pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

građani Republike Srbije ponovno će na birališta. U nedjelju, 11. svibnja od sedam do dvadeset sati odlučivat će o tome tko će sjesti na premijerski stolac u zgradi Vlade, u Nemanjinoj broj 11. od siječnja prošle godine, Srbima su ovo 4. izbori jer se za manje od dva tjedna održavaju paralelni izbori, za parlament i lokalne jedinice vlasti. moglo bi se reći da građani Srbije od kada im je u krilo pala državna samostalnost nakon razlaza s Crnom Gorom, u prosjeku svaka tri do četiri mjeseca izlaze na birališta. zanimljivo je da su i dalje spremni i voljni u velikom broju, dobrano iznad 60 posto, odazvati se pozivima da odrade svoju građansku dužnost. i da ih, čini se, političari svaki puta izigraju.

Spin doctor i jedan od najutjecajnijih HDZ-ovaca Ratko Maček zna da je lova - jednostavno lova, pa je prihvatio ponudu da savjetuje vođenje predizborne kampanje "jedne stranke u Srbiji", čije ime nije htio otkriti. Međutim, sustavom eliminacije, Business.hr koji i donosi ovu priču, je doznao da se radi o Demokratskoj stranci Srbije - index.hr - Maček savjetuje Koštunicu, budućeg Šešeljevog partnera?
"Ne mogu vam reći za koju tamošnju stranku radim, nazovite me kad izbori završe", kazao je Maček. Demokratska stranka Borisa Tadića tvrdi da Mačeka nema na listi njihovih PR stručnjaka, a Srpska radikalna stranka kojoj je glavna figura četnički vojvoda Vojislav Šešelj, iako ju sada vodi nimalo umjereni Tomislav Nikolić, tvrdi da im usluge pružaju isključivo agencije iz SAD-a (također država koju ta stranka demonizira, ali bit će da su i njima izbori - jednostavno izbori).

„Vladimire Putine, razmakni nam butine“ slogan je autora Petra Lukovića, srbijanskog novinara-satiričara, koji se već nekoliko dana, uz podsmijeh, prepričava po Beogradu.

Koštunica je prelomio – status Kosova je važniji od integracije Srbije u Europu. Izvanredni izbori u Srbiji su pred vratima.Osobno mislim da je to najbolji i najčišći izlaz jer znamo da postoje i druga rešenja puno lošija od ovog. Niti jedna vlada ne može funkcionirati u atmosferi velikih podjela nakon odlaska Kosova.
No ipak teško će biti predvidjeti rezultate ovih izbora.Oni se više s ničim ne mogu usporediti jer se vode pod znakom izgubljenog Kosova,a to ulazi u iracionalnu sferu prošlosti, povijesti, nacionalnog,….
Jedno je sigurno. Izbori će biti vrlo emotivno nabijeni puni frustracija.Jedni će plašiti druge. Strah od propasti i izolacije Srbije nasuprot strahu od cjepkanja Srbije pa i njene propasti.(vidi.Kremenska proročanstva).
Živo me zanima kako će Koštunica i DSS ili možda Nikolić i radikali objasniti građanima da njihova opcija ne vodi putem izolacije, da njihov izbor nije ili Kosovo ili EU.Ako to uspiju mogli bi pobijediti..
Živo me zanima kako će Boris Tadić, DS i koalicija objasniti biračima da Srbija može imati i EU i Kosovo istovremeno. Ako to uspiju i narod im povjeruje, onda i oni imaju velike šanse.

