Tagovi

Ivo Josipović - predstavnik zločinačke politike (??????)

Citiram:
*****************************************************************
Dr,Ivo je predstavnik zločinačke politike
Sve ovo što se u RH događa nikako se ne može podvesti pod termin "kavalirski delikt" , a prema obimu i poslijedicama mora se otvoreno govoriti o čistom i beskrupuloznom zločinu.
Predstavnik te politike je Ivo Josipović , te radi korektnosti o njemu moramo govoriti kao o zločincu Ivi Josipoviću
******************************************************************.
U srijedu, 2. veljače, oko l4 sati na ovaj upis reagirala su četiri pollitičara, minusima. Da li će slijediti i drugi minusi, vidjet ćemo..
Odgovorio sam «rushu» slijedećim komentarom:
-----------------------------------------------
«Za ovakav upis, po mom mišljenju, jedino ispravno reagiranje Mraka bila bi kazna od mjesec dana isključenja s pollitike. Zaista, do kada će se na ovom portalu širiti ovakve nebuloze, OPTUŽBE BEZ IJEDNOG ARGUMENTA, BEZ IJEDNOG DOKAZA???
Kvalifikacije ovdje za NAŠEG predsjednika ne bi se mogle izreći ni za jednog stranog predsjednika, kamoli za predsjednika koji je legalno izabran u Hrvatskoj

Dr. Ivo Josipović postao glasnogovornik!!!

Tokom 2009 godine dr. Ivo Josipović se često pojavljivao u emisijama HTV-a vezanim o političkom i gospodarskom stanju u RH. Njegova mirnoća, jasnoća odgovora, korektnost u ponašanju i ophođenju i prema neistomišljenicima čak i kada su bili bezobrazni je jednostavno osvojila građane RH bez obzira na političku i stranačku pripadnost.
Njegovom najavom kandidature već je bilo odlučeno u narodu tko će biti novi predsjednik RH. Izbori su manje – više bili formalnost i niti jedan od kandidata se nije ozbiljno približio i mislim da su svi bili svjesni rezultata i prije samih izbora.
Međutim, nešto više od godinu dana njegova predsjednikovanja pojavljuju se različite loše ocjene o njegovom liku i djelu. Proziva ga se da je britanski plaćenik, da je veleizdajnik, da je slabić i da vodi zemlju u pogrešnom smjeru.
Što se to dogodilo u zadnjih godinu i nešto dana i što bi se moglo dogoditi u narednom periodu.

Ono što je mene zaprepastilo je nekoliko izjava predsjednika dr. Ive Josipović :

Ajmo blatiti predsjednika Josipovića...

Možda sam subjektivan u ovoj temi, ali dr. Ivo Josipović je još uvijek moj predsjednik, i sklon sam mirno analizirati njegov učinak u zamalo proteklu godinu njegova truda u obavljanju zahtjevne dužnosti. Pišem to stoga što na portalu gdje se povremeno javljam s tekstovima – www.pollitika.com - već nekoliko dana plamti rasprava o tome da li je policija u Zagrebu pravilno postupila kada je na obavijesni razgovor pozvala blogera Mislava Šutala, dipl.ing. elektrotehnike, koji svoje tekstove i upise potpisuje nickom «Papar».
Naime, taj gospodin već godinama se spori s Ivicom Mudrinićem i Hrvatskim Telekomom, jer je, po presudi Vrhovnog suda, dobio nezakoniti otkaz. Nažalost, nije jedini kojem se to dogodilo, ali je jedan od najupornijih u iznošenju teških optužbi na račun Ivice Mudrinića i "balkanske telekom mafije".Vjerojatno "samo usput" i na račun predsjednika RH dr.Ive Josipovića.

POŠTOVANI GOSPODINE ŠUTALO…

Vlasništvo, vlade, vladari

Hrvatska, kao i većina civiliziranih zemalja, donijela je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 137/99, 22/00 i 73/00) koji jasno definira pravo vlasnika. Da ne duljim osnovno pravo vlasnika je upravljanje – raspolaganje imovinom koju posjeduje. Vlasnik na imovini ili putem imovine ostvaruje neke svoje interese.

