Gradnja jedne osnovne škole ili športske dvorane traje cca 3- 5 godina. To je realno vrijeme izgradnje. To tvrdim iz iskustva gradnje škole koja se gradi u mome susjedstvu. Koliko znam, ista se planira već desetak godina.
Športska dvorana uz nju je u planu izgradnje ali trenutno nema novca u županijskom proračunu.
A kad novca bude, izgradnja dvorane će kasniti nakon dovršenja i otvaranja škole bar pet godina. Naravno djeca će ići u novu školu uz gradilište nove dvorane. U kojoj većina njih nikada neće imati tjelesni odgoj. Jer će oni prije preći u srednju školu nego li se dvorana završi.
Nikoga ne optužujem, to su veliki projekti, koji zahtjevaju puno novca i vremena. Samo konstatiram činjenice.
Dakle dvorane, škole, zatvori i sl. grade se jako dugo. Investitor treba imati ili kupiti parcelu ili više njih, pa ishoditi građevinsku dozvolu i pronaći izvore financiranja u proračunu za izgradnju škole i dvorane za neku djecu koja su se tu rodila ili će se roditi.
A onda slijedi osnovni Čačićev problem. Vlada nije investitor. Vlada ne gradi škole i dvorane.
Ishod krize ovisi o tome kako ćemo se postaviti prema kapitalu.
MI svi... živimo život u razlikama od razočaranja do razočaranja zbog diktature naređenje/izvršenje protiv SLOBODE hoću/neću pojedinca,
zasebni uvjet uvjetuje zasebnu razliku,
- a rezultat?
- međuOdnos NE moralne NE jednakosti,
- a dokaz?
demokracija,
- uvjetuje razliku
- vlast pojedinca diktatura, a NE vlast mnoštva poslušnika,
diktatura naređenje/izvršenje,
- uvjetuje razliku
- naredboDavac diktator, a naredboPrimac poslušnik,
dozvola,
- uvjetuje razliku
- dozvoloDavac diktator, a dozvoloPrimac poslušnik,
država,
- uvjetuje razliku
- hijerarhijski državni naredboDavac diktator, a državni zaROBljeni naredboPrimac poslušnik,
novacPapir,
- uvjetuje razliku
- plaćoDavac diktator, a plaćoPrimac poslušnik,
političarska stranka,
- uvjetuje razliku
- parlamentarna većina parlamentarnih zakonoDavaca diktatora,
- parlamentarna manjina parlamentarnih zakonoPrimaca poslušnika,
politika,
- uvjetuje razliku
- političar diktator, a birač poslušnik,
potrošnja,
- uvjetuje razliku
- diktatura bogatstva po mjeri luksuza, a poslušnost siromaštva po mjeri trbuha,
prodaja,
- uvjetuje razliku
Obmanjivači u Hrvatskoj neistinito su tvrdili da stanarsko pravo nije imovina odnosno vlasništvo ("possessions") u smislu Europske konvencije o ljudskim pravima. Čak je i Ministarstvo pravosuđa u svom pismu (u Globusu br. 923 od 15/08/2008, str. 101) neistinito napisalo, da se u predmetu pred velikom vijećem Europskog suda za ljudska prava (Blečić c/a RH) "Sud jasno očitovao da se stanarska prava u Hrvatskoj ne mogu podvesti pod vlasništvo" (u smislu spomenute Konvencije). Naprotiv, istina je da se taj Sud nije o tome očitovao u slučaju Blečić, a iz prakse istog Suda je jasno, da u taj pojam vlasništva spada čak i dugotrajni najam, kao i druga prava koja imaju ekonomsku vrijednost. Iako smo mnogo puta slali ispravke uredništvu Globusa, oni nisu objavljeni!!! (Tko je za to odgovoran, ako ne vlasnik i uredništvo Globusa?)
„Pretakanje iz šupljeg u prazno“, „Drži vodu dok majstori (strani kreditori) ne odu“ i niz drugih posprdnih krilatica i poslovica izgovara danas prosječan hrvatski građanin na pitanje oko nastojanja Vlade u borbi s ekonomskom krizom.
No niti oni za koje se smatra ili, prije, koji sami sebe smatraju mjerodavnijim i stručnijim kritičarima od prosjećnog hrvatskog građanima ne nude nimalo artikuliraniju kritiku, već mantrički i omalovažavajući ponavljaju jedno te isto.
Dakle, svi znamo i otvoreno dajemo dijagnozu, ali nitko se ne usudi izreći terapiju. Terapiju očekujemo da izgovori Vlada. Rijetki su oni, pa i na ovim stranicama, koji su spremni otvoreno izjasniti se i podržati bolne mjere i rezove koje vide kao jedina moguća rješenja.
Smanjivanje javne potrošnje smatra se glavnom pretpostavkom borbe sa rastučim deficitima. Po toj logici, smanjivanje javne potrošnje direktno vodi smanjenju poreznog opterečenja građana, a prije svega privatnih poduzetnika, što stvara uvjete za generiranje zdravog rasta u privatnom realnom sektoru koji jedini predstavlja održivu osnovu za izlazak iz krize.
prenosim:
Podignite ustavnu tužbu!
