Proteklu subotu (11.09.) su obilježila dva znakovita događaja.
Prvi događaj je bio onaj žalosno-smiješni “veličanstveni“ skup HDZ mladeži u Ciboni, na koju je prebogata hrvatska stranka autobusima okupila svoj pomladak iz cijele Hrvatske da bi se slavili lik i djelo Jadranke Kosor. To što je mladež HDZ-a slavila Tuđmanovu bistu je stara i obvezna dekoracija, ali istaknuta slika Jadranke Kosor je ona novo-stara stvar koja obilježava kontinuitet HDZ-ovske autoritarnosti –ta stranka bez „kulta ličnosti“ uopće ne može funkcionirati.
Dvije značajke je pritom potrebno naglasiti.
• Prvo. sama Jadranka Kosor vjerojatno nema ništa sa svojim „kultom ličnosti“ (ma kako joj osobno godio) - u pomanjkanju boljeg vođe HDZ-ovim plemenskim vračevima je i ona dobro došla.
Čitajući i slušajući što se ovih dana u našoj domovini događa ne mogu biti drugo do li konsterniran. Gospodin Polančec optuženik u cijelom nizu afera maše s 42 nove afere u kojima nije sudjelovao ne bi li za sebe prispodobio bolji pravosudni tretman i nižu kaznu. Razmišljajući o trodiobi vlasti i funkcioniranju pravne države ne moga da se ne nasmijem na sve to. Pa gdje mi to živimo da se ovako javno pokazuje sva prljavština. Što ima premijer države razgovarati s optuženikom o slučajevima za koje je optužen. Nadalje ako premijer u razgovoru s optuženikom sazna za nova krivična djela dužan je upoznati organe gonjenja o spoznajama i dokazima s kojima je upoznat a naročito zato što je on najviši izvršni organ u državi. Nadalje kako je to optuženik mislio da se izvršna vlast može petljati u poslove sudbene vlasti ako znamo da sudstvo treba biti neovisno u cijeloj priči o trodiobi vlasti. Da li je moguće da su se i neki prijašnji slučajevi rješavali na ovakav način te je višestruki optuženik slijedio uhodanu praksu samo ovaj puta javno. Naravno da svaki od svojih poteza nije provodio samostalno nego prema naputcima svojih odvjetnika.
Novi dašak, povjetarac-nemirac, kroz Crkvu u Hrvata propuhuje, pirka.Pomislio sam da za života neću imati prilike čuti iz crkvenih redova ovakve rečenice koje izgovara fra Petar Jeleč. Riječi dostojne blago preminulog fra Branka Sbutege, http://hr.wikipedia.org/wiki/Branko_Sbutega
Živimo u stvarno zanimljiva vremena. Ja se jasno sjećam događanja i promjena u zadnjih 30-tak godina, i kad ovako pogledam unatrag, fascinantno je što i kako se promijenilo. U svim područjima. Čak su se i ljudi bitno promijenili, pomaknuli su se prosjeci načina razmišljanja, informiranosti, a time i svijesti o događanjima oko nas, (to ćemo, naravno pokušati popraviti, recimo bolonjskom školom), postojanje vanzemaljskog života je postala činjenica... Doduše, glupost je ostala glupost, ali o tome drugom prilikom.
Čitao sam grdilinov post o Vladi Gotovcu, i naravno da su se zaboravljene stvari vratile u trenu, a kako već nekoliko dana premišljam Julijanine kočničare, evo i sinteze.
Stvaranje države, buđenje nacionalne svijesti, i težnja za slobodom. E, baš ta težnja za slobodom je ono čega više nema, i to je najviše promijenilo ljude.
Nacionalne države su bile simboli (naravno, samo simboli) izborenih sloboda. Ako se moja nacija izbori za svoju slobodu, i ja kao njen pripadnik jednostavno moram uživati osobne slobode. To je bila zabluda kojom su pokretane mase u stvaranju nacionalnih država.
Uz čitanje dnevnika poslušati Mozarta-Agnus Dei:
Kliknuti:
http://www.youtube.com/watch?v=CKW9o_5jw6U&feature=player_embedded#!
NE ZABORAVIMO VLADU GOTOVCA!
“Jedini smisao mog rada je u nastojanju da se osigura prava, ljudska, pravedna i slobodna zajednica – za sve i svugdje; zajednica koja raznolikost ne samo podnosi, nego joj se i raduje upravo onako, kako se graditelji katedrale u Chartresu raduju, kad iz raznobojnih stakala slažu svoje vjerničke rozete. Tako radostan i tako raznolik svijet – to je moj san! Ako zbog njega moram biti suđen, ja na to pristajem jer bez tog sna ni ja, ni moje djelo nemamo nikakvog smisla.”
(Završna riječ obrane Vlade Gotovca
sa suđenja u Zagrebu, 1981.
