pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Neznam dali ste primjetili da hrvatsko pravosuđe u službi politike uz okrivljenika uvijek stvara Femme Fatal, kobnu ženu. Izgleda da je takva uloga žena čvrsta praksa pravosuđa. Naime htio bih podsjetiti da je odmah na početku istrage protiv Vladimira Zagorca uhapšena Suzanne Bunjevac pod potpuno nejasnim okolnostima i nejasnom optužbom. Napisao sam tada podrugljivo intoniran tekst "Mata Hari u Remetincu".

I dok Vladimir Zagorec uživa u blagodatima bečke kulturne i kulinarske ponude njegova Femme Fatal sjedi i dalje u Remetincu. Mislim da je njena uloga iskonstruirana i da samo hrvatsko pravosuđe zatvara nevažnog svjedoka i još priprema protiv njega optužnicu. Daljnje pojedinost su mi nepoznate.

E, pa i uz drugog generala, žrtve politizacije pravosuđa, Branimira Glavaša, pojavila se Femme Fatal u osobi Gordane Getoš. I opet, nije sasvim jasno za što je optužena i zašto mora sjediti tako dugo u istražnom zatvoru. A evo i ovdje sličnosti s prvim slučajem. Branimir Glavaš je na slobodi a Gordana Getoš nije.

Korupcija je jedan od načina kako se stiče “prljavi” novac. Takav prljavi novac potrebno je oprati kako bi se otisci kriminala pobrisali a novac plasirao na tržište preko legalnih poslova. Hrvatska se već više godina bezuspješno bori protiv korupcije i pranja novca. Za borbu protiv korupcije izrađen je akcijski plan i provedene neke jalove akcije, poput: Maestra ili Gruntovćana. Karakteristika akcija je izuzimanje od krivnje visoko pozicioniranih političara, pravosudnih djelatnika i vojnih “časnika”. Poput jalovih akcija u borbi protiv korupcije provodi se, također jalova akcija u sprječavanju pranja novca. Ovih dana završen je osamnaest mjesečni Cards projekt „Sprečavanje i suzbijanje pranja novca“.

Afera sa zviždačicom Ankicom Lepej je zadala završni udarac korumpiranom HDZ-u iz 90-ih / Hoće li se ista stvar dogoditi i Ivi Sanaderu i njegovom HDZ-u? / Hrvatski narod je oduvijek tvrd orah, pa nas tako još nisu slomile brojne afere koje HDZ "rađa" iz dana u dan / Satovi, Brodosplit, "zlatna" veza sa Zagorcem, ministrica koja sumnjivim putevima dolazi do stana, ministar kojeg voza kriminalac, afere u privatizaciji.../ Premijer koji prisvaja društveni stan u kući u Kozarčevoj 21/ Mediji koji ignoriraju cijelu priču / Čini se da HDZ i njegovi članovi i birači uistinu funkcioniraju na principu plemena: bolje da nešto otmu oni i podijele među sobom, nego da to učini ono drugo pleme. / Zna se kako će završiti mužjak ili ženka koja ne izvrši volju poglavice plemena, dokaz je bivša ministrica Vesna Škare-Ožbolt

Afera koja je odzvonila starom HDZ-u
Stari HDZ počeo se urušavati krajem devedesetih u trenutku kad je izbila afera s Ankicom Lepej, u kojoj je otkriveno da supruga predsjednika Franje Tuđmana u banci skriva stotine tisuća njemačkih maraka koje je zatajila u svojoj imovinskoj kartici. Pored svega što je Tuđmanova vlast činila hrvatskim građanima, to je bila kap koja je prelila čašu strpljenja. Definitivno je narušeno povjerenje građana u osobno poštenje predsjednika Republike i šefa HDZ-a. Poslovne manipulacije njegovih sinova i kćeri još se nekako moglo gutati, ali kad je predsjednik ulovljen s prstima u pekmezu bio je to početak kraja. Ona priča o kupnji nacionalizirane vile u Nazorovoj ulici dan uoči donošenja zakona kojim se to zabranjuje odjednom je dobila pravo značenje.

