ljubičić tvrde da je udarac Rađenovića u glavu ujedno udarac u Bandićevu i Ljubičićevu glavu. Vjerojatno mediji nisu smatrali bitnim objaviti taj udarac u glave Bandića i Ljubičića smatrajući to udarcem u prazno.
No što je tu je. Rađenoviću je na “prijateljski” način dano do znanja da sve “tajne” istrage koje provode policija i DORH odnosno USKOK nisu tajne za one protiv kojih se provode. Tajne su za javnost i oštećene strane.
Bilo bi normalno da se po izbijanju afere i pokretanju istrage javnost upozna o kaznenim djelima, njihovom obimu i eventualnim krivcima. Isto tako bilo bi normalno da se zaštite osobe koje pomažu istrazi i da ta zaštita obuhvati i njihovu fizičku zaštitu.