Maja i Jovana postale su, čini se, zaštitni znak ili brand beogradskih događanja nakon proglašenja nezavisnosti Kosova. njihov pohod po dućanima u centru Beograda završio je na YouTubeu, pod nazivom Kosovo za patike. zanimljivo je da je originalni filmić koji je pogledan više od milijun puta, nestao s neta. nakon tog filma, na JuBitou se pojavio i film Kosovo za računare. pogledalo ih je puno više ljudi nego što ih se, po slobodnoj procjeni, u četvrtak, 21. veljače, našlo pred Domom Narodne skupštine Srbije, zgradom poznatom kao Savezna skupština. neki od nazočnih novinara, koji dugo pamte, prisjetili su se da je s istoga mjesta, s razlikom od 7 dana i prije 19 godina, masa vikala «Uhapsite Vlasija», a on, kako su mu tepali, Vožd, Slobodan Milošević je uzvratio da će Kosovo biti riješeno i da će biti hapšenja.

Na početku upozoravam da tekst reflektira moje osobno mišljenje koje baš nije lijepo i pristojno i ako administratori smatraju da grub rječnik i netrpeljivost prikazani u ovom tekstu neprimjerenima za ovaj portal, neka se osjećaju slobodnima da ga izbrišu. Unaprijed hvala.

naslov dnevnika samo je jedna od parola koje su se izvikivale u Beogradu i diljem Srbije nakon 16:00 u nedjelju 17. veljače. neki u Srbiji kažu da će se vrijeme u njihovom kalnedaru mjeriti prije i poslije toga dana. Kosovo je Srbija!, moto je, pak, prosvjednog okupljanja u Beogradu na kojem se očekuje nekoliko stotina tisuća ljudi. neki čak spekuliraju s mogućnošću da se okupi više od milijun građana Srbije koji žele svijetu poručiti da se ne mire s odcjepljenjem Kosova. organizatori, Vlada i parlamentarne političke stranke, preciznije Srpska radikalna stranka, Demokratska stranka Srbije, Nova Srbija i Socijalistička partija Srbije, očekuju da će prosvjedni skup proći mirno i bez incidenata te da će Srbija svijetu ponuditi drugačiju sliku od one nedjeljne kada su huligani harali ulicama Beograda i uništavali restorane McDonald'sa te neka veleposlanstva, prije svega slovensko i Sjedinjenih Država.

Europska unije, zemlje u okruženju, prije svega Republika Hrvatska, ali i Bosna i Hercegovina, te dio građana Republike Srbije mogu odahnuti. Boris Tadić je novi predsjednik Srbije. za to mu je bilo potrebno više od 2 milijuna i 300 tisuća glasova. to je 600 tisuća glasova više nego što je osvojio 2004. godine. unatoč tome, srbijanska je predsjednička utrka bila neizvjesna do samoga kraja.

nešto manje od 128 tisuća glasova donjelo je izbornu pobjedu Borisu Tadiću, kandidatu Demokratske stranke i dosadašnjem predsjedniku Srbije. nakon najneizvjesnije predsjedničke utrke, radikal Tomislav Nikolić je opet ostao kratkih rukava. i morao je priznati poraz. iako je ostvario najbolji izborni rezultata u povijsti Srpske radikalne stranke. a Nikolićevo priznanje poraza je bio jedan od najdemokratskijih poteza u novijoj povijsti Srbije. da je na bilo koji način doveo u pitanje izborne rezultate, velika je vjerojatnost da bi se ulicama srbijanskih gradova i sela počele valjati mase, a to ne bi završilo bez krvi.

Politička situacija u susjednoj nam Republici Srbiji iz dana u dan postaje sve zategnutija. Ne samo zbog neizvjesnosti drugog kruga predsjedničkih izbora, nego i zbog mogućnosti da se raspadne vladajuća kolicija koju čine DS, DSS i G17 plus. A nad cijelu se Srbiju nadvilo pitanje budućnosti Kosova i Metohije koje je, odgađano godinama, čini se, konačno došlo na dnevni red.

