pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Koliko se puta u Hrvatskoj dogodilo da je javnost bila zaokupljena nekim problemom koji je punio naslovnice nekoliko dana ili tjedana da bi potom pao u duboki zaborav bez da itko snosio ikakve posljedice.

Zato da se malo podsjetimo.

''U 11,38 sati predsjednik UEFA-e izašao je pred predstavnike svih triju kandidatura i objavio da će za nešto više od pet godina ugostiti najbolje reprezentacije Europe ugostiti Poljska i Ukrajina.''
Objavljeno na službenoj stranici HNS-a

Ovako je završio hrvatski san o europskom prvenstvu.
Očekivanja koja su imali građani Hrvatske o dobivanju domaćinstva Eura 2012. su se pokazala totalno ispraznim.

Novine su izabrale osobu tjedna.Kažu da je to Vlatko Marković.Zovu ga Bosanski latin iz Hlebina.Svi smo ljuti što nas je Marković uvjeravao da će Hrvatska i Mađarska prvenstvo sigurno dobiti. Predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza ispao je nakon svega naivan i lakovjeran. Razlog? Precijenio je trajnost, pouzdanost i čvrstinu svojih prijateljstava i istodobno podcijenio moć novca i politike. Sasvim dovoljno razloga da njegovi protivnici,zatraže Markovićev glavosjek. Nitko ne postavlja pitanje jeli Marković jedini krivac ili samo pedro?
U siječnju prošle godine bila sam kao član hrvatske vlade nazočna na zajedničkoj sjednici hrvatske i mađarske Vlade u Budimpešti na temu zajedničke kandidature za Europsko nogometno prvenstvo 2012. godine.

Nismo dobili Euro2012. Nije mi ni žao. Jest malo neugodno što smo dobili 0 glasova, ali vjerojatno naša kandidatura nije ni zaslužila više.
Prije nekoliko mjeseci Vlatko Marković nas je uvjeravao kako nema nikih problema i da je on uvjeren da ćemo dobiti organizaciju europskog nogometnog prvenstva. Toliko uvjeren da će dati ostavku u slučaju neuspjeha. Pričao je još da ima on prijatelja u UEFA-i koliko hoćeš i da on svakodnevno kod njih lobira. Mjesecima, a pogotovo 10 zadnjih dana pred odluku, bili smo bombardirani neizmjernim optimizmom. Spominjale su se knjige od 13 000 stranica koje smo pripremili za kandidaturu. Sve smo napravili.

Do jučer, izdajnike nam je bilo lako za prepoznati. Tko nije bio za to da UEFA potvrdi novu hrvatsko-ugarsku nagodbu taj je bio neprijatelj. A onda šok i nevjerica - cijeli se svijet urotio, ni jednog prijatelja. Pa zar smo pod sankcijama?

Ako ovo nije državna kriza, ne znam što bi moglo biti (osim nezamislivog, recimo da Janica odustane od skijanja). Premijer traži odgovornost, ali stručnjak tvrdi da "nije do mene", a to izgleda podržava i javnost - ipak je Vlatko Marković predsjednik nogometnog saveza, znači po tituli jednak Mesiću (a o tome da li je važniji nogomet ili Hrvatska zaista nema smisla raspravljati, kad je to zapravo samo jedno te isto niti ima Hrvatske bez nogometa a ni nogometa bez Hrvatske). Da nije izborna godina, jasno je kako bi Marković morao raspustiti Sabor nakon ovakvog Sanaderovog poteza i provesti nove izbore, no to je sad sporedno kod ovakve globalne urote. Zato sad šutke gleda kroz prozor u Rusanovoj, žali što Kuća hrvatskog nogometa nije Mamićev neboder nego jedva katnica s tavanom...

Još se nisu stišali svi komentari ni dojmovi nakon debakla hrvatsko-mađarske kandidature za Euro 2012 u Cardiffu. Prvotni šok i nevjericu zamijenila je ljutnja i nelagoda. Jer, izgubili smo već u prvom krugu ne dobivši ni jedan jedini glas! Prisjećam se izjava i komentara u novinama, gledam i prebrojavam tko je sve otputovao, tko vodio djecu, a tko sebe častio besplatnim putom. Prisjećam se i zloduhog proroka Mamića koji je stalno ponavljao o crnom novcu Ukrajinaca. Nismo mu vjerovali, ni mi ni Vlatko Marković. O snazi ukrajinsko-poljske kandidature govorio je i Dario Srna, pa smo samo lakovjerno odmahnuli rukom. Danas nam se sve to vraća i sjeda na staru ranu, jer još nismo zaboravili kandidaturu Rijeke za Mediteranske igre koju smo izgubili ne jednom, nego dva puta. Sportski moćnici sakupljeni u UEFA-i zadali su nam novi udarac; neočekivan i bolan. I nije to zato što smo izgubili organizaciju već zato što nismo dobili niti jedan njihov glas! E to je već nešto oko čega trebaju razmisliti i Marković i Mateša i vječito sklon pametovanju, čovjek s nebrojeno ''sportskih prijatelja'' - Tonči Vrdoljak.