pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Zagrebačkim ulicama…
A bumo još malo o gradnji i izgradnji u Zagrebu, na moj način…

Hrvatska ispod peke!

Neki bi rado rekli „Hrvatska ispod cirkuskog šatora“ ali je unutarnja atmosfera toliko pregrijana, a temperatura toliko visoko da niti jedna šatra to ne bi izdržala. Zato bolje odgovara naziv „ispod peke“, pojam koji sam djelomice posudio od Feral Tribune-a.

Kolega Poslek se tuži da mu se ne da da dođe do punog izražaja, najprije ga se koči kad govori šale (dobro malo neslane), a sad kada želi reće nešto kvalitetne diskusije se naprasno prekidaju!? (Dobri naš Poslek – od onog šokiranja Pollitike da bi ju promijenio, sam sebe je promijenio najviše). Nije lako dragi moj Poslek, Hrvatska je ispod peke, pa je i Pollitika ispod peke, događaji se previše brzo odvijaju , a u masi i općoj halabuci se samo petarde čuju (mada i one relativno slabo).

No, ako i jesmo u izbornoj situaciji, što bi sa svim tim trebao imati pravosudni sustav u jednoj stabilnoj i pravno uređenoj državi, (koji je barem nominalno odvojeni i samostalni stup državnog poretka). U Hrvatskoj, operetnoj država latinoameričkog (banana) tipa sve je moguće!!

Pogledajmo samo što se sve lupa:

Čitajući ovu našu pollitiku, naišao sam na zanimljivu pojavu - tekstova o predsjedniku Republike, Mesić Stjepanu, ima samo desetak, a i tu je često naveden samo kao usputni tag. Vrlo malo tekstova bavi se upravo njegovim likom i djelom. Iako po realnim ovlastima fikus, po sudjelovanju u javnom i političkom životu, predsjednik je često bio važna figura.

Bez ulaženja u bit afere Zagorec, zanimljivo je pogledati političko ponašanje našeg predsjednika. Već drugi put (prvi put kod slučaja Gotovina) predsjednik se preko svojih savjetnika miješa u rad policije i pravosuđa. Kao da to nije dovoljno loše, kritike za takve postupke prima jako loše. I to je ono što me u cijeloj priči najviše iritira.

Potaknut jednim nihilističkim komentarom na izuzetno vrijednom postu „Demokracija nije diktat većine“ od opinioiurisa napisao sam malo više, pa sam onda skratio „komentar na komentar“a tekst pretvorio u samostalni post.

Naime komentirajući ponašanje vladajućih povodom „krize vlasti“ sam dao sljedeći komentar
Svatko razuman bi zaključio da je poslije afere u Fondu vlast u Hrvatskoj postala nevjerodostojna i da je sama trebala dati ostavku, ali se ne daju i sada su mnoge poluge vlasti ustvari blokirane, a štete koje uvijek iz toga proizlaze će biti lako mjerljive.

Kao student ove godine, trebam izaći na izbore te političke priče promatram u svjetlu odlučivanja na izborima jer još nisam odlučila. No on što vidim je, da nam se ovih dana u novinama stalno nameće general Zagorec. Popularniji je i od Angeline. Taj arogantan, dogmatičan i u neku ruku markantan general, bahato se šepuri te javnosti i medijima daje do znanja da je toliko bogat da može kupiti čak i svoju slobodu. Međutim, Zagorec je još jedna "politička žrtva". Jednostavno je netko morao zamjeniti Gotovinu, jer očito naša javnost voli gledati kako pate hrv. generali, a oni pak vole igrati skrivača i bježati u bolji život. Da se mene pita, ja bih isto malo na odmor i vjerujte, ne bih vratila medalju jer kako kaže ona stara: "Što se daje, se ne vraća!"

Kako može biti važno za razumijevanje simbolične razine nazivlja, tj. odgonetavanje „kriptičnosti“ prvog naslova i drugog podnaslova potražite u „Terariju iz gušterove perspektive“.

Projedrio sam u ovih par dana, najprije slobodnim stilom kroz blogove nekih meni omiljenih kolega blogera (Pulicer, 45lines, Nemanja - pa se zahvaljujm na idejama koje sam jedreći pohvatao), a potom ciljano po nekim medijima. Tako su mi se neke meni od prije poznate stvari počele spajati u alarmantnu cjelinu (malo neobičnu ali meni znakovitu). Zato za razumijevanju ovog malo težeg i dužeg teksta treba "zanjoriti" u navedene linkove. Ako je nekome previše, neću zamjeriti što je odustao, ili mi poklonio negativan bod.

Na recentne događaje (slučaj Glavaš i sve okolo njega se mora shvatiti kao kompleksan sklop odnosa i posljedica) treba ipak pogledati optimistički. Naime, ovim naoko "glupim slučajem" navučena je velika pažnja javnosti (domaće i strane) na problematičnost društvene organiziranosti i funkcioniranja, a istovremeno je induciran bijes hrvatske javnosti, sve do promoviranja građanskog neposluha kao realno moguće metode i mjere. Kako se poslije svega pokazuje nužnom rekonstrukcija pravosudnog sustava kao ključnog stabilizatora i regulatora demokratskog funkcioniranja, ja bih to ipak proširio i na ukupni politički sustav Hrvatske. Nešto treba hitno napraviti.