pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U iživljavanju koje provodi obitelj Štengl zajedno s Općinskim i Županijskim sudom u Vukovaru, ni nakon izmjene Ovršnog zakona od 09. lipnja nema naznaka da bi isto moglo biti prekinuto. Nakon pljenidbe tekućeg računa i ostajanja bez osnovnih sredstava za život 28. siječnja ove godine, kažu sve po Ovršnom zakonu, par mjeseci kasnije Sabor je izglasao izmjene i sada to glasi ovako:

U članku 149. stavci 1., 2. i 3. mijenjaju se i glase:
»(1) Ako se ovrha provodi na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini 2/3 prosječne neto-plaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini od 1/2 prosječne neto-plaće u Republici Hrvatskoj, osim u slučaju ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta u kojem slučaju je od ovrhe izuzet iznos koji odgovara iznosu od 1/4 prosječne mjesečne isplaćene neto-plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu.

Tekst u izvornom obliku (proširen apelom i čitateljima/blogerima s Pollitika.com):

Poštovani čitatelji vukovarac.net, vi koji ste pratili kafkijanski slučaj koji traje već tri godine, u kojem su moja osnovna ljudska prava višekratno kršena; da bih zadnjom ovršnom presudom došao u situaciju da po ZAKONU nemam pravo na ikakva novčana primanja i egzistenciju u Republici Hrvatskoj, te ovo stanje traje više od četiri mjeseca i nema izgleda da bude promijenjeno, osim da predstojećom presudom u kojoj će obitelj Štengl doći u poziciju ovršavati mi i narednih 200 000 kuna, dođe do produljenja robovlasničkog odnosa sa sadašnjih sigurnih tri godine na budućih izglednih desetak i više godina...

Čitanost ovog portala/bloga i sudjelovanje u njegovom radu osoba iz političkog života donijelo je prije mjesec dana zahtjev SDP-a Vladi da se promijeni Zakon o ovrsi i onemogući ovrha cjelokupnog tekućeg računa na koji se isplaćuje plaća, a dan nakon upućivanja tog prijedloga i Vlada se oglasila izašavši u javnost s Prijedlogom Ovršnog zakona koji je prihvaćen na sjednici i (kao) upućen u Sabor, ali ni dan danas, ni u Vladinom odjelu za odnose s javnošću ni u isto takvom saborskom odjelu pojma nemaju o ičemu vezanom za promjenu predmetnog zakona, niti znaju kome se obratiti i saznati gdje je zapelo...(LINK)

Ušao sam u peti mjesec stanja koje se može kvalificarati kao jedno od najgrubljih kršenja ljudskih prava, stanja u kojem PO ZAKONU nemam pravo na egzistenciju!

Prije odluke o sjedenju/štrajku pred Županijskim sudom u Vukovaru, do rješenja koje bi mi povratilo jedno od prava iz Europske konvencije o ljudskim pravima, savjetovali me dobri ljudi da iznova pokušam s animiranjem javnog mnijenja pozivom svih dostupnih medija na presicu na kojoj ću još jednom objasniti i zaokružiti tri godine od početka kafkijanskog procesa, s naglaskom na neodrživost i protuustavnost trenutnog stanja bez prava na sredstva za život, stanja koje su tužitelji/ovrhovoditelji, gospoda Štengl, odlučili držati status quo sve do isplate sadašnje tražbine od 70 tisuća kuna, odnosno do isplate svih tražbina koje u budućnosti mogu i s velikom vjerovatnoćom će narasti na 300-400 tisuća kuna...

Stalni čitatelji bloga pollitika.com upoznati su sa slučajem, a novima preporučam nekoliko mjesta na kojima je bilo pokušaja objediniti u što sažetijem obliku cijelu priču:
- Nastavak iživljavanja u Vukovaru (pollitika.com)

Obitelj bivšeg vukovarskog gradonačelnika i saborskog zastupnika Štengla pokrenula je tijekom prošlih godina više desetaka kaznenih i parničnih tužbi protiv građana, novinara i medija.

Po do sada prikupljenim podacima započeli su još davne 1998. godine tužbom Štenglovih protiv jednoga građanina Vukovara, optuživši ga da je tijekom ratnih dana 1991. iz obiteljskog stana u tada polusrušenoj zgradi na Olajnici otuđio namještaj i ostale predmete te su kao odštetu tražili 200 tisuća kuna. Doveli su i ključnog svjedoka, drvodjelca, čovjeka koji je trebao potvrditi kako je on osobno izrađivao neke dijelove namještaja pronađenog u stanu tuženika, a koji su kao pripadali Štenglovima. Tijekom procesa svoje su odštetne zahtjeve smanjivali da bi na kraju tuženik bio oslobođen optužbi i trebao od Štenglovih naplatiti sve prouzročene sudske troškove, ali je, zna se, nastupila zastara... Danas ključni svjedok, deset godina nakon ročišta, na izravno pitanje je li izradio namještaj Štenglovima za koji je svjedočio u postupku - izričito kaže da nije! (LINK)

U ovoj državi jako je "teško" biti žena političara, što potvrđuje slučaj Dragice Štengl, supruge vukovarskog gospodara života i smrti, Vladimira Štengla. Radi se o dobro poznatom slučaju Štenglovih protiv osnivača portala vukovarac.net, Damira Fintića kojeg su tužili zbog "duševnih boli" prouzročenih napisima na portalu vukovarac.net. Cijela tematika već je obrađena u prijašnjim tekstovima, pa ju nećemo ponovo prepričavati. Povod današnjem tekstu je što je prva presuda o naplati duševnih boli postala pravomoćna. Kako Damir Fintić ne raspolaže desecima tisuća kuna koje se od njega potražuju, "jadna" Dragica Štengl bila je primorana tražiti novce putem ovrhe.