Koliko se može vidjeti u srbijanskim medijima i općenito u javnosti, nitko se ne bavi time kako će se stvari razvijati kad/ako Tomislav Nikolić, zamjenik predsjednika Srpske radikalne stranke, pobjedi na predsjedničkim izborima i useli u Nove Dvore. I iz njih iseli Borisa Tadića koji je bio uvjeren da će biti prvi predsjednik neovisne Srbije. Medijska i većina političke javnosti, isključujući Radikale, fokusirani su na to kako će Boris Tadić pridobiti premijera Vojislava Koštunicu da stane iza njega, podrži ga u drugom krugu izbora i osigura kontinuitet demokratske vlasti u Srbiji. No, prema svim pokazateljima to neće biti nimalo lako.

Jutros je oko pola pet, nakon nekih 15 sati međusobnog što pljuvanja što psovanja zastupnika konstituirana Skupština Srbije i za predsjednika Skupštine je izabran Tomislav Nikolić, stvarni vođa Srpske radikalne stranke ("papirnati" je Vojislav Šešelj, trenutno u haškom pritvoru). Cijeli cirkus je kulminacija procesa koji traje već mjesecima, naročito posljednja tri koliko su stranke "demokratske orjentacije" (DS, DSS i G17+) pokušavale sastaviti vladu. Bezuspješno, prije svega zbog grčevitog nastojanja sadašnjeg premijera Vojislava Koštunice (DSS) da i dalje ostane premijer sa svim ključnim resorima, iako je, po svim kriterijima izgubio izbore.

Naravno on je za neuspjeh pregovora oko vlade optužio DS kojem je na čelu predsjednik Srbije Boris Tadić, i sada ima alibi za sastaviti "manjinsku" vladu koju će u Skupštini podržati SRS. Najvjerojatniji rasplet u ovom trenutku je da SRS neće i formalno ući u vladu, ali će zapravo definirati njenu politiku. Postoji još i opcija da se Tadić kao predsjednik države odluči ne povjeriti nikome premijerski mandat (čak i ako Koštunica podastre dokaze o podršci u Skupštini) i raspiše nove izbore. Sve su ostale opcije gotovo nevjerojatne u ovom trenutku."

U posljednja dva tjedna dva sam puta bio su susjednoj nam i, ako je suditi prema politici Vlade Ive Sanadera, prijateljskoj Republici Srbiji. Da me ne bi pogrešno razumjeli, nemam apsolutno ništa protiv toga da budemo u prijateljskim odnosima sa susjednim zemljama. U mom kraju kažu da ti je važniji susjed/komšija jer ti je najbliže u trenucima nevolje i prvi će ti priteći u pomoć. No, meni je problem što smo morali proći sva ratna sranja da bi smo sada bili dvije zemlje, s nominalno dva premijera iz iste političke stranke.

Čini li mi se ili ste potpuno zbunjeni?! Kako sad premijer iz iste stranke?!, možda ste se zapitali. I naš Ivo Sanader iz Hrvatske demokratske zajednice i njhov sadašnji, a kako stvari stoje i budući, premijer Vojislav Koštunica iz Demokratske stranke Srbije članovi su Europske narodne stranke (European People's Party). Budući da je tome tako, možemo reći da obje zemlje vodi ista politička opcija. Iako je riječ o strankama, HDZu i DSSu, koje baš i nisu poznate po pozitivnim odnosima prema istočnom/zapadnom susjedu, sada su ista politička opcija koja jamči dobru sudranju i europsku perspektivu naših zemalja.

Za ovu prigodu, iskoristit ću portal jutarnjeg lista. Ovaj put neću spominjati mane i komično ozbiljne propuste iste stranice, nego ću se samo krenuti njihovom alatu za pretraživanje.

Dakle, počet ćemo na slijedećoj adresi:

http://www.jutarnji.hr/search?phrase=sanader

Dobili smo 10 stranica rezultata. Rezultati su složeni vremenski, najnovije vijesti prve, pa ćemo početi od 3. stranice.

1. Prvi naslov koji upada u oči:
   Premijer Sanader na konferenciji Yalta European Strategy