Predlažemo da se registrirate na pollitika.com. Registracijom možete koristiti cijeli niz funkcionalnosti; praćenje kreiranja novih sadržaja i čitanje sadržaja koji je vidljiv samo registriranim korisnicima.
Na pollitika.com dnevno se kreira cijeli niz novih tema i ostave stotine komentara; jedino registracijom možete pratiti što je pročitano a što ne i gdje se sve događaju diskusije.
Prije nekoliko dana otkriveno je kako je prijatelj Milana Bandića uspio kupiti neko zemljište u zagrebačkom Resniku koje je prije nekoliko dana pretvoreno u građevinsko čime je vrijednost tog zemljišta narasla nekoliko puta (nekoliko znači više od dva, a u konkretnom slučaju faktor uvećanja vrijednosti je blizak broju osam).
Jučer je taj komad zemlje, opet spletom vrlo sretnih okolnosti, odlukom Gradske skupštine, sada čvrsto u rukama partnera postao "kao stvoren za gradnju šoping-centra" i time je vizija, koja je bila dokučiva samo trojici, došla na korak do ostvarenja.
Sva ta čista posla pokvarile su ipak jedne dnevne novine kada su objavom slike Milana Bandića i Darka Turopoljca ispred otvorenih škrinja s blagom potpuno nes(p)retno stvorile dojam da gledamo gusare koji upravo dijele plijen. Priču o podjeli škrinja s blagom akteri su odmah proglasili samo šalom. Štoviše, oglasom preko pola stranice u novinama morali su objašnjavati šalu, koja nikome nije bila smiješna. (business.hr)
Tako je, danas sam se osjećao dobro, mogao bi reći jako dobro. Bio sam sudionik prosvjeda i zbog toga sam izuzetno ponosan. Nakon dugo vremena, možda tamo od početka devedesetih na kratko sam pao u kroacija trans. Početkom devedesetih razlog je bio nastanak jedne države. Hrvatske. Ta država odmah nakon nastanka je nestala. Umjesto države za koju su građani dali svoj glas, mnogi zdravlje i živote, nastala je plemenska zajednicu na ćelu sa moćnim plemenskim vođama. Danas mi se na trgu Bana Jelačića učinilo da je građanima dosta plemenske zajednice, da žele demokratsku državu i da ne žele poglavice koji lažu i varaju. Posebno mjesto među nesposobnim, lažljivim dugo prstićima dobili su: poglavica Ivo, vrač Andrija i zelenaš Šuki.
Eto, najavi ti se netko u goste i što ćeš napraviti? A što drugo već prirediti doček kakav bi priredio svaki pristojan domaćin: ponešto od jela i pića, a i staviti nov stolnjak ili bar stresti mrvice i poravnati stari.
Da li se i Zagreb na sličan način pobrinuo za svoje goste? Ma nije tu u pitanju samo gospodin Bush, već i sva vojska novinara, prevoditelja, administracije iz mnogih zemalja i svega onog neizbježnog što prati jedan takav događaj. Cijela vojska ljudi, koja će, kad se vrati kući, pripovijedati o hrvatskoj Metropoli.
Htjedoh se i osobno uvjeriti u ugođaj ovog nesvakidašnjeg događaja.
Prvo što mi je u Zagrebu upalo u oči su nevjerojatne hrpe smeća po zagrebačkim ulicama, u strogom centru grada. Razbacani prastari stolovi, stolice, kaučevi, drvene kutije nepoznate namjene, ostaci prozora, kartona, starog papira....hrpetina tu, hrpetina dalje...strašno nešto. Nisam Janica, ali sam morala raditi slalom između hrpa smeća i parkiranih automobila u srcu grada.
Krenuo sam pisati komentar, ali sam se raspisao pa eto "imamo dnevnik".
Učinilo mi se da bi bilo dobro sagledati problematiku donjogradskih blokova iz temelja a ne samo na gorućim problemima u vatrogasnoj maniri.
