pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Što bi nam sad imala reći gospođa Karla koja nam je godinama ispijala mozak s Gotovinom? Da li je imao pravo što joj se nije tako lako dao u ruke? S obzirom na tijek događaja čini mi se da je / S brodovima, stiglo je i 8.000 gusara, a kad su dame čule da stižu gusari sa zlatom, nahrlile i one iz svih krajeva domovine i svita. Kažu, njih 400. Kako li će samo opslužit njih 8.000?

Trebala bi Željkica pohađat Jacin tečaj. Kako ne izgubit stolicu pored premijera, a naročito njegovo rame na kojem mu je uvijek zaljepljena ko taksena marka / Jedan je budući dioničar izjavio da nije iskoristio priliku kad su se prodavale dionice Ine, pa da je ovaj puta došao po svoj dio kolača. E, sad je samo pitanje da li će to biti kolačić ili ljuta papričica / Rijetko kad, a poneki i nikad za vrijeme plovidbe radnici na kruzeru nisu dotaknuli kopno. Na upit: «Kako se osjećate na brodu? », jedna Ukrajinka, je odgovorila: «Kao u zatvoru» / Sad se toplo nadam da će Vlatkica naći i krov nad glavom, i da smo mi kao nacija konačno mirni, da smo konačno zbrinuli našu siroticu.

Ljudi su vani postali robovi trčeći za lovom. Je, reći ćete, i kod nas je to tako došlo. Točno, ali razlika je samo što kod nas uglavnom nisu najbogatiji ljudi oni koji najviše rade, već, baš suprotno, koji najviše sjede i telefoniraju tražeći vezu ovu i onu, radeći zajeb ovaj i onaj. Osim toga u Njemačkoj tijekom tjedna na ulici nema žive duše, tek vikendom zažive trgovi, dok je kod nas obrnuta situacija. Za vrijeme tjedna kafići su prepuni, dok su vikendom uglavnom prazni, jer većina ode na selo.

Da vam budem iskrena, ovih tjedan dana provela sam van lijepe naše. Samo površno pratila sam što se kod nas događalo i to samo zato što mi to poslovne obveze nalažu, a baš bi bilo lipo bar jedan tjedan ne čuti pizdarije iz domovine, tipa sudac Milanović pustio ubojicu iz zatvora jer mu nema tko čuvati kćer, zatim izjavu premijera Sanadera "SDP će i Tita u ustaše" i slično. Ali da nismo jedini po u najmanju ruku čudnovatim izjavama, evo jedne zanimljive izrečene od bivšeg američkog potpredsjednika Quaylea, koji je s obitelji stigao na odmor u Dubrovnik, iznajmivši u tamošnjem hotelu pet soba. Jedan od njegovih bisera, dakle, glasi: "Nedavno sam posjetio latinsku Ameriku i žao mi je što u srednjoj školi nisam naučio više latinskog, pa da budem u stanju razgovarati s tim ljudima".

Dobar dan, dobro jutro ili dobra večer. Ne znam kad ste već otvorili ovu stvarčicu otuđenja čovika od čovika, zvanu kompjutor. Nije dobro što se zbog njega manje viđamo, komuniciramo face to face, ljubimo usta na usta, al' dobro je eto što putem žica i naših kućnih aparatića, "prozora u svijet", možemo izmijeniti neka iskustva, malo ubit vrime, šta bi rekli Dalmoši, i, na kraju krajeva, malko protračat, šta normalnom čoviku uvik dobro dođe. Namjerno kažem čoviku, jer mada nas žene bije glas najžešćih tračerica smatram da nam je ta titula nepravedno dodijeljena pošto su muškarci jednako, ako ne i veće babetine kad je pitanje ogovaranja, trača, ilitiga naslađivanja tuđem spoticanju. Poznato je da se naš, dakle, ljudski rod najviše raduje posrnuću bližnjeg. Izreka glasi: "Gledajući tuđi pad čovjek raste u vlastitim očima, tuđa sreća nije zabavna". Eto, tako stoje naše stvari, ilitiga naše koze (izvedenica iz cose nostre). No međutim, da ne mislite da govorim samo o nekom drugom, pozvala bih se na velikog B. Brechta koji je rekao: "Na kraju krajeva, takav sam i sam".