Tokom povijesti vladari su istovremeno bili i vlasnici prvenstveno zemlje koja je bila znak bogatstva, a često i ljudskih života kojima su raspolagali. Osnova vladanja je dakle prvenstveno proizlazilo iz vlasništva. Vlasnik slobodno upravlja svojom imovinom i odgovara sam sebi. Posljedice vladanja snosi sam, odnosno njegova imovina.

Danas predsjednici, premijeri, ministri upravljaju, ne vladaju i nisu vlasnici. Izabrali smo ih da umjesto nas upravljaju društvom i zajedničkom imovinom (ceste, željeznice, škole…)
Koja je razlika između upravljanja i vladanja?

Onoga tko upravlja kao prvo biramo po kriterijima znanja, kao drugo i najvažnije kontroliramo ga i kao treće mora snositi odgovornost za posljedice.

Lokalna uprava rješava gospodarsku krizu ?

Lokalna uprava rješava gospodarsku krizu ?
Sad je vrijeme kada se sazivaju sjednice gradskih vijeća i izglasavaju se proračuni naših jedinica lokalne uprave uz obrazloženje kako su u pitanju realni, razvojni proračuni u skladu s gospodarskim prilikama u RH.
Usporedbom i površnim pregledom gradova sličnih veličina ( po broju stanovnika) vidimo bitne razlike u veličinama tih proračuna tako je grad
Umag imao proračun u 2010 oko 140.000.000,00 kuna
Makarska imao proračun u 2010 oko 73.000.000,00 kuna
Nova gradiška imao proračun u 2010 40.000.000,00 kuna
Županja imao proračun u 2010 35.000.000,00 kuna

Osnovna karakteristika tih proračuna je da je najveći pojedinačni prihod porez i u većini jedinica lokalne uprave taj porez je bio nešto manji nego prijašnjih godina i to se posebno osjetilo na proračunima Slavonskih gradova Nove gradiške i Županje. Iz ovakvih proračuna je vidljivo da stanovnici na moru u apsolutnim brojkama puno više zarađuju i plaćaju poreza svom gradu.

Braniteljski portal objavljuje: Filmski redatelji Hrvatske optužili Zorana Milanovića

Premijerka ima operativnu odgovornost, a ne simbolicku vrijednost.

Svaki dan premijerka se vidi u medijama u pratnji sa svojim ministrima, dijeli nagrade, tapse sportase po ramenima, dariva braniteljima kljuceve za stanove i posvuda polaze kamene temeljce - HTV-ove kamere i reporteri u stopu premijerku i njene ministre prate. - Da. ovo su primjeri na nekorektne i neprimjerene postupke premijerke i hrvatske Vlade - zasto se nitko nepita: Zar premijerka nema pametnijeg posla nego druziti se s pukom? HTV je Nacionalna televizija a ne drzavna, HTV, i druge medije, kao i kulturna i znanstvena elita ponasaju se kao likovi u Sjevernoj Koreji. Hrvatska propada a kriticki glasovi usmjereni su protiv Opozicije - koga briga za Naciju??

Ipak, ima nade, u zadnje vrijeme na Braniteljskom portalu objavljuju se komentari i clanci koji nisu u skladu s vladinom iskrivljenom, katastrofalnom politikom:

Filmski redatelji Hrvatske optužili Zorana Milanovića

Pred predsjednikom dr. Josipovićem najteže političke odluke?

Kao obično Frederik je napisao vrlo dobar dnevnik, međutim on me ponukao na neka možda nesvakidašnja razmišljanja. Frederikova ambicija i nije bila veća nego da na jednom aspektu - teritorijalna organizacija država - napravi komparaciju između Hrvatske i Grčke. Međutim, nekako mi se zaključak čini mlak - oni su se zatvorili u kulu bjelokosnu i rade to što rade dok krava tj. narod ne krepa???? Isto tako, i "mrak" analizira poziciju Ive Sanadera, čini mi se, bez uočavanja konzekvencija njegova djelovanja. Stoga i pišem ovaj dnevnik kao pokušaj otvaranja nekih dimenzija aktualne politike koje nukaju na ozbiljna premišljanja, ali i političke poteze, ispričavajući se zbog apostrofiranja kolega pollitičara.

