pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Hrvatska je država koja svakim danom sve više tone u živo blato. Blato koje proizvodi oni koji bi trebali stvarati sigurno i čvrsto tlo. Zbog loših zakona i katastrofalne primjene tih zakona vlast je uglavnom zabavljena sama sobom. Izvršna, zakonodavna i sudbena vlast međusobno su se udružili i dijele “plijen” odnosno pljačkaju hrvatsku državu. Istovremeno međusobno se štite, štite učesnike pljački u svojim redovima. Takvom vladavinom došli smo u situaciju da je javnost upoznata za kriminalnim radnjama, da se opravdano sumnja na točno određene osobe iz vlasti u počinjena kriminalna dijela ali se ne poduzima ništa protiv počinitelja. Krivci se ne procesuiraju, već naprotiv događaju se apsurdi, umjesto u zatvorima krivci postaju ministri, premijeri, suci i zastupnici.

Maloprin je počeje prjenos na TV, sitovacija na (pulitičkom) igrališću između Plavi i Crveni zasad je nerišeno - 67 spram 67, izjednačeno. Plavi su u proteklin minutaman ubacili onog crnomanjastog mališana i zakucali 67. koš. Uključiv one već otprije ubačene s ercegovačke klupe dobro stojimo (misli trener Plavi) Na nji, na te ercegovce svi režidu, ka da su nepravilno prijavljeni, neregularni i šta ti ja znan. Ma ko ji šiša, kome je to važno, neka iđe ovako kako iđe, utakmica je privažna! Ko će bolan gledat u konjski notak- brojidu se koševi, a ne judi.

Neka mi svi oproste na ovakvom naslovu, blago je reći da je žestok, bezobrazan, neprimjeren, kako god hoćete i protivan mom gledanju na stvari. Onda zašto sam odabrao upravo takav naslov, iskreno, ovo nije moja rečenica već je to rečenica koja je prisutna u krajevima lijepe naše za koje bi ste se iznenadili da bi ovako nešto bi ikada rekli. Ti krajevi su prvenstveno naseljeni stanovništvom pravoslavne vjere, i vjerovali ili ne to je njihova izreka na sadašnje i moguće buduće stanje vlasti.

No da pojasnim. Moja profesija mi omogućava da svakodnevno kontaktiram sa „običnim“ ljudima, kako gradskim, tako i seoskim stanovništvom. Tijekom godina steknete povjerenje tih ljudi, postanete dio njihovog miljea, pričate o intimnim stvarima, problemima, općenito o svemu pa tako i o izborima koji slijede.

Podilaženje velikim izdavačima dnevnih i tjednih novina samo je jedan u nizu Sanaderovih i HDZ-ovih pokušaja da pred izbore pokušaju potkupiti gotovo sve slojeve društva, utjecajne lobije, kreatore javnog mnijenja, dioničare, investitore, umirovljenike, pa i cijele gradove darujući im državne dionice.

Četiri godine ležao je u ladicama Vlade zahtjev koji su poslali izdavači da ih se oslobodi ili barem umanji stopa poreza na dodanu vrijednost od 22 posto. I nitko nije trznuo, sve do sada , nekoliko mjeseci uoči parlamentarnih izbora. Sanader je iskoristio 15. obljetnicu HBOR-a da javnosti prenese što smjera ponuditi poslije izbora, pa i najavio da izdavačima skida 12 posto poreza, odnosno da će osnovica biti 10 posto. I sve to ide brzo na Sabor krajem ovoga mjeseca, jer vjerojatno koji mjesec zadrške ne bi ispunio osnovnu ideju - naklonost medija prema HDZ-u u ključnim predizbornim mjesecima.

Tri posta u manje od 24 sata, ako je i od mene previše je! Ali molim za razumijevanje: stvari su se tako posložile, nezgodno i neugodno, pak nisam odolio ne pridodati još i ovaj post (obećavam da ću se jedno vrijeme povući u „ilegalu“).