To bi trebao biti prvenstveno zadatak urbanističke službe i službe za zaštitu spomenika kulture (u ovom slučaju Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode) ali budući da je sve te ustanove zamijenio naš gradonačelnik Leonardo omnipotentis Milan B. neću o tim službama jel ne služe baš kozna čemu. (Jel ima odjel za urbanizam i povijest umjetnosti na Fakultetu političkih znanosti? Mora da ima!)
Hotova dosjetka, koliko god bila antipatična, nije daleko od istine za unutrašnjost većine zagrebačkih donjogradskih blokova.
Međutim, prilikom razmatranja problema i etiketiranja treba znati da je ovakvo stanje prvenstveno rezultat razaranja vlasničke strukture i urbane matrice tih blokova.
Pozdrav svima, evo i mene na pollitici...
Andrea Zlatar
Mjesec dana do zatvaranja, devet godina od otvaranja
11. ožujka 2008. godine Udruženje za razvoj kulture «URK» - Klub Močvara, najavio je da će za šezdeset dana od objave medijima, zatvoriti klub Močvara. Zatvaranje je objašnjeno jednostavnom i jasnom te, rekla bih, točnom, tvrdnjom: «zbog nespremnosti vlasnika prostora – Grada Zagreba – da riješi pitanje ugovora o korištenju i omogući njegove redovne djelatnosti, ne postoje uvjeti za daljnje funkcioniranje kluba».
U nedjelju navečer razvojnik (developer) Tomo Horvatinčić najavio je odustarjanje od projekta Cvjetni prolaz (rušenje bloka Preradovićev trg - Varšavska - Gundulićeva - Ilica, sa uređenjem trgovačkog centra itd.). Vecenji list objavio je s njim ekskluzivni intervju. Projekt uključuje brutalno narušavanje izgleda i duha zagrebačkoga Donjeg grada u interesu kapitala sumnjivog porijekla da na brzinu ostvari profit. Zagrebački gradonačelnik je, po svojem bestijalnom običaju, privatnom interesuu neograničeno izašao u susret, iznuđujući promjene tek donesenog Generalnog urbanističkog plana, po kojem današnju strukturu donjogradskih blokova ne treba narušavati. Koja jadna situacija, da sav javni interes, pogodujući spekulativnom kapitalu, tako otvoreno odbacuje gradonačelnik iz stranke koja se naziva socijaldemokratskom, koja bi dakle načelno trebala podržavati one koji žive od svojeg rada i običan puk oćenito!
Prije mjesec dana, predsjednica gradske organizacije HDZ-a Zagreba Jadranka Kosor najavila je odlazak s te dužnosti, da bi je prepustila onome tko će biti HDZ-ov kandidat za gradonačelnika na lokalnim izborima slijedeće godine. Spekuliralo se da bi to mogao biti sadašnji ministar prosvjete Dragan Primorac, ili možda Andrija Hebrang. Sada međutim doznajemo da je vrh stranke (tj. sam Ivo Sanader) za tu dužnsot odredio javnosti gotovo nepoznatog, mladog (36 godina) mr.sc. Jasena Mesića.
Prve reakcije i komentari, koje donosi današnji Jutarnji list, izražavaju iznenađenje i ocjenu, da Sanaderu i nije stalo da HDZ pobijedi u Zagrebu; možda zato jer ocjenjuje da za to nema šanse (2005. SDP je imao 40%, a HDZ 16% glasova!), ili pak jer mu sasvim odgovara jaki Milan Bandić koji je oponent Zoranu Milanoviću.
Prije svega, ovaj se tekst nadovezuje na text od leddevet ponešto aktualnijim zbivanjima.
Događaji koji su se zaredali, a dostupni su u medijima:
Ekipa u Mercedesu napadnuta u Dubravi (ti definitivno ne spadaju u 'alternativce' barem ne na prvu loptu).