Sabor je raspušten, političari napustili saborske stolice i krenuli u pohod za glasove birača / Đurđa se đira po gradu u autobusu, Milanović se pretvara u kokota, Sanader još čuva municiju / Svi se pokušavaju što bolje upakirati / Tadić i Rožić - kako ići dalje nakon HSP-a / Vijeće sigurnosti nam otvorilo kapiju, ali vijest je bila prepucavanje oko zasluga i ljubomora susjeda Slovenaca / ZERP - dugo ga nismo spominjali, pa da ne zaboravimo da postoji / Tko je zaslužio spomenik, a tko nije? Diskusije se vode oko Starčevića, Tesle, Smoje, a poginulih hrvatskih heroja se nitko nije sjetio/ Konji su in - slažu se Srbi i Zagorec, Čobanković ko kraljević Marko u Iloku / Sad se Radeljak može tješiti Sarkozijevom nevoljom, jer i njega je žena ostavila

Političari izašli na ratište – tek sad ne znamo tko je lud, a tko prav

Pritvaranje novinara Željka Peratovića prošlog tjedna bila je jedna od najglupljih stvari koju su vladajući mogli napraviti. Osim što je pritvaranje novinara tipično za zemlje afričkih zemalja, a ne za zemlju kandidata članice EU, još veću glupost napravili su time što je takvim potezom Peratović dobio pažnju medija i sve o čemu je pisao na blogu odjednom je dobilo sasvim drukčiji smisao.

Priznajem, iako sam prilično redovito pratio Peratovićev blog, često puta sam bio sumnjičav u razne konstrukcije koje je Željko tamo iznosio, kao što su povezanost Mesića s nekim skupinama, koji sudac je povezan s nekim, razne teorije zavjere i sl. Danas, u svjetlu pritvaranja i oduzimanja računala, dobio sam jasnu poruku od države da Peratović govori istinu! U ovoj zemlji ako lažete, dobit će te privatnu tužbu za klevetu kao što je to Mikšić dobio, ali ako govorite neugodnu istinu, lako će se desiti da vam policija zakuca na vrata, a agenti raznih obavještajnih službi pročešljaju i vas i osobe iz vaše blizine.

Pojavila se ni od kuda i odjednom zatresla državnim vrhom, policijom i pravosuđem. Pod sumnjivim okolnostima je, kaj bi rekel keks, završila u zatvoru. A da nitko u stvari točno ne zna o čemu se tu radi i tko je i što to zna Susanne Bunjevac. Izvjesno je, ili to barem novine tako tvrde, da je bliska Vladimiru Zagorcu. A Vladimir Zagorec je trebao biti izrućen. Odmah, tako su nam sugerirali. A sad je nešto "zaštekalo".

Možda me ta cijela priča ne bi zanimala da nema nekih nelogičnosti koje bodu u oko.

Što pomisliti kada pročitamo da je Zagorec 'težak' oko 100 milijuna eura. Taj Zagorec nije neki veliki umjetnik, izumitelj, poduzetnik ili graditelj. Zagorec je hrvatski general. Hrvatska nije neka bogata industrijska zemlja, nema bogate rudnike niti nalazišta nafte. Hrvatska je mala, primitivna balkanska zemlja koja je nedavno stekla neovisnost i ući se demokraciji. Ta škola demokracije hrvatske građane previše košta. Svakodnevno stižu računi. Hrvatska je među naj zaduženijim zemljama u svijetu.

Čelnici opozicije zadovoljno trljaju ruke. Predsjednik Stjepan Mesić u otvorenom je sukobu s premijerom Ivom Sanaderom / Argumenti izmijenjeni ovih dana u priopćenjima nisu previše uvjerljivi ni za jednu od zaraćenih strana. Mesić se poziva na uvijek nedorečeni Ustav, a Premijer se ipak uhvatio za nešto konkretno: na Glavnoj skupštini povest će se rasprava o Haaškom sudu, a u Hrvatskoj je Vlada nositelj suradnje.

Dobar dan, dobro jutro ili dobra večer. Ne znam kad ste već otvorili ovu stvarčicu otuđenja čovika od čovika, zvanu kompjutor. Nije dobro što se zbog njega manje viđamo, komuniciramo face to face, ljubimo usta na usta, al' dobro je eto što putem žica i naših kućnih aparatića, "prozora u svijet", možemo izmijeniti neka iskustva, malo ubit vrime, šta bi rekli Dalmoši, i, na kraju krajeva, malko protračat, šta normalnom čoviku uvik dobro dođe. Namjerno kažem čoviku, jer mada nas žene bije glas najžešćih tračerica smatram da nam je ta titula nepravedno dodijeljena pošto su muškarci jednako, ako ne i veće babetine kad je pitanje ogovaranja, trača, ilitiga naslađivanja tuđem spoticanju. Poznato je da se naš, dakle, ljudski rod najviše raduje posrnuću bližnjeg. Izreka glasi: "Gledajući tuđi pad čovjek raste u vlastitim očima, tuđa sreća nije zabavna". Eto, tako stoje naše stvari, ilitiga naše koze (izvedenica iz cose nostre). No međutim, da ne mislite da govorim samo o nekom drugom, pozvala bih se na velikog B. Brechta koji je rekao: "Na kraju krajeva, takav sam i sam".

Ovo je iz Večernjeg, dio Zagorčevih transkripata.