"Materijal političkog stvaranja je ljudska narav, njezini motivi jednako časni kao i niski, njezin apetit za vlast i za korištenje, njezine strasti i predrasude, njezina sjećanja i težnje"! Stanley Baldwin

U ratu je sve jednostavno, ali i najjednostavnija stvar postaje najteža; a sve te teškoće se gomilaju i proizvode trenja koja ne može zamisliti nitko tko zaista nije doživio rat. Karl Von Clausewitz

Danas ja TRANSPARENCY INTERNATIONAL HRVATSKA izdao priopćenje povodom objave Globalnog korupcijskog izvještaja 2007 – pravosuđe. O problemu korupcije puno se govori i piše a gotovo ništa protiv nje ne poduzima. Metastaze korupcije najviše razaraju pravosuđe i zdravstvo. Pa pogledajmo.

„Samo je Bog iznad Sabora“ uzviknuo je zastupnik Šime Đodan prije petnaestak godina. I propustio dodati: „ I pokoji Hrvat“.
Povijest i političke prilike u Hrvatskoj pobrinule su se da svih ovih 17 godina, uz Boga, iznad Sabora postoji i pokoji Hrvat. U protekle tri i pol godine čak dvojica: Sanader i Šeks. Udruženim snagama provode opstrukciju i destrukciju rada oporbe u parlamentu. Uz pomoć nejasnog, nedorečenog i nepreciznog Poslovnika o radu Sabora.
Kako se približavaju izbori Poslovnik se tumači sve ekstenzivnije a rad Sabora je sve nepredvidljiviji.
Ova, 25. sjednica, započela je 21. ožujka ove godine. Najavljeno je da će trajati do 27. travnja. No toga dana predsjednik Sabora Šeks najavljuje NASTAVAK 25. sjednice 16. svibnja pa do 1. lipnja. Kontinuirano trajanje sjednice od 21. ožujka pa do 1. lipnja. Zašto? Prvo, da se izbjegne aktualno prijepodne i neugodna pitanja Sanaderu i njegovim ministrima. Drugo, otvaranje mogućnosti NEUVRŠTAVANJA oporbenih prijedloga u dnevni red. Naime, poslovnik predsjedniku omogućuje neuvrštavanja oporbenih prijedloga u dnevni red u toku trajanja sjednice. Poslovnik predviđa obavezu predsjednika da u dnevni red uvrsti prijedloge oporbe dobivene trideset dana prije SAZIVANJA sjednice. Ako nema sazivanja nove sjednice, rok od trideset dana produžuje se i prebacuje na iščekivanje nove sjednice.

Procitam post Može li se pretjerati s dobrim stvarima i krenem u komentar, a onda se sjetim Millesa i kako sam se nekad ranih osamdesetih dok sam jos bila srednjoskolka, nicim izazvana ucila tipkati prepisujuci meni zanimljive dijelove knjiga koje sam citala. Rovarila sam tjedno jednom po Gradskoj knjiznici i nalazila dosta dobrih stvari na zabacenim pokrajnjim policama, tako sam dosla i do ove knjige - prava raskupusana poslastica.

Knjiga je neodoljiva, nije doduse donijela na svijetlo dana nikakve novo otkrivene i neporecive povijesne istine, neki me optuzise za podrzavanje oportunog nacina razmisljanja citiranjem ovih redaka, bilo je i komentara da autor nabraja probleme, ali ne daje rjesenja...

HRT: Potukli se članovi Vijeća

U sinoćnjim informativnim emisijama HTV-a kao i u današnjem tisku senzacionalna vijest: Potukli se članovi Vijeća Hrvatske radiotelevizije. Prema izvještajima Danko Bljajić i Jadranka Kolarević su nakon međusobnih optužbi i verbalnog prepucavanja nakon glasovanja o kandidatima za ravnatelja HTV-a, uljudbeni dijalog zamijenili «štiklanjem» i «šaketanjem». Zbog toga je na Prisavlju, uz hitnu pomoć, intervenirala i policija.

Ovom prigodom uopće ne želim raspravljati o ulozi i strukturi Vijeća HRT-a, kao ni o pitanju nadzora nad radom Vijeća i njegovoj odgovornosti. Želio bih vas samo podsjetiti na način izbora članova Vijeća. Dakle, članove Vijeća HRT-a bira i razrješava Hrvatski sabor a izbor se obavlja na temelju javnog poziva Odbora za informiranje, informatizaciju i medije. Javnim pozivom pozivaju se institucije, udruge i građani da podnesu obrazložene prijedloge o kandidatima za članove Vijeća HRT-a. Potom Odbor razmatra sve podnesene prijedloge te popis kandidata koji ispunjavaju uvjete šalje klubovima zastupnika na usuglašavanje. Sabor o njima glasa i to je to.

