pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Malo iza rata sa svojim ocem sam išao na pjacu u Gruž jer sam imao idealnu šansu da nakon dugo dana granatama okupanog Grada napokon vidim malo sunca.
Na kantunu pjace bila jedna trafika u kojoj sam vidio plik sličica sa grbom naše domovine, grb Hrvatske. Naravno, moj otac mi je kupio grb Hrvatske te smo ga potom nalijepili na zadnji kraj našeg Fiata. Rekao je: "sine nekadje teško bilo reći ja sam Hrvat, ja sam katolik, ja sam za neovisnu i slobodnu Hrvatsku, a tebi to danas više ne predstavlja problem i možeš biti ponosan".
Danas, kada čujem "Lijepu našu" prisjetim se tih riječi. Kada se dogodi nešto gdje se budi nacionalna svijest i u vrijeme kada smo na neki način ponosni na državu sjetim se riječi koje mi je moj otac govorio.
6 godina kasnije sunce je napravilo svoje i kažem svom istom ocu kako je šahovnica na grbu pod utjecajem sunca izbljedila, a on kaže da nije sunce krivo i kako mu se gadi zemlja, Tuđman, Šušak i kako su upravo oni narušili ugled one Hrvatske za koju je rekao da trebam biti ponosan na nju.

Dosta je dnevnika i puno riječi ovdje napisano o liberalima, onim HSLS-ovim i onim HNS-LDovim, ali malo manje ili skoro ništa o Gotovčevim koji su utopljeni u HSLS po Kramarićevoj ideji. Krajnji rezultat je vidljiv i mjerljiv nakon dvije godine od ujedinjenja LSa i HSLSa, od 2006.godine. Jedini ostatak od nekad parlamentarne Liberalne stranke ostala je Dalmatinska liberalna stranka (DLS) kao regionalna stranka koja se nije dala pokoriti ničijoj trgovini. Dvije godine sustavno se guši liberalizam na hrvatskoj političkoj sceni, odnosno liberalima se predstavljaju prema potrebi i lijevi i desni. Kolega leddevet objavio je ovdje odličan dnevnik liberali for dummies, i zato nema potrebe za poseban osvrt na HSLS, a o HNS-ovim liberalima ionako se piše u kontinuitetu.
Ljudi su snaga, ljudi sve pokreću i upropaštavaju, ideje se rađaju i umiru, ali i ponovo oživljavaju. Tako se reinkarnira Gotovčeva ideologija i poimanje liberala na ovim našim prostorima, dali iz nužnosti, procijenite sami.

30. kolovoza 1991.

Ja vas volim i ja se s vama ponosim. I kada bih trebao birati da li ću s vama umrijeti ili s ovim strašilima živjeti, izabrao bih smrt. Jer davno već u onom svijetu postoji jedan divni stih jednog velikog pjesnika koji kaže: „U Navarri se umiralo od srama." Mi Hrvati kada ne bi imali ovo dostojanstvo i kada ne bi imali ovu ljubav mi bi umirali od srama, ali ovi ovdje nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni ljubavi.

Da, rekao je to Vlado Gotovac, covjek vizionar, covjek utopist.

28. Travanj 2008.

Budući da sam se prije prvih parlamentarnih izbora motao oko onda neregistriranih, znači tada ilegalnih , liberala i pokušavao okusiti nešto od one demokracije koja je postojala na toliko nedohvatnom zapadu, volio bi složiti par redaka neslužbene povijesti te stranke - zapravo više jedno sjećanje.

Vrijeme negdje 1988. i 1989. godine:
To su bili prvi sastanci s mirisom neke opasnosti za koju nikad nisam shvatio koliko je bila realna, a koliko usađena onim našim jedinim životnim iskustvom življenja u komunizmu.

