Na godinu će biti točno 40 godina od napisana i objavljena većeg članka – zbilo se to u Studentskom listu, u Zagrebu, 1973. kada sam pisao o likvidaciji Varšavskog geta 1943., kada su ga nacisti topovima i vatrom sravnili sa zemljom. Od tada napisao sam i objavio više od 400 tekstova, od kojih se većina odnosila na temu fašizam - antifašizam, židovstvo, Izrael, Bliski istok… Neki koji danas čitaju ovaj dnevnik, nisu bili ni rođeni godine 1973. - (ali zbog njih i mlađih posebno, valja pisati!!), početkom iduće godine moći ću napraviti inventuru napisanog i zaključit ću s tugom kako je zamalo sve pisanje i objavljivanje bilo uzaludno. Zašto ovaj pesimistički zaključak?
Dolazim do njega gledajući danas, subota, 12. svibnja 2012., TV prijenos HRT-a s blajburške komemoracije koju sam gledao čistim slučajem. Točno u podne počeo je taj politikantski, nepatriotski dernek s asocijacijama na neprežaljenu NDH, pod časnim hrvatskim imenom, manifestacija koja je najavljena kao misa vjernika, a zapravo je bila očito pripremljena kao izraz politikanstva i klerikalizma.
Lijepo vas molim...tko to kaže?
da prezime ponekad...gadno ne laže?
Po meni bi se morao...on Drpić zvati,
jer ruke su njegove...najvažniji alati.
Za prvog je gazdu...on glasove krao,
uzimao Kriviću...Dugobabcu ih dao.
Asistirao mu pri tom...budući gazda,
zbog tog će Drpić...slugan ostat vazda.
Da državu pokrade...postaviše si kuma,
lopužu od formata...briljantnog uma.
Glavonja i Drpić...čak ljubili mu noge,
kroz mućke sa njim...prošli su mnoge.
Osilio se Glavati ...i samostalan posta,
Dugobabcu odjednom...svega bi dosta.
Naredio on sudu...da ga upokoje,
da konačno stvari...dođu na svoje.
Al Drpić tada hrabro...stupa na binu,
da glasove je krao...odjednom mu sinu.
To jasno i glasno...u Saboru je reko,
Familija bivša...gledala ga poprijeko.
Bijaše to hitac...dakako, u prazno,
Smajlić odbacio...aferu je pod razno.
Institucije krenule...Generala da oderu,
sudska farsa vinula...u nebesku se sferu.
Odjednom započeo...čokoladnu dijetu,
u muljaži postade...prvak on na svijetu.
Zbog Srba paaar mrtvih...i maaalo kiseline,
čak godinica deset...njemu sad ne gine.
Završila farsa...odrezao mu sud,
da čami u buksi?...nije on baš lud.
Mislio sam preskočiti temu «Branimir Glavaš i sudska presuda», odgovaraju me od te teme jer, misli se, i negativno pisanje o toj temi ide u korist Glavašu i njegovom HDSSB-u. Priznajem da ne razumijem kako može kritika ponašanja jednog čovjeka, kao i kritička analiza djelovanja njegove stranke, «na daljinski upravljač» iz susjedne nam države, biti vjetar u leđa toj stranci??
Sklon sam i delikatnu temu «obraditi» na koliko-toliko objektivan način, a na čitateljima je da iskažu svoje stavove. Ali, prvenstveno o tekstu, a ne kao što se prečesto događa do sada - o meni kao autoru. Dakle, MOLIM pažljivo čitati i argumentirano kritizirati ovo što slijedi kao dnevnik na pollitika.com.
POKUŠAJ PODMIĆIVANJA VRHOVNOG SUDA
PREDSJEDNIK Josipović reagirao je na izjavu predsjednika HDSSB-a Vladimira Šišljagića, ocijenivši zabrinjavajućim činjenicu da čelnik jedne parlamentarne stranke ne priznaje odluku Vrhovnog suda.
„To je na neki način i udar na ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske", rekao je predsjednik za RTL.
Što naš predsjednik misli o činjenici da jedna od najvećih kompanija u državi T-HT javno preko medija poručuje da ne priznaje presudu Vrhovnog suda dok on predsjedniku uprave te kompanije Ivici Mudriniću ukazuje čast imenovavši ga u svoj gospodarski savjet nismo još saznali jer se naš predsjednik još oglušuje o članak 46 Ustava Republike Hrvatske.
Prije nekoliko dana obilježena je obljetnica pogibije 39 policajaca i vojnika na policijsku postaju u Dalju nedaleko od Osijeka.
Neviđeni incident bacio je sjenu na obilježavanje 19. obljetnice pogibije 39 osoba u napadu na policijsku postaju u Dalju kod Osijeka, gdje su bili i najviši dužnosnici hrvatske Vlade. Nakon što je najavljen govor ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka mikrofona se prije njega dohvatio osječko-baranjski župan Vladimir Šišljagić.
.