Ovo mi je zanimljivo jer ovako isput izašla istina koju su mnogi tražili (Radoš recimo), svašta se po novinama pisalo, ovi i oni su novce u džep stavili, a na kraju simple priča u četri natuknice. I vidi čuda, nije onako kako je kafana pričala.

Sad da imam vremena, iskopao bi sve izjave raznih Radoša o ovome i dobio bi dokaz tvrdnji koju i danas pokušavam ovdje dokazati - novine pišu gluposti, bloger CNN i njemu slični pišu poluistine, laži, konstrukcije, postavljaju teze koje dokazuju izmišljenim činjenicama....

Neznajući za jučerašnju odluku austrijske istražne sutkinje Christine Forstner dao sam izjavu o rečenom problemu Lidiji Knežević urednici Teme dana Radija 101.

HRT je iznova na udaru predsjednika Stjepana Mesića. Iako se HTV ničim nije isticao u kritici predsjednika zbog uplitanja u slučaj Zagorec, Mesić je u emisiji Fokus nekoliko puta napao javnu televiziju čak preporučujući da se bavi samo izvještavanjem. Mesić se prijeti zbog nečega što se još nije dogodilo. On se boji da će HTV objaviti sadržaj Zagorčevih DVD-ova na kojima su u društvu s odbjeglim generalom snimljeni Saša Perković, predsjednikov savjetnik i stanoviti francuski agent. Zato Mesić na kraju intervjua traži da se DVD-ovi tretiraju kao rezultat kaznenog djela (neovlaštenog snimanja) kako ih HTV ne bi smio emitirati. Sva sreća da imamo internet (i nezavisne televizije)!

Novi Feral, gotovo da ignorira temu Perković-Zagorec, pa ćemo se u razmatranju novih momenata u medijskom "pranju" prljavog rublja Predsjednika Mesića zadovoljiti onime što nam je u Predsjednikovu obranu ponudio Nacional.

Tekst Berislava Jelinića u kojem se Zdravka Folnegovića iz Švicarske proglašava autorom falsifikata o Sanaderovom zlatu još je jedan autogol Mesićeve medijske bojne. Kaže se da je Folnegović autor falsifikata o 12 milijuna DEM uplaćenih od jedne duhanske tvrtke na račun Ivića Pašalića, da je 2002. posjetio Ured Predsjednika i obećao dokumente o kriminalu Ivića Pašalića i Ive Sanadera, da je bio pripadnik specijalnog policijskog tima Ranka Ostojića, te da je Ostojić još 2003. tražio da se dokument o zlatnim polugama objavi. Zaključuje se da je Mesić prije četiri godine spriječio Ostojića da predizborno prljavo igra protiv Sanadera, pa da nema logike da je Predsjednik taj dokument davao na procjenu Vladimiru Zagorcu.

Dragi Bože, stvorio si mnogo, mnogo siromaha.
Naravno shvaćam da to nije sramota.
Ali nije ni neka prevelika čast!
Dakle, zašto bi tako strašno bilo kad bih i ja imao malo blaga?"
( Stihovi pjesme „If I Were a Rich Man“ iz poznatog mjuzikla „Fiddler on The Roof“ )
Poriv da se bude bogat pod svaku cijenu je stari i prejak izazov, a posebice za moralno labilne duše To je izazov dug i dalek još od raslojavanje prvobitnih plemenskih zajednica u podjeli proizvodnih viškova (rekao bi Engels): pa ako treba ukrast, slagati, prevariti, podvaliti, ubiti, razapeti – sve je legitimno kad je u pitanju klanjanje „zlatnom teletu“.

Skoro će dvije godine kako Romano Bolković (danas u Globusu predstavljen u dvije uloge: posrednik u dealu Mesića-Perković-Zagorec i bloger Nemanja) komplimentira informacije na 45 lines i hvali blogersku angažiranost. U preko od 90 posto slučajeva on me nazove. Počesto se slaže sa onim što objavim o Mesiću, Perkoviću, Paviću, Pukaniću, Karamarku...

Dvaput je najavljivao da će me pozvati u goste na svoj OTV. Zamolio me da posredujem kod Radovana Smokvine kojeg je namjeravao ugostiti kao jedinog ispravnog zagovaratelja istine o sudbini iseljeničkog novca namijenjenog naoružavanju Hrvatske. I baš kad je Smokvina trebao doći na snimanje emisije iz Švicarske Romano me nazvao da on hitno mora u bolnicu i da otkazuje interview do slijedeće prilike. Nije otkazao Smokvini izravno iako su u međuvremenu njih dvojica komunicirali bez mog posredovanja. Slijedeća se prilika nije dogodila.

