Znam. Dosadan sam već i Bogu i ljudima, no opet, moram o Odboru za referendum. Ne mislim prežvakavati već obrađene teme, ni još jednom ulaziti u analize. No od posljednjeg dnevnika na tu temu do danas dogodilo se nekoliko stvari koje želim spomenuti kako bi se i ovoj inicijativi stavila "točka na i". Jučer smo naime održali pressicu pred Saborom.
Odiseja potpisa
Možda je put koji su fizički prešli potpisi nadobudno nazvati odisejom, budući se radi isključivo o kilometrima između mjesta prikupljanja i Centra za mirovne studije u Zagrebu, no put koji su prešli naši zahtjevi prema državnim institucijama je puno duži. Dakle, već dva mjeseca mi pokušavamo dobiti primanje kod predsjednika Sabora, Luke Bebića, kako bi Saboru predali prikupljene potpise i predstavili tri inicijative nastale na iskustvima stečenim u ovoj akciji. Zašto Saboru? Pa opet, zbog poslovične šlampavosti hrvatskih zakona. Naime Zakon o referendumu propisuje da - ukoliko se skupi potreban broj - potpise treba predati Saboru, gdje se nastavlja daljnja procedura. O situaciji u kojoj se ne skupi dovoljan broj potpisa, Zakon o referendumu ne govori ništa, uz pretpostavku da tada organizator može napraviti sa potpisima što ga je volja.
Da se vladajuća ekipa sprema na ozbiljne promjene Ustava i mijenjanje odnosa moći u državi, najavio je Vladimir Šeks potpredsjednik Sabora.
Prijelog HDZ-a je da se postojeći sustav čvrste kohabitacije predsjednika države i premijera zamijeni čistim parlamentarnim sustavom. I taj čin HDZ drži ključnim za daljnju demokratizaciju zemlje!.
Ozbiljno smanjivanjiti ovlasti Predsjedniku Republike je sada najvažnija stvar- ravna nacionalnom interesu.
Kako u praksi izgleda ova inicijativa skrivena pod okriljem demokracije:
1.Predsjednik Republike ne bi bio izravno biran od građana već bi bio biran u Hrvatskom saboru.
2.Moć odlučivanja iz područja vanjske politike, obrane i tajnih službi potpuno bi prešle u ruke Premijera i eventualno parlamenta (koji je pod većinskom kontrolom HDZ-a).
Ovaj prijedlog bez sumnje uvodi jaki kancelarski sustav vlasti. Jaki premijer, slabi parlament i nebitni predsjednik države.
Ako se usvoje, ovakve promjene bi se počele primjenjivati nakon idućih predsjedničkih izbora, dakle od 2010.
Očigledno postoji doza straha da na mjesto Predsjednika Republike ne zasjedne osoba koja nije po volji Premijera.
Sinoć gledam na HTV-u samo dio Baginog "Otvorenog", i to baš u onom dijelu kad su se Milanka Opačić i Vesna Pusić razgovarali s njima dragim Vladimirom Šeksom, a negdašnja moja ljubimica Marijana Petir je manje više šutjela (ma, lažem, još je ljubimica - samo čekam kad će njena fina duša progovoriti kroz gnjilom politikom začepljena joj usta). Tema je bila uvod u zasjedanje Hrvatskog sabora u novom sastavu glede svih teških problema i uskih rokova, koji se pred sabornicima nalaze.
Idući lokalni izbori će biti održani prema odredbama Zakona o izboru općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba. Zakon je već prilikom donošenja izazvao brojne polemike a jedna od najvećih primjedbi je bila da zakon ne uređuje samo pitanje izbora već i funkcioniranja lokalne i područne samouprave što iziskuje donošenje još tridesetak zakonskih i podzakonskih akata.
Nije mi namjera sada se baviti nedorečenostima navedenog Zakona već ukazati na jednu odredbu koja će, ukoliko se dosljedno primijeni, doista donijeti revolucionarne pomake u odnosu na dosadašnju izbornu praksu a odnosi se na izbornu promidžbu.
Eto. Izglasana vlada. Ništa novoga s te strane.
Kažu da se prvih 100 dana neke vlade pusti vladu na miru. Vrijedi li to za sve ministre ili samo za one koji su to tek postali? Ako ne vrijedi za one koji su već bili ministri, odnosi li se to i na one koji su promijenili resor? Ili i za njih tek počinje teći rok od 100 dana.
Bilo kako bilo, mislim da na njih ne treba ni trošiti puno riječi. Eno im njihovih 100 dana. Ionako su sve rekli u zadnjih 1400 dana.
