Kazneni zakon Republike Hrvatske:
Članak 64.
Mjere upozorenja jesu: Sudska opomena i uvjetna osuda.
Članak 67.
(1) Uvjetna osuda je kaznenopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod uvjetima određenim zakonom.
Članak 68.
(1) Uz primjenu uvjetne osude sud može odrediti ove obveze: da počinitelj kaznenog djela naknadi štetu koju je prouzročio, da vrati korist koju je djelom pribavio ili da ispuni druge obveze koje u zakonski utemeljene u svezi s počinjenjem djela.
(2) Rok za ispunjenje obveze iz stavka 1. ovoga članka određuje sud unutar odmjerenog vremena provjeravanja.
Članak 69.
(5) Sud će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako osuđena osoba tijekom provjeravanja ne izvrši obveze koje su joj određene, a mogla ih je izvršiti. U slučaju da se utvrdi nemogućnost izvršenja obveza, sud te obveze može zamijeniti drugima, ili osuđenu osobu osloboditi obveza.
(7) Bez obzira na razloge za opoziv, uvjetna osuda se ne može opozvati nakon što je protekla godina dana od isteka vremena provjeravanja.
O vukovarskom Općinskom i Županijskom sudu već dosta znate. Naravno, zahvaljujući činjenici da se radi o sudu u malom mjestu, provincijskom gradiću, u kojem lokalni novinari dobro znaju o čemu se smije a o čemu ne, vaše spoznaje vezane su isključivo uz postupke ovog sudišta koji nisu mogli ostati zataškanima. Kao npr. o presudama kojima se na temelju priznanja, uz jednog ili dva svjedoka prepisuju državne stambene zgrade vrijednim lokalnim poduzetnicima; ili o rješenjima kojima se uz jednog ili dva svjedoka priznaju školske spreme i diplome; ili o presudama kojima kršeći zakone žele dokazati da se protiv političko-pravosudne hobotnice ne vrijedi boriti...
Današnji detalj, koji bi na sitnici trebao pokazati kako stvari i dalje, skoro pa sigurno funkcioniraju i na "krupnicama", dajem vam u nastavku.
Ideje skupljene kroz komentare u privatiziranoj temi na ovim stranicama, u nedostatku pomoći ovlaštenog branitelja/odvjetnika, mogu mi potencijalno biti od neke pomoći, a neće vjerujem biti na-odmet ni blogerima/čitateljima koji još nisu imali bliskih susreta iživljavajuće vrste s političko-pravosudnim sustavom zemlje.
U prošlom sam dnevniku postavio presudu Vrhovnog suda RH, do koje je došlo nakon samostalnog, temeljem medijske pozornosti prošle jeseni iniciranog angažmana Glavnog državnog odvjetnika, proučavanja slučaja i upućivanja Prijedloga za zaštitom zakonitosti Vrhovnom sudu. Tada je Vrhovni sud ukinuo presude vukovarskog Općinskog i Županijskog suda iz dva kaznena predmeta, nalažući ponavljanje suđenja. Kao što je poznato, do gašenja vatre je došlo zbog spoznaje da je do odlaska u zatvor, možda i prvog takve vrste u Europi, ostalo samo dvadesetak dana i da je potrebna žurna reakcija najviših pravosudnih tijela.
Možda je došlo vrijeme da skinemo ružičaste naočale, protrljamo okice i pogledamo oko sebe. To što se vidi je tmurno, crno, ma tamno crno. Za krizu koja nas razara uglavnom optužujemo gospodarstvenike. Od radnika preko menadžera pa do odgovornih u vladi. Optužbe su uglavnom opravdane.
Međutim, postoje indirektni krivci. Policija, pravosuđe, financijske inspekcije i državno odvjetništvo. Oni moraju gospodarstvu omogućiti poslovanje prema zakonima.
Posao policije, državnog odvjetništva i financijskih inspekcija obavljaju "zviždači", novinari blogeri i ostali amateri. Profesionalci za tu vrstu posla, policija i odvjetništvo, uglavnom nakon otkrivanje nepravilnosti "utrče" u predmet, osumnjičenim omoguće uništenje dokaza i onemoguće javnosti pristup novim informacijama. S vremenom se predmet zagubi u ladicama ili se razvodni pa takav nema osnova za pokretanje postupka. Krivci za nepravilnosti budu nagrađeni i napreduju u karijeri. U svakom trenutku ti nagrađeni kriminalci mogu a i ponekad podižu tužbe protiv onih koji su se drznuli ukazati na kriminal što su biseri odradili.
Jučer je konačno i do glavne informativne emisije Nove TV došao slučaj Damira Fintića, vlasnika portala vukovarac.net koji je pravomočno osuđen za klevetu koju on nije počinio i zbog čega će odležati u zatvoru. Time je naš azemlja postala lider među europskim zemljama kad se radi o represiji nad novinarima i zatvaranjima istih, što će nam i te kako pomoći u pristupnim pregovorima s EU.