Ovo Zabočko je navodno interna stvar (vjerojatno potencirana aktualnim zbivanjima), samo što je sada dobila medijsku pozornost zbog svega što se trenutačno dešava.
I posljednji, medijski popraćen:
Čišćenje metlama večeras - njih barem 200 - jesu li imali dozvolu za okupljanje na Trgu? Zašto se dozvolilo da oni koji nose baseball palice budu tamo? Jesu li privedeni - čisto sumnjam. Poslušajte, ako već niste što se to oni deru.
I bez ovoga impresivnog bujanja i rasta svega i svačega iz plodne zemlje, nakon niza desetljeća istog Zagreb je bio zreo za nešto više bavljenja. Bar o kontaktnim djelovima razne materije, gdje u svim mašinskim i drugim kontaktima već nakon godinu dana treba nešto podmazati, zamjeniti kakvi dihtung, isprati kakvo grlo da može nastaviti pjesmu, promjeniti položaj da stvar može nastaviti i s neke druge strane.
A i dalje svega toga nema, izrazitije nego o sličnim ali jednostavnijim i dosadnijim gradovima (Split, Rijeka, Varaždin, Ljubljana ...), a i nego živopisnijim (Osijek, Beograd ...). Poneka navijačka uzbuđenja kiruški precizno potroše i onako malo akumulirane energije za to i nakon toga je dugo prazna priča za sve drugo.
Uprkos takvoj (ne)popularnosti bavljenja, ipak evo malo grebanja po površini.
Hitne sitne intervencije
Milan Bandić odlučio je krenuti u predizbornu kampanju koristeći se Sanaderovim oprobanim metodama izigravanja super junaka koji će spasiti narod od zlih političara koji žele nagaziti malog čovjeka. Radi se o famoznom zakonu kojim bi se s 300 kn kažnjavalo za kopanje po smeću i dobro usklađenom teatru kojeg su odigrali Bandićevi ljudi.
Prvo gradska uprava (u kojoj, ako niste znali, sjede Bandićevi ljudi od povjerenja) donese odluku o kažnjavanju onih koji kopaju po smeću. Nakon takve smiješne odluke digne se prašina koja traje nekoliko dana, da bi konačno uslijedio i obrat u kojemu narodni spasitelj (Bandić) priopćava kako on neće dozvoliti da se kažnjava sirotinja i da će se pristupiti izmjeni zakona (kojeg su prije samo nekoliko dana donijeli njegovi ljudi od povjerenja). Mediji odmah prenose vijest s naslovima tipa „Bandić ukida zabranu prekapanja po smeću“ i heroj, zaštitnik siromaha, je još jednom rođen. Naravno nigdje nećete ćuti da je netko iz gradske uprave ostao bez posla ili da je bio kažnjen zbog takvog „propusta“.
Ovaj tekst počeo sam pisati kao komentar uz cnn-ov dnevnik "Savršeni zločin", o gradnji Muzeja suvremene umjetnosti, koja je probila sve rokove uz vrtoglavi rast troškova.
U Zagrebu su negativnosti sustava dovedene do paroksizma. Koliko god AP s pravom (nažalost, uz "kuglaglumašku" umjetničku retoriku koja je politički konfuzna pa zahtijeva prijevod da bi se mogla koristiti u nastupima pred širom javnosti) govorio o kontinuitetu, riječ je o tome da je razvoj, kada je Bandić preuzeo sve uzde u svoje ruke, skršio sve interne barikade i doveo do ekstrema. Sada bi svaka promjena bila dobrodošla. U tom pravcu razmišljam kao glavni tajnik jedne male stranke, razrađujući našu strategiju nastupa.
Prva bi promjena bila da se Bandića makne s mjesta gradonačelnika. Za to je potrebna snažna kampanja ozbiljnih političkih snaga na lokalnim izborima slijedeće godine. A i uz najveće zalaganje i umijeće, pitanje je, da li će uspjeti. A ako ga se i makne - to će biti tek početak ozbiljnoga posla.