Jučer sam prisustvovao Obilježavanju 10. godišnjice smrti i 80. godišnjice rođenja Vlade Gotovca (Imotski, 29. srpnja 2010.)
Napokon su se i Imočani na dostojan način donekle odužili ovom Hrvatskom velikanu.
Ove godine se obilježava 80. Obljetnica rođenja i 10. obljetnica smrti Vlade Gotovca , političara koji je volio Hrvatsku. Ono što danas malo ljudi pamti Vlado Gotovac je bio povjesničar umjetnosti, nakladnik i novinar( Hrvatski tjednik) sudionik hrvatskog proljeća , disident, politički zatvorenik, pjesnik, književnik, esejist, filozof koji spada u sam vrh evropske filozofske misli, ( Gotovca kojega su se kolege pjesnici i književnici za života odrekli) pokretač mnogih kulturnih projekata, borac za ljudska prava i pravdu za Čovjeka. Bio je predsjednik MH, Obnašao je dužnost saborskog zastupnika Predsjednik HSLSa, napose, osnivač i prvi predsjednik LSa…
Kako se Hrvatska sprema obilježiti Gotovčeve obljetnice?
GRAFIKA JESENI VLADE GOTOVCA (Jesen V.G.) 80/10/2010
18. rujna do 7. prosinca 2010. g. – 80 dana
Događanja se odvijaju na fakultetima, u kazalištima, knjižnicama, domovima kulture, na ulicama i trgovima, u školama i klubovima mladih.
Povodom čestih upita braniteljima o tome za kakvu su se oni Hrvatsku borili želim se složiti oko toga da nije bio njihov zadatak obaviti baš cijeli posao i formirati strukturu države. Oni su na bojištu ostvarili pobjedu i učinili upravo ono što su trebali. Na tome im trebamo ostati zahvalni. Što se tiče formiranja države, to je trebao biti zadatak političara. Moje mišljenje je da smo tu napravili najviše grešaka, pogotovo pri izboru političara koji su svojom arogancijom i nesposobnošću sustavno donosili pogrešne odluke. Zato povodom ovih izbora želim pomoći ljudima pri njihovoj odluci. Želim također istaknuti činjenicu da se nismo puno pomaknuli od loše situacije i zbog toga iz povijesti moramo još uvijek jako puno učiti. Skloni smo zaboravu i vjeri u prazna obečanja. Zaboravljamo i dobro i loše, a nemamo kritički pristup prema svemu što čujemo. Danas imamo kakvu-takvu demokraciju u usporedbi sa ratnim vremenima i možda je ovo jedna od posljednjih prilika skretanja na bolji put.
Evo prošlo je u red pet mjeseci odkad je hrvatska udbaška i zločinačka vlast izbacila na ulicu bivšeg hrvatskog političkog zatvorenika i predsjednika udruge hrvatskih političkih zatvorenika Goli Otok, Radu Pejića. Tom prilikom je namjerno uništena arhiva, uredska oprema, pokućstvo etc. tako da se šteta procjenjuje na više desetaka tisuća eura.
Prije nekoliko tjedana, bivša stranica bivše Liberalne stranke, liberali.hr ugašena je i preusmjerena na hsls.hr.
Zajedno sa njom otišli su i govori Vlade Gotovca, njegova biografija i pojmovnik.
Time se količina Gotovčeva rada na internetu svela na poznati govor, i pokoju kolumnu o njemu. Postoji stranica Instituta Vlado Gotovac , ali na njoj nema ništa - doslovno.
Kako se otprije bavim Gotovčevim radom, posebno onim političkim, odlučio sam pokrenuti stranicu posvećenu njemu:
Upravo sam doznao da je danas u dubokoj starosti umrla Savka Dabčević Kučar. Sjećam je se s poštivanjem jer je svojim radom označila važne trenutke moje mladosti. Bez nje, ali i bez ekipe koju je okupila mislim da ne bi bilo Masovnog pokreta, ne bi bio moguć razvoj Matice hrvatske u drugu političku snagu u Hrvatskoj sedamdesetih godina prošlog stoljeća a ne bi onda bilo ni Hrvatskog tjednika i Studentskog lista u kojima sam učinio svoje prve korake u javnost.
Savka Dabčević Kučar je bila hrabra žena. Obrazovana i odlučna. Iako ju tada, dakle sedamdesetih godina nisam nikad susreo njeni javni nastupi su me impresionirali.
Ona je vodila politiku za koju je smatrala da je u tom trenutku najbolja i u stvari jedino moguća. Njene procjene su se nažalost pokazale krivima.
Bilo mi je žao kad je došlo do loma između mojih šefova u Matici hrvatskoj i CK KPH jer sam u tome slutio kraj našeg djelovanja. Mislim da se taj lom dogodio zbog izbacivanja Šime Đodana i Marka Veselice iz KPH.
