Svaki ceh ima svoje majstore, pa tako i ekologija. Zašto ne? Jednako tako svaki majstor može otići u „fah-idiotizam“. Zašto ne?
U toj kovanici ono „idiotizam“ ne znači isto što i idiot. Ne bi trebalo vrijeđati, ali bi trebalo upozoriti na to da prevelika stručnost može u čovjeka stvoriti „tunel vision“, kada on više ne vidi što mu sve promiče, kada ne može zauzeti široko gledište, nego samo ono koje mu struka nudi. Gledao sam prije par godina dokumentarni film o GM organizmima u hrani. U filmu je jedan mlađi znanstvenik s iskrenim čuđenjem pitao zašto ljudi prosvjeduju protiv GM hrane kada u 15-20 godina koliko ju dugo konzumiraju nije ni jedna zdravstvena tegoba povezana izravno s GM hranom. Sve što je on mogao vidjeti su nule i jedinice / plusevi i minusi / zdravo i bolesno. Za ekonomsku i političku stranu bio je blaženo slijep.
Prije dva tjedna jedan je takav majstor objavio tekst u Vjesniku u kojem priča o tome kako plastične vrećice nisu problem. Tekst je napisao Igor Čatić, a naslov je „Čemu strah od plastičnih vrećica“ (ako se ne varam g. Čatić piše i na pollitici.com, a Vjesnik je taj naslov napisao bez upitnika pa ga zato takvog i citiram).