pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Upravo smo dobili rezultate prvih lokalnih izbora nakon 25.11.07. Totalno me frustira činjenica da u jednom prekrasnom hrvatskom gradu, bogate tradicije i kulture, pobijedi stranka kojoj je na čelu Anto Đapić. Još više frustira činjenica da je od prošlih izbora, koji nisu dali jasne većine za formiranje vlasti, HSP tako rastao da je sada najjača stranka, sa velikim razmakom do druge najjače stranke.
Glavne zasluge za ovakvo stanje u Osijeku i za ovakav izborni rezultat ima Zoran Milanović i njegov neuspjeli, ali ne i zaboravljeni, pokušaj da koalira sa Glavaševom strankom nakon prošlih izbora. Kolateralna žrtva te bezumne politike je Biljana Borzan i svi mi koji ćemo morati gledati onu spodobu od Đapića na mjestu gradonačelnika Osijeka cijelu godinu dana do novih lokalnih izbora po novom zakonu.

Farsa oko osječke dvorane traje od samih početaka njenog planiranja. Najveću ulogu je u toj sapunici odigrao Đapić. On je naime bio u ulozi HDZ-ovog trojanskog konja tj backdoor-a cijelo vrijeme(državna i lokalna vlast), ali to su ljudi znali. Raznim emotivnim akrobacijama i nastupima, te iterativnim govorima se je uspio prikazati kao čovjek koji istinski voli Osijek i dao bi za njega sve. Čak je uspio i u tome da ljudi zaborave na njegovu staru ljubav prema gradu, onu s početka devedesetih.

Kažu da u politici vrijedi pravilo »Nikad ne reci nikad». I ono »Vlast je slast». Ima ih još i sva govore o tome da će političari učiniti »sve» ili »gotovo sve» da se dokopaju vlasti, odnosno da na vlasti ostanu. Iako primjera koji to potvrđuju ima dosta, jedan je događaj uzburkao i posebno zainteresirao hrvatsku političku javnost. Radi se o kavici, naravno, onoj osječkoj.

Kao rođeni Osječanin bih se složio da su tamošnje kavice jako dobre, međutim, nema tog lokalpatriotizma koji bi me natjerao da povjerujem kako je kava koju kuhaju osječki ugostitelji toliko dobra da njen zamamni miris za isti stol može privući kavoljupce poput Sanadera, Šeksa, Đapića, Šišljagića i Bubala. Razloge njihovog okupljanja zasigurno treba tražiti drugdje.

Da je politika kurva, to već svatko zna, ali svaki put se čovjek iznenadi kad se sam uvjeri koliko taj kurvarluk može pasti na niske grane, naspram kojih onaj stvarni značaj tog najstarijeg zanata na svijetu dobiva dimenziju gospodskog.