Prošlotjedni okrugli stol "Sloboda medija u RH - je li internet u RH slobodan medij" održan u Europskom domu nije imao konkretnih rezultata niti zaključaka. Iako je odabir gostiju bio i više nego relevantan, diskusija se razvodnila u samom početku. Krunoslav Borovec, glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova održao je mlaku prezentaciju o cyberbullyingu, pedofiliji i krađi identiteta. Na pitanja o zatvaranju blogera i facebookovaca nije imao konkretnih odgovora jer se nije pripremio, tvrdeći da su ga krivo uputili u tematiku okruglog stola. Nenad Stazić, SDP-ov zastupnik i predsjednik Odbora za informiranje, informatizaciju i medije RH Sabora rekao je ponešto suvislo, no ništa novo.
Ovih dana donesena je presuda po kojoj EPH mora isplatiti Branimiru Glavašu 116 tisuća kuna zbog teksta u kojem Jutarnji list optužuje Glavaša da pet godina nije platio alimentaciju. Pri tome se pozvao na izjave dvoje ljudi koji su na kraju opovrgli davanje bilo kakve izjave bilo kojoj novinarki, a najmanje novinarki Jutarnjeg lista. Kako se Jutarnji list oglušio na objavu isprike, Glavaš ih je tužio i tu tužbu dobio.
Zapravo radi se o cifri od 80 tisuća kuna plus zatezne kamate za nematerijalnu štetu nanesenu klevetom koja će se isplatiti pod prijetnjom ovrhe i tako omogućiti Branimiru Glavašu isplatu 75 tisuća kuna za iste štete nekadašnjem županu Ladislavu Bognaru. Bognara je Branimir Glavaš u svojim intervjuima nazivao lažnim svjedokom i majorom JNA kojemu je zadatak fabricirati optužbe protiv pojedinih sudionika Domovinskog rata. Vitez slavonske ravni, kako voli da ga zovi poltroni je jednostavno smetnuo činjenicu o Ladislavu Bognaru kao visoko rangiranoj vojnoj osobi zaslužnoj za uspješnu obranu grada Slatine od četničke agresije.
Vladimir Štengl najpoznatiji je vukovarski HDZ-ovac koji već godinama suvereno vlada Vukovarom kao kakvom despotijom. O njemu smo prvi put pisali još tamo daleke 2005. godine kada su Štenglovi podigli tužbu protiv Damira Fintića, vlasnika portala vukovarac.net, zbog navodnih duševnih boli prouzrokovanima anonimnim komentarima na objavljene članke. Tužba je bila na 101.000 kuna. U međuvremenu vukovarski sud polako ali sigurno okončava postupke u korist Štenglovih iako su tužbe van svake pameti u eri digitalnih komunikacija.
Prije odluke o sjedenju/štrajku pred Županijskim sudom u Vukovaru, do rješenja koje bi mi povratilo jedno od prava iz Europske konvencije o ljudskim pravima, savjetovali me dobri ljudi da iznova pokušam s animiranjem javnog mnijenja pozivom svih dostupnih medija na presicu na kojoj ću još jednom objasniti i zaokružiti tri godine od početka kafkijanskog procesa, s naglaskom na neodrživost i protuustavnost trenutnog stanja bez prava na sredstva za život, stanja koje su tužitelji/ovrhovoditelji, gospoda Štengl, odlučili držati status quo sve do isplate sadašnje tražbine od 70 tisuća kuna, odnosno do isplate svih tražbina koje u budućnosti mogu i s velikom vjerovatnoćom će narasti na 300-400 tisuća kuna...
Stalni čitatelji bloga pollitika.com upoznati su sa slučajem, a novima preporučam nekoliko mjesta na kojima je bilo pokušaja objediniti u što sažetijem obliku cijelu priču:
- Nastavak iživljavanja u Vukovaru (pollitika.com)
Obitelj bivšeg vukovarskog gradonačelnika i saborskog zastupnika Štengla pokrenula je tijekom prošlih godina više desetaka kaznenih i parničnih tužbi protiv građana, novinara i medija.
Po do sada prikupljenim podacima započeli su još davne 1998. godine tužbom Štenglovih protiv jednoga građanina Vukovara, optuživši ga da je tijekom ratnih dana 1991. iz obiteljskog stana u tada polusrušenoj zgradi na Olajnici otuđio namještaj i ostale predmete te su kao odštetu tražili 200 tisuća kuna. Doveli su i ključnog svjedoka, drvodjelca, čovjeka koji je trebao potvrditi kako je on osobno izrađivao neke dijelove namještaja pronađenog u stanu tuženika, a koji su kao pripadali Štenglovima. Tijekom procesa svoje su odštetne zahtjeve smanjivali da bi na kraju tuženik bio oslobođen optužbi i trebao od Štenglovih naplatiti sve prouzročene sudske troškove, ali je, zna se, nastupila zastara... Danas ključni svjedok, deset godina nakon ročišta, na izravno pitanje je li izradio namještaj Štenglovima za koji je svjedočio u postupku - izričito kaže da nije! (LINK)