Idemo dalje! Nekada je gromoglasna parola imala drugo značenje. Veliki Ivo je uredno obećao opremiti zemlju kako bi je mogao dostojno otpremiti u obećanu zemlju.
Opremiti je značilo između ostaloga i riješiti sporove sa susjedima i pritom zadržati barem minimalno ponosa, odnosno provesti kakav- takav ZERP.
Nažalost, popularna kratica je postalna izraz za Ekološko zaštićeni ribolovni poraz, a 'pojas' se zajedno s ponosom strmoglavio na dno dna Jadranskog mora.
A Joža, čiji popularniji prethodnik i imenjak vjerojatno pred licem Boga i njegove pravdenosti kumi 'Oče, oprosti im jer ne znaju što čine,' izravno se ruga narodu čineći baš sve suprotno od onoga što je najavio.
Za to vrijeme narodni heroj Ivo Lola Ribar (ne onaj Titov prijatelj već ovaj Tuđmanov), panično smiriva paniku, vukući Janšu za jedan rukav, Rehna za drugi, a naciju za nos.
Jedina osoba u zemlji koja trenutačno ne muči Dugobabljanina jest njegov koalicijski prijatelj seljak. On je, naime, pokazao i dokazao velikom gazdi gotovo pasju vjernost uredno zajebavši glasače što su popušili crno-bijelu dramatičnu reklamu koja je prikazivala ribarski i seljački jad.
Zagrebački Holding jučer je predstavio svoj dobrovoljni zatvoreni mirovinski fond kojime vodstvo holdinga obećava svim svojim zaposlenicima (kojih je oko 13.000) mirovine od preko 26.000 kuna. Zvuči stvarno fantastično. Ali… sad dolazi onaj ali. Način financiranja tog fonda otkrit će nam da će Holding poticati uplaćivanje u fond subvencijama od 35 do čak 75%. Drugim riječima, svi zagrepčani dodatno će kroz poskupljenja plaćati mirovine za 13.000 zaposlenika holdinga. I tu dolazimo do prvog problema. Zašto bi građani ovog grada uplaćivali u mirovinski fond za zaposlenike holdinga? Što je s ostalih 800 i više tisuća zagrepčana koji ne rade u holdingu? Tko će njima subvencionirati uplate u neki od mirovinskih fondova?
naslov dnevnika samo je jedna od parola koje su se izvikivale u Beogradu i diljem Srbije nakon 16:00 u nedjelju 17. veljače. neki u Srbiji kažu da će se vrijeme u njihovom kalnedaru mjeriti prije i poslije toga dana. Kosovo je Srbija!, moto je, pak, prosvjednog okupljanja u Beogradu na kojem se očekuje nekoliko stotina tisuća ljudi. neki čak spekuliraju s mogućnošću da se okupi više od milijun građana Srbije koji žele svijetu poručiti da se ne mire s odcjepljenjem Kosova. organizatori, Vlada i parlamentarne političke stranke, preciznije Srpska radikalna stranka, Demokratska stranka Srbije, Nova Srbija i Socijalistička partija Srbije, očekuju da će prosvjedni skup proći mirno i bez incidenata te da će Srbija svijetu ponuditi drugačiju sliku od one nedjeljne kada su huligani harali ulicama Beograda i uništavali restorane McDonald'sa te neka veleposlanstva, prije svega slovensko i Sjedinjenih Država.
Čini se da je Vrag došao po svoje. Počelo je s povećanjem cijena komunalnih usluga u Zagrebu, nastavilo s povećanjem cijena kruha, mlijeka i ulja, kulminiralo s najavom povećanja cijena gnojiva od skoro 50% a dodatno potvrdilo drastičnim padom otkupnih cijena svinja. Privremeno miruju cijene plina i električne energije. Vlada ih za sada više dogovorima nego konkretnim mjerama uspješno drži pod kontrolom, ali je već najavljeno da će tijekom ljeta biti otpuštena i ta slabašno zategnuta kočnica.
