pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Kako smo večeras mogli vidjeti u emisiji Otvoreno,i temi "kakvi smo MI danas zapravo" koja se po žalost nekolicine nazočnih pretvorila u "tragedija u kojoj smo Mi zapravo".

Znači to je išlo ovako,naša Dijanica je mudro ispitivala svoje goste koji su odreda govorili o situaciji koja vlada.

Persona Puhovski je hladnokrvno zaključio dijagnozu i nastavio sjediti kao da se ništa nije dogodilo.Plaćenici u publici (pogotovo ona "ćorava" koja se još i podsmjehivala) također su vjerujem bili žalosni jer jebi ga :"Možda smo mogli uhvatiti još koji kadar!." Ali nema veze budem si u subotu prošetala olinjalu bundu na "Špici" i ušmajhlala se pored nekoga selejbritija pa moža izađem i u Story-u.

Dobro toliko o socijalnoj svijesti u Hrvata,mene osobno je impresionirao položaj stolica na kojima su sjedili gospodin Ostojić i Benko.Lako je bilo zaključiti da su dotična gospoda (u pravome smislu te riječi) vrlo humano skočila u pomoć gospodinu koji je bio u zdravstvenim problemima toga trenutka.I naravno humano bacili u drugi plan cijelu emisiju i njezinu temu.

Tako glasi naslov današnjega Riječkoga Novoga Lista.Interesantno da se u navedenome pojavljuje sporni dokumenat,za koji se priča da je trebao biti objavljen u jednome našem tjedniku.Naravno to se nije dogodilo,a vjerojatnio neće nikada.

No dobro vježbanja demokracije nikada dosta.

-Članak 52.HRT-ova Statuta kaže da se u postupku javnog natječaja ne mogu izabrati vanjska produkcijska društva koja su u vlasništvu članova Vijeća HRT-a,zaposlenika HRT-a ili članova njihove uže obitelji,ili u kojima imaju udjele u temeljnome kapitalu.

Šelebaj je ,naime ,Digitelu prodao svoj i udjele OSTALIH VLASNIKA u Core Mediu,67 % udjela u Media Spotu i 50 % vlasništva u društvu Bum Tras.

Zauzvrat SVI vlasnici ovih tvrtki postaju posjednici 30 % udjela u Digitel Multimediji i dobijaju 450 000 Eura,dok Šelebaj dobija i funkciju člana uprave Digitela za operativno poslovanje.

Tvrtke Bum Tras i Ring Multimedia posluju u sastavu Digitela i na nedavnome javnome natječaju HTV-a,dobile su poslove proizvodnje talk showa "Bez komentara" i sapunice "Sve če biti dobro".

"Nigdje kao u Parizu" kaže nama Jutarnji List 05.06.2008 točno u 8:00,glavna uloga pripada Dijanici.Čitajuči to umno štivo,koje je toliko ispunjeno iskrenošću i emocijama,nisam mogao sakriti suze i zaključiti kako žena jedva spaja kraj sa krajem i kako joj možda sirotoj več u ovome trenutku ,"brutalci" iz HEP-a čupaju brojilo jer nije platila struju.

- Negoo... šoping u Parizu! Najprije atmosfera. Rano proljeće... Parižanke - svaka treća je anoreksična ili blagoslovljena genima kakvih nema na Balkanu - uvukle su se u uske traperice broj 26. Kaže na samome početku nama pučanima,ali standardnom retorikom,nekoga se ipak mora izvrijeđati ,barem malčice.

- “To” sam zadnji put nosila u nižim razredima osnovne škole. Uz “to” gotovo uvijek idu balerinke, pomalo ofucane, ali svakako “potpisane”. Nastavlja opis Parižanki ,Fashion Guru bi se trebao zabrinuti ,mjesto u Red Carpetu opako mu se trese.

- Kupujem sumanuto, kombiniram kartice, ulazim u minus, računam na plaće koje ću zaraditi do kraja godine, pa do kraja desetljeća, pa k vragu i sve... do kraja stoljeća! Divota,ali tada još nismo znali za "tajne" milijunske ugovore.

Zanimljivo je bilo posljednjih tjedana čitati,razotkrivene tajne pojedinih zaposlenika te naše "ugledne" tv kuće.Dok moji roditelji vjerni platiše pretplate,doma jedva preživljavaju sa tim bijednim mirovinama,pojedinci tako lako zarađuju milijune.

Dijana Čulak Šelebaj,osoba koja je bila jedna od onih koji su u doba "Demokracije" krojili medijsko ispiranje mozgova,od onih koji nisu možda pucali ali su ubili,zaključila je jedonga dana da treba pare uzeti,dok se još može.

Njena vjerna mentorica Hloverka Novak Srzić,koja se trenutno pokušava oprati po dnevnom tisku,i sasvim logički jednoga dana sama reći:"A tko je Dijana Čuljak? zahvaljujem ja ipak ne tonem sa tobom,mada smo si bile dobre."

Zanimljiva je priča Edvina Softića,nije mi niti sada jasno kako može netko biti takva naivčina,ali iz svega toga rađa se nešto sasvim drugo,ono što ne pamtimo još od doba u koje smo vjerovali da je ono što smo sanjali.