Julian Huxley, sekularni humanist, transhumanist, stariji brat Aldousa Huxley-a, predsjednik britanskog eugenickog drustva u knjzurku: Unesco, filozofija i svrha
Unesco, Obrazovna, znanstvena i kulturna organizacija Ujedinjenih naroda… mora služiti ciljevima Ujedinjenih naroda koji su, dugoročno gledajući, svjetski ciljevi, ciljevi za čovječanstvo u cjelini.
..opća filozofija za Unesco treba biti svjetski znanstveni humanizam, globalan po razmjeru, i s evolucijskom pozadinom…
..S evolucijske točke gledišta, čovjekova sudbina može se sažeti vrlo jednostavno: realizacija najvećeg mogućeg napretka u najkraćem mogućem vremenu. Zato UNESCO-va filozofija mora imati evolucijsku pozadinu, i koncept napretka ne može nego zauzimati centralni položaj u takvoj filozofiji.
Dva zaključka slijede. Prvo, što ujedinjenija čovjekova tradicija bude, mogućnost napretka bit će brža: različite, međusobno konkurirajuće, ili čak međusobno neprijateljske tradicije nikako ne mogu biti jednako efikasne kao jedinstveni skup tradicija za čitavo čovječanstvo.
I drugo, najbolji i jedini siguran način za postizanje cilja jest neka vrsta političke unifikacije.
http://zonasumraka.wordpress.com/2011/07/17/rat-u-libiji-jos-jedan-korak...
Rat u Libiji praktična je lekcija u postmodernom, nihilističnom leksikonu internacionalizma. Rat nije rat, daleko od toga, to je humanitarna intervencija za očuvanje mira. Rat je mir. Vojnici su čuvari mira.
U deja vu-u iz 80-ih, Pan-islamistički radikali vode pobunu, skupine oružanih bandi i paravojnih organizacija proizašllih iz Muslimanskog bratstva, preimenovani su u “heroje demokracije”. To su ljudi koji će biti postavljeni na vlast u post-ratnoj Libiji. Njihov vođa, Abdel al-Hasidi, bivši taliban, notorni libijski terorist, ponosno je izjavio kako mnogi od njegovih boraca dolaze iz redova Al-Qaede, i izviješćeno je u tisku kako Al-Qaeda ulazi u Libiju kako bi postala… novi saveznik zapada. Cyrenaica, jedno od žarišta pobune, jedno je od svjetskih središta islamskog terorizma. To je “zemlja slobode” zaštićena UN-ovom zonom zabrane leta, u reprizi UN/al-Qaeda/Hezbollah savezništva na Balkanu 90-ih.
Iako se danas uglavnom veže uz Hitlera i nacistički režim, suvremena eugenika dijete je europskih i američkih elita 19. i 20. stoljeća. Manje više svatko tko je tada bio netko bio je i gorljivi eugeničar. Carnegie, Rockefelleri, Roosevelt, Harriman, Bushevi, Margaret Sanger itd. u Americi i kompletno britansko plemstvo u velikoj Britaniji. Darwini, Huxleyi, Bertrand Russell, Francis Galton, H. G. Wells, George Bernard Shaw i mnogi drugi. U matičnim su državama u to vrijeme progurali i mnoge zakone o sterilizaciji raznoraznih skupina koje su spadale u kategoriju "društvenog tereta". Eugenički programi sovjetske Rusije i kasnijeg SSSR-a, te njihovo ekperimentiranje na ljudima nisu javno reklamirani, kao niti u Jugoslaviji, iako se i komunističke čistke i sovjetsko mentalno zdravlje mogu smatrati jednim od oblika socijalnog darwinizma, ako već ne klasične eugenike u užem smislu riječi. Nakon drugog svjetskog rata eugenika se naizgled povukla, no danas doživljava renesansu pod mnogobrojnim drugim imenima. Iz kojeg god smjera krenemo u razmatranju "društvenih problema" današnjice, svi putevi vode u Rim. Problem zaštite okoliša- prevelika populacija.
Odlučih danas u napadu altruizma uglavnom neprijemčivoj i malobrojnoj publici ovdje na pollitici pokloniti i drugi dnevnik sa svježim informacija izravno iz poljoprivrednih nam krajeva Lijepe naše.
Tema se nastavlja na sve češće osporavane prakse vakcinacija, kako u ljudi tako i u životinja.
Svi se dobro sjećamo svinjske gripe (bar se tako nadam). Masovna histerija po medijima, kupnja cjepiva u milionskim iznosima, UN WHO u centru svega, diktirajući ("preporučujući") svima kako i zašto se trebaju cijepiti, te preporučujući od koga kupiti, i koliko. Zatvarale su se i škole, a trebale su se nositi i maske. Osnivali su se krizni stožeri, odbori i savjetodavna tijela diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, kako bi sastavili optimalan plan borbe protiv virusa (kako se naknadno ispostavilo) bezopasnijeg od obične sezonske gripe, kako nas isti, mutiran, ne bi sačekao negdje iza ugla i došao glave. Još je u sjećanju živa slika ogromnih slova na naslovnicama dnevnih novina, lica s maskama, cijepljenja i ostale psihoze. U međuvremenu, novci su se pokupili, WHO se utišao (do sljedeće prilike), a sezona gripe je bila iznimno blaga, unatoč tome što se rekordno mali broj ljudi cijepio protiv gripe.
Silovanje svinjama
Posljednjih tjedana i mjeseci na svjetskoj zdravstvenoj sceni odvija se farsa rijetko viđenih razmjera. Cijeli svijet drhti, ili barem mu je tako rečeno, u strahu od novog virusa svinjske gripe. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je 6. (najviši!!) stupanj pandemije svinjske gripe u svijetu. Porijeklo virusa, kao što sam pisao u zadnjem dnevniku, je u najmanju ruku sumnjivo. No neovisno od toga, po friziranim podacima same WHO u svijetu je dosad zabilježeno oko 30 000 slučajeva oboljelih od novog soja svinjske gripe, uz 145 smrtnih slučajeva, preko 100 od toga u Mexicu. Za usporedbu, od obične gripe u svijetu godišnje umre i do pola miliona ljudi, a od upale pluća i do 4 miliona ljudi. Oko 2000 ljudi godišnje pogodi grom, od čega oko 10% smrtno stradaju. Jesu li ljudi «oboljeli» od nove svinjske gripe zaista i umrli kao rezultat iste, ili od nečeg drugog (upale pluća, obične gripe itd..) je tema o kojoj bi se dalo raspravljati.
Svjedoci smo rastuće medijske histerije oko trenutne pandemije svinjske gripe, koja bi, da nema izbora i studenata, vjerojatno još i više punila stranice dnevnih novina i vrijeme televizijskog programa, jer krizni menđment je super stvar. Ništa ne pitaj, samo poduzimaj mjere. Šta god treba i koliko košta da košta. Ne pitati glupa pitanja..