- Učinjena je pogreška u protokolu, red je da prvo govori župan, a onda ministri i na kraju predsjednica Vlade - započeo je Šišljagić.
.
Mikrofon mu je potom isključen, što je izazvalo reakciju pojedinih okupljenih i povike "Dajte županu mikrofon, lopovi!".
.
- Nitko više neće zabraniti hrvatskoj vlasti da govori u hrvatskom Dalju - vikao je dožupan Dinko Burić. (Večernji)
Ono što je meni zanimljivo u cijeloj toj priči je način na koji su se postavili mediji, a koji jednoglasno osuđuju ponašanje župana Vladimira Šišljagića.
Evo još jednog dnevnika koji je nastao kad je komentar metastazirao u svojoj kilometraži.
Počeo sam pisati neke svoje misli na sm-ov dnevnik Kako nakon Milanovićevog izbora u stranci „ništa nije ostalo isto“, a bilo bi bolje da je - koliko mu još treba do ostavke? i eto dnevnika.
Misao koja je potakla ovaj tekst je tužna slika koji SDP i šarmantni mu šef danas pružaju. Nažalost ta tužna slika se ne odnosi samo na SDP i vodstvo ili oporbu već se odnosi se na sve stranke u RH i pripadno im vodstvo. Najpreciznije rečeno, pravi poticaj za ovaj tekst su tuga i očaj prosječnog birača kad pogleda birački listić i ekipu koja je tamo popisana.
Dakle kakva je politička ponuda danas? Krenimo dakle od onih koji personaliziraju pojedine stranke u logici "stranka sam ja", stranačkih šefova:
Odmah je uočljiva jedna podudarnost u svim strankama bez obzira na deklariranu političku opciju a to je da svi šefovi stranaka sjede u svojim foteljama kako nekakvi neprikosnoveni faraoni pretplaćeni na vječnost i odgovorni (eventulano) samo Bogu. Politički mentalitet jednostavno ima sustav koji svoje kadrove miče samo prema gore, a kad netko postane šef stranke sljedeća stepenica je još uvijek isključivo ona prema gore, ona prema vječnim biralištima, i tu je samo biologija dovoljno moćna za taj posljednji najveći korak.
Ajmo pogledati tko danas vlada najvećim strankama u RH:
Upravo smo dobili rezultate prvih lokalnih izbora nakon 25.11.07. Totalno me frustira činjenica da u jednom prekrasnom hrvatskom gradu, bogate tradicije i kulture, pobijedi stranka kojoj je na čelu Anto Đapić. Još više frustira činjenica da je od prošlih izbora, koji nisu dali jasne većine za formiranje vlasti, HSP tako rastao da je sada najjača stranka, sa velikim razmakom do druge najjače stranke.
Glavne zasluge za ovakvo stanje u Osijeku i za ovakav izborni rezultat ima Zoran Milanović i njegov neuspjeli, ali ne i zaboravljeni, pokušaj da koalira sa Glavaševom strankom nakon prošlih izbora. Kolateralna žrtva te bezumne politike je Biljana Borzan i svi mi koji ćemo morati gledati onu spodobu od Đapića na mjestu gradonačelnika Osijeka cijelu godinu dana do novih lokalnih izbora po novom zakonu.
Farsa oko osječke dvorane traje od samih početaka njenog planiranja. Najveću ulogu je u toj sapunici odigrao Đapić. On je naime bio u ulozi HDZ-ovog trojanskog konja tj backdoor-a cijelo vrijeme(državna i lokalna vlast), ali to su ljudi znali. Raznim emotivnim akrobacijama i nastupima, te iterativnim govorima se je uspio prikazati kao čovjek koji istinski voli Osijek i dao bi za njega sve. Čak je uspio i u tome da ljudi zaborave na njegovu staru ljubav prema gradu, onu s početka devedesetih.
Kažu da u politici vrijedi pravilo »Nikad ne reci nikad». I ono »Vlast je slast». Ima ih još i sva govore o tome da će političari učiniti »sve» ili »gotovo sve» da se dokopaju vlasti, odnosno da na vlasti ostanu. Iako primjera koji to potvrđuju ima dosta, jedan je događaj uzburkao i posebno zainteresirao hrvatsku političku javnost. Radi se o kavici, naravno, onoj osječkoj.
Kao rođeni Osječanin bih se složio da su tamošnje kavice jako dobre, međutim, nema tog lokalpatriotizma koji bi me natjerao da povjerujem kako je kava koju kuhaju osječki ugostitelji toliko dobra da njen zamamni miris za isti stol može privući kavoljupce poput Sanadera, Šeksa, Đapića, Šišljagića i Bubala. Razloge njihovog okupljanja zasigurno treba tražiti drugdje.
Da je politika kurva, to već svatko zna, ali svaki put se čovjek iznenadi kad se sam uvjeri koliko taj kurvarluk može pasti na niske grane, naspram kojih onaj stvarni značaj tog najstarijeg zanata na svijetu dobiva dimenziju gospodskog.