U Slavonskom Brodu je, napokon, lijepo biti SDPovac. I to po mogućnosti s mandatom u u Gradskom vijeću. Konačno se ne moraju sramiti svoje stranačke pripadnosti. Nakon toliko godina omalovažavanja najveće lijeve političke opcije, svima kojima je srce na lijevoj strani mogu biti više nego zadovoljni. Jer izborni im rezultati otvaraju mogućnost da, iako su prošli prilično loše za tako urbanu sredinu, sudjeluju u vlasti. Čak su na stolu neke ponude o preslagivanju vlasti na županijskom nivou. I mogućnost da SDP, bez izbora, dobije župana u Slavoniji. Što, sa sadašnjim načinom razmišljanja građana u toj regiji, ne bi bila mala stvar. Niti malo!

Dok naša Vlada muku muči s mjestom na serverima te ne može objavljivati sve vrle ideje koje im padnu na pamet, britanska se vlada odlučila vratiti korijenima.
Vraćanje korijenima, u ovom slučaju, odnosi se na poštivanje riječi demokracija, koja kaže da vlast proizlazi iz naroda. Ukratko se koncept svodi na to da postoji web stranica koju je pokrenula i održava vlada, a na kojoj građani mogu kreirati peticije , odnosno izraziti svoje mišljenje.
Peticije su podijeljene u 16 kategorija, ovisno o području na koje se odnose. Servis je u upotrebi tri mjeseca, a kratki pregled na otvorene peticije ukazuje da je na prvom mjestu peticija koju je potpisalo 643.471(!) ljudi! Impresivna brojka, slažete se.

Isplati li se zeznuti Vladu? Pa očito isplati!. Da li je nemoralno podvaliti Vladi? Pa nije dokle god se ona ponaša tako, da za javnost čini jedno, a u tajnosti drugo!.

Ta demokracija je! Vidite što se događa i tamo gdje vlast odlično funkcionira, gdje je čvrsto utemeljena. Vlast se u vladanju uvijek rukovodeći općim i zajedničkim, što se ne poklapa redovito s pojedinačnim. Za svoje, pojedinačno se uvijek treba znati i moći izboriti, pronaći elemente općeg u pojedinačnom. A u hrvatskoj neurotičnoj situaciji, u kojoj je vlada u vladanje udrobila više pojedinačnog nego općeg, izgubila se ta ravnoteža interesa, pa se vlast već duže vremena valja ulicama, dubeći na „lijevoj nozi“ opasno se ljulja.

U svim razvijenim demokracijama građani znaju tko je i njihovoj državi vlast a tko oporba.
Hrvatska je čak i u tome izuzetak. Građani Hrvatske nikada ne mogu biti sigurni koje stranke u Saboru čine vladajuću večinu a koje oporbenu manjinu.

Jedan od razloga svakako je i u tome što je Sanader prilikom sastavljanja vlade 2003. godine okupio šaroliko društvo sa još šarolikijem koalicijskim odnosima. S nekim strankama je potpisao koalicijske ugovore, s nekim ugovore o suradnji, trećima je bilo dovoljno dati pet-šet funkcija državnih tajnika a nekim pobjeguljama iz stranka dao je naknadu od milijun kuna u mandatu da bi se ovi proglasili nezavisnim zastupnicima iako su u Sabor ušli na stranačkim listama. (Ivo Ločar, Slaven Letica i Ivo Banac)

Za one koji su zaboravili ili ne znaju, da smo još uvijek u Jugoslaviji, jučer bismo slavili najveći državni praznik: Dan republike, povodom obljetnice ustanovljenja ustavnih temelja za osnutak federativne zajednice bratskih naroda Jugoslavije, 29. studenog 1945. godine. Kakve god povjesne konotacije međutim, u različitim tumačenjima imao taj dan, činjenica ostaje da je u skladu s veličinom praznika bila i volja i želja građana da ga slave, neki u potpunosti iskreno, a neki iz oduševljenja činjenicom da se nekoć na spajanje tog dana s vikendom nije ružno gledalo kao danas. No, da li zbog propagandnog bombardiranja ili nekih drugih nečistih sila, većina građana Jugoslavije bila je svjesna kakav povijesni značaj ima taj praznik.