Pismo Papi!

Dragi Papa!
Evo, čuli smo mi, obični pučani u malenoj, susjednoj Vam Hrvatskoj, da se spremate posjetiti nas iduće, izborne, 2011. godine.
Znam, znam, niste baš nešto bili od volje, ali kad su Vas tako lijepo pozvali naša premijerka, naš predsjednik i sluga Vaš, kardinal Bozanić, kako odbiti.
I eto, pripreme su počele. Pažljivo se planira kad i gdje, a već se i zna da ćete podržati naše reforme, sve redom, od onih u školstvu do onih u pravosuđu. Pokazat će Vaš posjet i da nam je mjesto u Europi, makar s Bogom Europa nije baš postigla konačni dogovor... Zna se i da ćete hodočastiti na grob blagopočivšega kardinala Stepinca s kojim, vjerujem, imate puno toga zajedničkoga.
Ja Vas ovim putem molim da - ne dolazite. Ni predsjednik, a ni premijerka nisu nas ništa pitali oko Vašeg dolaska, a kardinal Bozanić je Vaš, a ne Naš sluga.
Pa kako nas nitko nije ništa pitao, a ni Vama nisu baš rekli pravu istinu, ostanite vi lijepo u Vatikanu. Nema se tu što vidjeti.

Plinski idiotizam u Hrvata

Plinski idiotizam u Hrvata

MOL nam najavljuje poskupljenje plina od 40%, a vlada RH nas brani pa bi dopustila kako struka kaže samo 10% i već su izračunali da bi to na godišnjem nivou bilo povećanje po domaćinstvu od cca 300 kuna. Što je onoj većini građana od 60% koji imaju plaću ispod prosjeka samo 6-10% od neto plaće, a kako su ukinuti krizni porezi građani su ponovno dobili svoje zarađene novce i kako nisu naviknuti imati najbolje im je uzeti ovaj put za plin.

Zašto nam ne bi povećali cijene plina kada se po pitanju energije ponašamo kao pijani milijarderi. Novaca imamo na bacanje i treba nam ih uzeti.
Hrvatska je u pregovorima o pristupanju EU prihvatila obvezu da cijene energenata postavi na tržišnu osnovu do kraja 2012 godine. Što bi za plin bilo oko 3,20-3,50 kuna/m3 plina jer samo ta cijena omogućava pozitivno poslovanje distributerima i razvoj plinske mreže. Što nam se to prije dogodi prije će i naše vlasti, a i sami građani početi razmišljati o slijedećim podacima :

Naime, Republika Hrvatska trenutno ima 150 milijuna m2 stambenog prostora i oko 83 milijuna m2 nestambenog prostora.
Prema godini gradnje struktura stambenog prostora je slijedeća:

Diktatura ili..

.Otvoreno pismo vladi RH i Saboru

Prijedlog diktature i proglas o potrebi za njom.

Ovim putem upućujem vladu R Hvatske da Saboru predloži uvođenje diktature i imenovanje diktatora.

????!!!!

Otkud sad ovo!!!!???

Evo otkuda i zašto.

Otkad postoji urbana civilizacija, na ovom planetu, društva i države koje su se našle u teškom stanju, u kojima im je bio ugrožen opstanak, pribjegavale su diktaturi kao obliku vladavine koji je najpogodniji da ih izvuče iz tog opasnog stanja.

Kad je Rimska republika, npr. bila u teškim krizama u kojima joj je doista bio ugrožen opstanak, Senat je imenovao diktatore. Za primjere navodim diktaturu Sule i Cincinatija, koje je Senat morao moliti da pristanu na obnašanje šestomjesečne diktatorske vlasti i udovoljiti njihovim zahtjevima, koje su bili postavili kao uvjete obnašanja diktature.