U međuvremenu isplivalo je par zanimljivosti o "duševnim bolima" obitelji Štengl, te tako ispada da Fintić nije jedina osoba koju su tužili. Tu su naime još i…

Odmah na početku dnevnika želim naglasiti da nemam nikakvih tajnih podataka. Svi podaci, za mene indicije, potječu iz javnih medija, novina ili televizije. I nastojim što manje nagađati.

No nepobitno je da je prošle godine u Vukovaru pao vojni helikopter i to upravo onaj s kojim su se povremeno vozili Mesić i Sanader. Ali i drugi uglednici. Istraga koja je vođena nakon pada helikoptera bila je vrlo, vrlo čudna. Površna, trajna i s vrlo malo podataka. Tako da javnost ni danas, sedam mjeseci nakon nesreće ne zna što su uzroci pada. Javnosti su se samo servirale priče, danas znamo da to rade soini agenti u medijima, koje su istinu skrivale a ne otkrivale.

MORH se nije htio nagoditi ni sa obiteljima preminulih u nesreći. MORH uopće, ponaša se kao da se nije ništa dogodilo.

I onda jučer na TV-u izjava supruga poginule bolničarke. Čovjek je čačkao malo tu a malo tamo i izjavio (otprilike) da je helikopter trebao pasti ali da je pao u krivo vrijeme.

To jedino može značiti da je helikopter bio "prepariran" da padne ali nestručno pa su stradali oni koji nisu trebali?

Ako je tome tako, tko je trebao?

Ovo se nalazi na web stranici vukovarac.net
Od danas mi je uskraćeno još jedno pravo. Pravo na život!
Od prije dva dana, ovršnim rješenjem OVR-94/08 zabranjuje mi se raspolaganje svim štednim ulozima u svim hrvatskim bankama.
Vrši se pljenidba štednih uloga kod banaka do isplate svih 50 tisuća kuna, a nakon toga i isplate zatezne kamate i troškova ovrhe.
Sljedeće dvije godine neću primati plaću. Kad pravomoćno dobiju i ostalih 200 tisuća, neću primati plaću u potpunom iznosu još narednih 8 godina.
Moguće je. Eto i to je moguće.
Ne znam još uvijek što raditi. Ne snalazim se.
Moram samo sačuvati zdrav razum.

Krenulo je s tim da nije moguće da tih 6 tužbi zbog apsurnosti budu uopće prihvaćene. Nastavilo se presudama, zatvorskim, pljenidbom pokretnosti, pljenidbom trećine plaće. I kad je izgledalo da je za sada stalo na tome, stiglo je protivustavno Rješenje Općinskog suda u Vukovaru, poslano na adrese deset banaka koje od prekjučer sve prilive (plaću u potpunosti) blokiraju i onemogućavaju vlasnika računa da raspolaže istim.

Mitovi su bijeg od stvarnosti, ali i pokretačka energija koja homogenizira razne socijalne skupine u ostvarivanju ciljeva i zato će mitovi uvijek biti prisutni, jer stvarnost prikazuju ljepšom nego što jest

Svaki narod ima svoje mitove, a jedan od kriterija zrelosti nacije je koliko je spreman suočiti se s njima.

Hrvati dugo nisu imali svoju državu, izborili su je vrlo teško uz ogromne žrtve, što je pogodovalo dodatnom napuhavanju naših mitova.

Upravo je ratno vrijeme pogodan period za napuhivanje mitova, jer su propagandne aktivnosti važan dio ukupnog rata.

U to ratno vrijeme, iz svih zvukovnih medija mogle su se čuti samo budnice, pjesme koje podižu moral i selektivne vijesti koje govore samo o hrvatskim uspjesima, a o padovima naših gradova (koje smo objektivno morali predati radi slabije naoružanosti i/ili vlastitih subjektivnih slabosti) gotovo da se moglo saznati i između redaka.
Maković je 1992. pisao o tome kako su hrvatski vojnici prikazivani kao „lijepi, dobro građeni momci maštovitih frizura, s brojnim dodacima na moderno dizajniranoj uniformi, s obaveznom krunicom oko vrata“.

