Milan Bandić čovjek je koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Koliko god cijenili njegovu predanosti, entuzijazam (neki bi rekli tvrgodlavost), beskopromisnost, mora se priznati da su to samo sredstva čija pozitivnost ovisi o svrsi u koju se koriste.
Dok Milan Bandić puže po snijegu i ledu, nije me briga jer se ne bojim da neće sutra što imati obući. Dok Milan Bandić poziva građane na tuširanje u svoj stan, nije me briga; znam da čak i ne misli loše. Dok Milan Bandić ne zna zucnuti jezik koji navodno govori, nije me briga (ne daj bože većeg zla).
Ipak, kad se sva ta energija i fokusiranost usmjere na projekt koji nije ni beznačajan ni nevin, onda me je briga. Činjenica je da Milan Bandić upravlja Gradom kao da je njegov, u pravom smislu riječi.
Nije prošlo dugo od obećanja i bageri su okupirali ono malo zelenila na Hrvatske bratske zajednice. Navodno, ključno je napraviti fontane i pothodnike. Zanimljivo, ali volim oboje.