Imate li kuću s okućnicom, vrt, voćnjak, vikendicu, ili neki grunt od bake ili djede «tamo negdje»? Biste li jednog dana željeli kupiti svoj vlastiti komadić zemlje i biti svoj na svome? Ako je odgovor DA, novi zakon o poljoprivrednom zemljištu vas se itekako tiče. Odnosi se na manje više svo zemljište koje nije pod šumom ili izgrađeno u građevinskom području.
Daje ovlasti ministarstvu poljoprivrede da ulazi na vaš posjed i kontrolira vašu «poljoprivrednu proizvodnju», koju ste po novom zakonu dužni pokrenuti (vjerojatno sa svom pripadajućom papirologijom i birokracijom). Ako poljoprivredni inspektor utvrdi kako niste pokosili travu dovoljno dugo, ili čak i ako ju niste pograbljali, ili zemlju ne obrađujete na «zadovoljavajući način», vaše «poljoprivredno zemljište» (svako zemljište) može se oduzeti i dati u zakup, a vas kazniti sa do 15 000 kuna kazne. Ministarstvo također može propisati što tamo morate saditi, ako ne želite biti kažnjeni.
SAVEZ UDRUGA STANARA HRVATSKE
UDRUGA STANARA GRADA SPLIT
Poštovani gosp. Nađvinski,
U svezi s dogovora u prilogu vam šaljem u karatko osvrt na probleme „zaštićenih najmoprimaca“ od donošenjaZakona o najmu 11 mj 1996. do danas 20 12 1990 proglašen je Ustav RH i temeljem njegovih odredbi svi nositelji stanarskog prava bili su jednaki i imali jednaka prava i dužnosti.
U procesu pretvorbe stanarskog prava u apsolutno vlasništvo /koja je bila od l991 – l996/ svi ostali nositelji stanarskog prava dobili su pravo i mogućnost da pretvore stanarsko pravo u potpuno vlasništvo.
Na kraju procesa pretvorbe 11 mj.l996.god Zakonom o najmu stanova dobili smo od jednakih nositelja stanarskog prava dvije grupe potpuno nejednakih gradjana. -s jedne strane potpune i apsolutne vlasnike stanova -s druge strane zaštićene najmoprimce ... gradjane drugog reda koji nisu bili jednaki pred Zakonom, koji su lišeni vlasničkih prava i čiji dom je učinjen neizvjesnim i nesigurnim.
Donošenjem takvog nakaradnog zakona ne može se opravdati zaštitom vlasništva ,jer ona nije opravdan razlog za uskratu prava otkupa korisnicima stanova, ako vlasnik dobiva naknadu.
Jednakost stanarskih prava
Mnogi gradjani (stanari, pravnici, i drugi) smatraju da je odluka Ustavnog suda RH od 31.III.1998. donesena pod pritiskom politicara, te da je nestrucna, skandalozna, i sl. (Narodne novine br. 48/1998).
Izmedju ostaloga, u toj odluci se kaze (na str. 999.), da su nositelji stanarskog prava na stanovima u vlasnistvu gradjana (tzv. privatnim stanovima) imali ista prava i duznosti kao i nositelji stanarskog prava na stanovima u drustvenom vlasnistvu, ali da se "njihova pravna pozicija od pocetka stjecanja prava razlikovala od pravne pozicije drugih nositelja stanarskog prava, upravo zbog cinjenice sto je to pravo postojalo na stanovima koji su bili u vlasnistvu gradjana. To vlasnistvo na stanu bilo je zasticeno (.....) a i sada je zasticeno odredbom clanka 48. stavka 1. Ustava, prema kojoj se jamci pravo vlasnistva, pa vec zbog te cinjenice stanarsko pravo na stanu u vlasnistvu, nikad nije bilo u svemu jednako stanarskom pravu na stanu u drustvenom vlasnistvu".
Stanari (i drugi) smatraju takvo obrazlozenje Ustavnog suda RH pogresnim, besmislenim i nelogicnim!
Puno toga već je rečeno, pa i na ovim stranicama, o privatizaciji. Ipak držim će još više toga biti potrebno za reći. Privatizacija je vječno aktualna i kontroverzna tema s obzirom da u sebi prelama sve ključne odredbe procesa tranzicije socijalističkih društava u kapitalizam. Ona u tom smislu označava ne samo ekonomski već prije svega politički i etički fenomen. Moja je namjera da na ovom mjestu pokušam ukratko rasvjetliti određene aspekte privatizacije, za koje vjerujem da dobro oslikavaju političku i etičku dimenziju poretka prema kojem privatizacija vodi. To će dakako nužno biti krajnje ograničen ogled.
Kopija pisma (e-maila) poslanog Globusu, Jutarnjem listu, Večernjem listu, Novom listu, Slobodnoj Dalmaciji, Vjesniku, HINA-i, i na mnoge druge adrese:
12. XII. 2008.
Cijenjena uredništva i ostali,
(Kao prvo, napominjemo da ministra Šimonovića NE smatramo odgovornim za pogrešne izjave, koje su prije njegovog mandata dale osobe zaposlene u Ministarstvu pravosuđa).