Znao sam da ga kružok Mesićevih novinara specijaliziranih za kriminal i tajne službe (Jasna Babić, Ivica Đikić, Ivo Pukanić...) svrstava u vojno-policijsko-kriminalni milje generala Vladimira Zagorca, pokojnog Vjeke Sliška, umirovljenog policajca Vjeke Brajovića, bivšeg Glavnog inspektora Branka Jordanića. Osobno pamtim da je koncem devedesetih bio blizak predsjedniku Stjepanu Mesiću i šefu SOA-e Tomislavu Karamarku.

Na početku našeg telefonsko-elektronskog druženja (nikad nismo popili kavu), koje je on inicirao, kazao mi je da je s predsjednikom Stjepanom Mesićem razgovarao o meni. Nisma ga pitao što predsjednik misli o meni. Nije me zanimala mogućnost da Romano kod Mesića intervenira za mene, jer bih bio moralni idiot kada bih od onoga koga smatram najodgovornijim za svoje profesionalne probleme tražio da mi pomaže. Bilo bi to u najmanju ruku pristajanje na ucjenu. Zato sam tu temu zaključio nabrajanjem svega što mislim da je Mesić zeznuo.

Oduševljeno me nazvao kada sam objavio desetak sati prije izlaska Nacionala objavio pojedinosti iz interviewa Terezije Barabarić kojeg su Pukiju sredili predsjednik Stjepan Mesić i Saša Perković.

Nisam mu otkrivao izvore preko kojih sam saznavao pojedinosti političko-špijunske upletenosti dvojca Mesić-Perković u istragu o tajnim računima, ali bih mu pojasnio poneku okolnost kako sam došao do podataka, na taj način jamčeći njihovu vjerodostojnost.

Čekao sam u kojim će se okolnostima Romano Bolković očitovati o lojalnosti između Stjepana Mesića i Vladimira Zagorca. O tome da je bio lojalniji Mesiću, saznao sam i objavio tek neki dan.

Stavio se Bolković u ulogu novoga Mesićeva Pukanića, koji je sličnu ulogu igrao u predsjednikovu propalu dealu s Antom Gotovinom. Ante Gotovina je poštedio Mesića, Pukanića i Željka Bagića iako je deal koji su jedno vrijeme zajednički odrađivali propao. Vladimir Zagorec je udario na Mesića i Perkovića, a na meti je i Bolković. Nije mu lako. A ne pomaže mu ni prijateljstvo s Ninom Pavićem. Mirjana Dugandžija i Bisera Fabrio uvalile ga u Globusu u blogerski skandal.

Neću podsjećati da od rujna prošle godine iznosim indicije kako Mesić i Perković vode nelegalnu operaciju protiv Vladimira Zagorca, a da u priči dirigirano sudjeluju svjedoci Terezija Barbarić, koja bi trebala potvrditi da je Zagorec vanbračni sin Franje Tuđmana, koji je za uzvrat što mu je "otac" dao neograničenu moć, imao zadaću preko RH Alana i na druge načine financirati ostatak familije Tuđman (Nevenkin Netel u prostorima MORH-a, Sinišin karting, Ankičine kupovine...) i Ferdinand Jukić koji je Državnom odvjetništvu izjavio da su Zagorčevi dragulji blago koje su ustaše opljačale Židovima, čuvao ih Stepinac na Kaptolu, pa ih Kuharić dao Tuđmanu da kupi oružje.

Najavljivao je Zagorec da će u borbi da ne bude izručen koristiti sva sredstva. DVD-e sa Sašom Perkovićem u Beču koje je je snimila austrijska tajna služba koristi kao argument o Mesićevom političkom pritisku na pravosuđe, i da je javnost preko Hrvatskog lista informaciju da je Ivo Sanader prošvercao van 19 tona zlata (kaže admiral Lošo - ustaško blago).

Dakle, ako je Zagorec utopio ustaške dragulje, Ivo Sanader je zamračio ustaško zlato. Logika je ispravna. Koliko ima dokaza za prvu tvrdnju na osnovu koje se traži Zagorčevo izručenje, toliko ima i za drugu. Naravno da su odmah skočili svi koji u ovom trenu trebaju spašavati državnu čast: Davor Butković, Ivo Pukanić, Stjepan Mesić i Ivo Sanader.

Davno sam prognozirao da će Mesić potonuti u obavještajnom mulju, a sad se čini da za sobom povlači i Sanadera.

P.S. A možda se poanta priče krije u činjenici da je Zagorec neki dan svjedočio pred austrijskim parlamentom u slučaju pranja novca preko Hypo banke, pa su ga u sklopu toga mogli upitati što zna o navodima Ferala, Novog lista i Vjesnika iz 2004. da je Miroslav Kutle platio Ivi Sanaderu proviziju od 800.000 DM za posredovanje kod dobivanja kredita od Hypo banke. Možda su Zagorca pitali je li Ivo Sanader sudjelovao u pranju novca preko Hypo banke.