Danas je Badnji dan, pa bih prije svega želio uputiti Božićne čestitke svima. To je već par tisuća godina svetački dan rađanja novog života, obitelji, uže i šire zajednice. Zato je upravo ovo vrijeme kad se treba jasno sagledati vlastite prilike i ukupnu društvenu situaciju kroz one najstarije vrijednosti, koje moraju biti ugrađene u svaku obitelj, u svaku društvenu organizaciju, u svaku državu a to je onih deset zapovijedi Božjih . Zaboravimo na tren sve tako zvane Ustave, Zakone, pod-zakone i propise, a vratimo se ovim elementarnim Zakonima ljudskog postojanja, kojima se ni nakon skoro 4 tisuće godina ( od Mojsija do danas ) nema što dodati i oduzeti. Kad njih uzmete kao kriterij ljudskih odnosa i filter društvene promocije, lako ćete raspoznati ljude „nazbilj“ i ljude „nahvao“ kako ih je razlikovao Marin Držić:

Ma samo da kompiliram nekoliko svojih razmišljanja o Đurđi Adlešić ali prije toga video na kojeg sam upravo naletio (tražeći u stvari nešto drugo):

Jučer navečer sam bio na premijeri dokumentarca Dan nezavisnosti, koji govori o nekoliko dana građanskog neposluha prije 11 godina kada je preko 100.000 ljudi izišlo na trg i mirnim prosvjedom pokazalo što misli o tadašnjem postupku vlasti.

Pitam se, gledajući te snimke, što bi se danas moralo dogoditi da se desi isti takav prosvjed? Da li nas je netko u međuvremenu lobotomirao, umrtvio, pa više nismo u stanju reagirati na takve stvari? Afere se smjenjuju kao na pokretnoj traci, jedva da bilo koja ostane u žiži javnosti duže od jednoga dana a već dobijemo novu?

Da li vas je strah za radno mjesto? Hoćete li otplatiti ratu kredita? Hoćete li stići na najnoviju epizodu Big Brothera? Imate li, uostalom, kod kuće dovoljno veliki televizor? Kako stoje koeficijenti na kladionici? Da li ste se imali prilike provozati po ovim novim autocestama? Da li je vaš brat/sestrična/kolega/susjed jedan od 129.000 sretnika? Ako pogledate čašu vode prema svjetlu ima li ona žućkastu boju?

Predizbornu javnost poprilično je uzdrmao oglas kojim se nogometni klub Dinamo u izbornoj kampanji stavlja otvoreno na stranu HDZ-a. Pa i najdobronamjernijem promatraču bilo je odmah jasno da Dinamo, čiji navijači, a vjerojatno i igrači pripadaju različitim političkim opcijama, u stvari nema moralno pravo na taj način uključiti se u izbornu trku. No nije se uključio Dinamo, nisu se uključili igrači, pa ni navijači. Uključili su se divljaci koji danas Dinamo, na njegovu i našu sramotu, vode. Koji se i danas, 17 godina nakon nestanka komunizma ponašaju u stilu najgorih komunističkih glavešina. Zbog toga mislim da je potrebno ovdje podsjetiti tko to govori u ime Dinama. Nekoliko posebnih verbalnih delicija donašam ovdje tako da se ne zaboravi.

887. - u podnožju Biokova Neretvani su nanijeli Mlečanima katastrofalan poraz. U spomen na tu bitku 18. rujna slavimo kao Dan Hrvatske ratne mornarice

1895. - u Splitu je rođen hrvatski skladatelj, kazališni organizator i direktor, diplomirani glumac i scenograf Ivo Tijardović, autor je popularnih opereta Mala Floramy i Splitski akvarel

1930. - rođen Vlado Gotovac, hrvatski pjesnik, novelist, liričar, esejist i polemičar u časopisima i listovima

"Jedini smisao mog rada je u nastojanju da se osigura prava, ljudska, pravedna i slobodna zajednica - za sve i svugdje; zajednica koja raznolikost ne samo podnosi, nego joj se i raduje upravo onako, kako se graditelji katedrale u Chartresu raduju, kad iz raznobojnih stakala slažu svoje vjerničke rozete. Tako radostan i tako raznolik svijet - to je moj san! Ako zbog njega moram biti suđen, ja na to pristajem jer bez tog sna ni ja, ni moje djelo nemamo nikakvog smisla."