pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Da se ova nova država Hrvatska odnosi maćehinski prema određenim grupacijama svojih lojalnih građana, do sad su na svojoj koži osjetili tzv. zaštićeni najmoprimci koji niti nakon 12 godina od donošenja novog stambenog zakona nemaju pravo otkupiti svoje stanove po istim uvjetima kao što su to otkupili svi drugi koji su 1996. imali stanarsko pravo. Pored zaštićenih najmoprimaca tu su i nekadašnji vlasnici tih tzv. privatnih neuseljivih stanova u kojima danas žive ti „zaštićeni najmoprimci“ koji ne mogu dobiti pravičnu naknadu za te stanove nad kojima već odavno nemaju vlasnička prava, ali do sad nisu niti dobili nikakvu nadoknadu od države.

Svako malo lovi nas neka od sportskih groznica. Trese nas nogometna predeuropska groznica. Trese nas europska rukometna groznica. Tresemo se pred nastup nacionalnih snježnih ljudi. Državne reprezentacije zauzimaju prva mjesta, svira se himna, otvaraju šampanjci. Sve to skupo plaćamo i u medijima oduševljeno pratimo. Zasljepljeni sporednim ne vidimo one bitne discipline i rang liste.

Pogledajmo rezultate koje je postigla naša nacionalna selekcija pod vodstvom selektora i trenera Ive Sanadera u jednoj od za život bitnih disciplina, stanje vlasničkih prava.

6. 1. Zemlja slobode i blagostanja

U hrvatskoj državi će svanuti hrvatskom narodu sloboda. Sloboda svima i sloboda svakom pojedincu. Svi državni i gospodarski napori i djelatnosti bit će usmjereni na što veće ostvarenje slobode i blagostanja cijelog društva. Ostvarit ćemo slobodu okupljanja, udruživanja i političkog djelovanja. Ostvarit ćemo slobodu misli i slobodu tiska. Ostvarit ćemo socijalnu pravdu - što znači, da ćemo iskorijeniti siromaštvo, omogućiti svakom građaninu Hrvatske život u takvom obilju, kakvo će imati svi stanovnici Hrvatske. U hrvatskoj državi ne će biti zapostavljenih slojeva,

Stvaranjem samostalne države Hrvatske se mnogo toga promijenilo. Najviše na planu vlasništva i tipu društvenih odnosa. Društveno smo vlasništvo podržavili i požurili ga predati u ruke privatnih vlasnika. Posljedica je to stava da država nije dobar gospodar i da se ista ne bi trebala miješati u poduzetništvo, ma što taj pojam značio.

Ranije socijalističko samoupravljanje je kao proizvod omrznute ideologije i simbol još mrskije državne tvorevine Jugoslavije zamijenjeno kapitalističkim proizvodnim i društvenim odnosima koji počivaju isključivo na pravima vlasnika. Bivši samoupravljači, kako sam istakao u jednom ranijem postu, postali su kotač zamašnjak razvoja nove hrvatske države. Dosadašnji rezultati nisu baš impresivni. Iako smo zatrli svaki trag samoupravljanja u proizvodnji i omogućili upravljačima da diskrecijski donose odluke, pokazalo se da privatni vlasnik i poduzetnik sam po sebi nije garancija uspjeha poduzeća.

Prostor je, pored ljudi, najveće bogatstvo svake države. Dok je onaj zračni i vodeni, zanemarimo li trenutne probleme s Piranskim zaljevom, dobro reguliran, možda i zato što je nužda da se rješava na temelju međunarodnih propisa, s onim kopnenim je najviše problema. Njime idu prometnice koje spajaju pojedine države, regije, gradove i naselja. Na njemu se grade proizvodni i uslužni objekti koji trebaju zadovoljiti različite potrebe stanovništva. I naravno, na kopnenom se prostoru grade veća ili manja naselja u kojima državljani žive, kao i pojedinačni objekti koji služe zadovoljavanju raznih specifičnih pojedinačnih i zajedničkih interesa stanovništva. Tako je to otkako je svijeta i vijeka, a upravljanje prostorom je od najveće društvene važnosti.