U nekoliko sam navrata pisao kako bi Sabor trebao biti centralno mjesto hrvatske politike. Pa sam malo bacio oko na novi saziv. Da vidim tko će nas predstavljati i zastupati. Nisam gledao cijeli prijenos, ali ono što sam vidio pokušat ću opisati.
Jučer sam si uzeo slobodan dan da bi mogao gledati prvu sjednicu Novog Sabora. To je svečan ćin koji mene ispunja srećom i ponosom, nešto što ne bih propustio ni za živu glavu. To je za mene praznik.
Sabor je konstituiran. Pošto, osim mene, nikoga nije bilo doma dopustio sam si da malo i pjevam himnu skupa sa zborom. Dok sam pjevušio himnu nisam ni slutio što me još čeka toga sunčanog jutra (kod mene je sijalo sunce).
Napokon se pristupilo i izboru predsjednika. Na tu časnu funkciju je bez glasa protiv izabran Luka Bebić, vjećni aparatčik iz doline Neretve koji u čitavom svom životu nije radio ništa drugo nego mlatio praznu slamu. Ponekada je malo i špijunirao za svoje šefove pa ga je sada ovaj aktualni i postavio na to mjesto. Davno prije je zagorčavao život ljudima koji su, i u vrijeme kada to baš i nije bilo profitabilno, branili hrvatske interese, jezik, kulturu ... Ali što se mene tiče ja mu optaštam, čovjek se valjda ima pravo promijeniti, proći katarzu - ponovo početi.
U jučerašnjem izdanju Brisanog prostora Gorana Milića gostovao je SDPov Mato Arlović.
Mato Arlović nije neki osobito zanimljivi lik no u posljednjih nekoliko mjeseci u više je navrata skrenuo pozornost na sebe. Kako sam vrlo intenzivno pratio medije u posljednjih godinu i pol dana došao sam u jednome času do zaključka kako se rijetko kada stvari događaju slučajno. Tako je primjerice i Mato Arlović počeo izranjati negdje u ljeto ove godine sa različitim ispadima koji su potom kulminirali njegovom odbijenicom na treće mjesto u petoj izbornoj jedinici, čestitanje Sanaderu nakon izbora ali i forsirano pojavljivanje u posljednjih nekoliko tjedana po medijima (Hrvatska uživo, intervju u Večernjem i sada Brisani prostor).
... i što on otkriva o stanju hrvatskoga društva, a šta pokazuje o svom misaonom sklopu?
Da li stvarno postoje dvije Hrvatske Denisa Kuljiša ili je on odraz nacionalističkih i ksenofobnih politika nastalil na ovom području prije dva desetljeća, a može se reći i prije gotovo jednog stoljeća.
"Da odgovorimo na to pitanje moramo analizirati raspodjelu glasova po idejnim usmjerenjima i po izbornim jedinicama, pa proniknuti u temeljni model po kojemu se političke inklinacije biračkog tijela konfiguriraju. Moramo shvatiti političku arhitekturu društva, njegovu dinamiku, moramo pojmiti u čemu je stvar, oko čega se borba vodila i od kakvih je političkih blokova zapravo načinjena hrvatska država.
Njeno teritorijalno ustrojstvo seže u blisku prošlest. Taj dvorac od lego-kocaka sastavio je dr Tuđman, uz stručnu pomoć demografa dr Ive Baučića, koji je pritom čupao kose i poslije svake sesije s hrvatskom operetnim diktatorom dolazio u redakciju "Globusa" da saspe otrov protiv supervizora projekta.
Žali se Siniša Dukarić da sam ga razočarao u NS:
Evo što sam pročitao danas:
Ivica Kirin u Virovitici je pustio u rad kanalizacijsku mrežu. Prigradsko naselje Čemernica može se pohvaliti sa 6810 metara nove kanalizacije.
Kaže vijest:"Za Čemerničane to je vrlo bitan događaj jer je naselje za svake jače kiše bilo poplavljeno. Napokon smo mještanima poboljšali standard i stvorili uvjete za gradnju novih obiteljskih kuća i širenje naselja, rekao je ministar Kirin."
A neki dan smo čitali ovo:
Svečanim rezanjem vrpce, predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks otvorio je novu farmu muznih krava kapaciteta 130 grla u Budrovcu Lukačkom, vlasnika Roberta Čorića. Osim Čorićeve farme u koju je uloženo 3,5 milijuna kuna, predsjednik Hrvatskog sabora u pratnji ministara, Petra Čobankovića i Ivice Kirina, otvorio je još tri farme kapaciteta 150 grla koje će za zagrebački Dukat proizvoditi godišnje oko 2 milijuna litara mlijeka.
Što slijedi? Kalmeta otvara noćni klub?