„Ej umorna zemljo izmucena, ima li jos tko umrijeti za te?“ -Kaze nas domoljub Marko u jednoj pjesmi sa novog albuma po nazivu „Bilo jednom u Hrvatskoj“. Tko se razumije u Hrvatsku i prati dogadjanja lako ce primjetiti da nije bilo jednom u Hrvatskoj, nego je jos uvijek u Hrvatskoj. Valjalo bi otvoriti referendum da Marku odgovorimo na pitanje, ima li jos netko da umre za Lijepu nasu? Osobno smatram da je pitanje suludo, oni koji su polozili zivot na popularni ‚oltar domovine’ umrli su od onda vec nekolicinu puta, i umiru i danas, ti isti jadni ljudi. Cemu da jos netko umire? Postoji i jos jedno nepostavljeno pitanje koje bi na nekom drugom mjestu bilo prozvano nacionalnim zlocinom, Latinicu bi cenzurirali ili ukinuli da je takvo pitanje u anketi, a na nacinonalnim TV postajama pokrenule bi se vec ne znam koje po redu ‚cistke’. Ali ja cu se osloboditi i postaviti pitanje, ne bojim se besplatne hrane u pritvoru: Dali su veci zlocin napravili oni koji su te zrtve napunili olovom i bezbozno strpali pod blato, ili mi koji im neprestano trpamo rijeci u usta, zastupamo ih i nepogresivo znamo tocne razloge zbog kojih su oni dali svoj zivot?

Odustajem u čast grada Vukovara i 13. godina njegova pada od kolumne. Našao sam izvrstan tekst koji je postirala Duga na hrvati. de!

Neka to bude na čast gradu i žiteljima!

Priča o gradu

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?

--- ( izvadak iz nikad dovršene priče "IGRA SKRIVAČA" započete ratne 1991. godine ) ---
...
Pratili smo svakodnevno sto se dogada, ekipa je dolazeci umorna i prljava s terena nosila jednu losu vijest za drugom. C..... mi je rekao da je okolo samo sa zasiljenim odvijacem, nozinom i nesto "petardi", ono oruzje sto su dobili NEMA SLIKE, NEMA TONA - NE VALJA!!! Hrpa smeca, a ljudi - kako tko su se pobrinuli svak za sebe, kupili sa strane - samo on osobno nema bas love da se snade za nesto bolje, jedva i ovako zive. Do daljnjeg.
Hanumu je otpremio, boji se za nju, a opet, ona neprestano place i place sirota, znas kakva je.
Ma vidi - ne voli ona kad joj drzim govore, a ja nikad nisam podrzavala takav pristup, mislim, svi mi imamo svoje trenutke slabosti i kad se zavucemo u kut i zavijamo, i sazaljevamo sami sebe sigurni da smo zrtva neke nepravedne i nadmocne sile - ali TO NE MOZE POSTATI NACIN ZIVOTA !

ODBIJAM se tako osjecati !!! Malodusnost rada poraz - uvijek.
...

Puno afera postoji u Hrvatskoj,ali niko ne spominje jednu aferu koja se događa još od 2003. i još uvijek traje,tj nikako da netko pokrene priču o njoj.To je afera na koji način HDZ koalira sa SDSS-om.Ne radi se ovdje o koaliciji između hrvatske i srpske stranke kako bi neki pomislili,već se radi o koaliranju dvije stranke koje se svodi ne na politiku nego na zajednički lopovluk.Znamo šta je HDZ dobio od te koaliciji,glasove srpske zajednice u Saboru,ali mnogi se pitaju šta je SDSS dobio.E pa sada,prvo treba pogledati koje su najjače tvrtke u Vukovaru (vlasnika Srba),zatim treba vidjeti šta rade i na koji način dobijaju poslove i na kraju se samo malo raspitati u Vukovaru ko iza tih tvrtki stoji (Vuković kompani=Stanimirović) a to svi u Vukovaru i okolici znaju.Posle toga afera je tu.Onda se može još malo i pogledati ko još ima koristi od svega toga (recimo u vukovarskom HDZ-u) i ispašće čudo.
AFERE SU AFERE!

Sanader je jednu lošu vijest uspio pretvoriti u vlastitu korist: sramotno malu presudu oficirima JNA za zločine u Vukovaru iskoristio je za predizborno lobiranje / Jutarnji list njegov istup na Glavnoj skupštini UN-a nazvao “vrlo rijetkim primjerom pravog državničkog govora”, ali zapravo u New Yorku se probudio duh onog starog Sanadera sa splitske Rive 2001. godine / Oporba nevoljko stavlja taj njegov istup u pravi kontekst, jer se boji da se ne zamjeri i dijelu vlastitog biračkog tijela, također osjetljivom na Vukovar, Haag, generale / Unatoč demokratskoj šminki, izvitoperenoj europejštini, glumljenoj odlučnosti, Sanader kao šef HDZ-a sasvim je svjestan da on mora podilaziti desnici da bi opstao na vlasti.

Damir Fintić, osnivač portala vukovarac.net suočen je sa zatvorskom kaznom jer su se na njegovom portalu svojevremeno u komentarima članaka pojavili i komentari čitatelja koji su bili uvredljivi za Dragicu Štengl, suprugu saborskog zastupnika Vladimira Štengla.