I pored toga što živimo u 21. soljeću, u kojem se liberalna građanska demokracija već nebrojeno mnogo puta dokazala kao najefikasniji oblik vladavine, ali i kao neadekvatan u vremenima nereda i kriza, i budući da živimo upravo u jednom takvim, kriznom vremenu, ni danas nije, dakle, nikakva ludost predložiti Saboru da imenuje diktatora i proglasi diktaturu, pogotovo ako se vidi kako funkcionira aktualna demokratska vlast. A valjanost njenog funkcioniranja vidi se dosta dobro po životnom standardu građana i njegovom upornom padanju, rastu inozemnog i unutrašnjeg duga, cvatu korupcije, kriminala, sociocentrifugalnih sila i tendencija i ostalih malignih društvenih pojava.

Diktaturu, dakle, bez obzira na povijesno vrijeme ili epohu, zahtjeva nesređeno, teško, krizno stanje u kojem se nalazi neka država.

Zašto diktaturu?

Jednostavno zato da se ne troši beskonačno mnogo vremena na demokratska natezanja kroz koja se donose loše, neadekvatne odluke ili zakoni koji se ne mogu sprovesti u stvarnost; da se ne gubi i ne troši snaga naroda upravljana kaotičnim i jalovim direktivama postojeće, demokratske vlasti; itd. Nemamo ni snage ni vremena za gubljenje. To je gubljenje nečeg što je još dragocjenije od novca, kojeg također nemamo.

Hrvatska je u opasnoj krizi, i to tim opasnijoj što će se posljedice društvene, ekonomske, socijalne i kulturne krize moći potpuno osjetiti tek nakon nekog dužeg vremena, kad bude već više nego kasno.
Budući da kriza ne proizlazi iz neke inozemne vojne prijetnje, odnosno da se ne radi o nekom opasnom, ali akutnom problemu, nego o kroničnom, unutrašnjem, prije svega ekonomskom, mišljenja sam da diktaturu ne bi trebalo proglašavati na rok od samo 6 mjeseci nego, najmanje na rok od dvije godine, jer ovi se problemi ne rješavaju brzo.

Kako ne vidim osobu, ni osobnost koja bi bila pogodna za obnašanje diktatorske vlasti, prinuđen sam predložiti sebe samog.

Ni ja, doduše nemam osobnost pogodnu za tu funkciju, ali, za razliku od drugih ljudi, znam što moramo činiti i imam zgotovljene ekonomske i pravno-političke instrumente za uspješno i relativno brzo izvođenje Hrvatske iz krize. Ove instrumente počeo sam pripremati još za vrijeme takozvanog komunizma ili socijalizma, ranih 80 tih godina, jer sam, i pored simpatija prema njemu, smatrao, i bio potpuno suguran u to, da takvo društveno uređenje ne može opstati, da je neodrživo.

Da ne bih građanstvo, vladu i zastupnike u Saboru zamarao nabrajanjem tih instrumenata i svega toga što bi trebalo učiniti, molim tangirane i sve zainteresirane subjekte da to pročitaju na internetu, na mojoj web stranici, u knjigama Hrvatski testament i Nova Hrvatska. (na google-u klikni samo; petar bosnic petrus)

Kratka obavijest o mojim diktatorskim namjerama.

Kao diktator, jasno, raspustio bih Sabor, a zakone bih donosio ja sam. Naravno, na prijedlog stručnih službi koje bih formirao.

Prvi zakoni koje bih promulgirao bili bi oni koje možete vidjeti na gore navedenoj mojoj web stranici. To su:

Zakon o kontroli efikasnosti vlasti,
Zakon o kontroli efikasnosti rada managera,
Zakon o evidentiranju efikasnosti funkcioniranja obitelji i
Zakon o školstvu.

Posebne grupe eksperata odmah bih zadužio za to da princip na kojem su utemeljeni navedeni zakoni primjeni i na ostale vitalne društvene djelatnosti: poljoprivredu, zdravstvo, znanstvenu djelatnost, ribarstvo, šumarstvo etc. etc.

Postojećih zakona, koji su bili donešeni demokratskom procedurom, pridržavao bih se gdje bi god to bilo moguće i svrsishodno, naprosto zato što je to najekonomičniji način vladanja ili upravljanja, a gdje bi se neki od tih zakona pokazao preprekom nekom progresivnom i produktivnom kretanju, bi bio jednostavno izmjenjen, prilagođen, ili pak derogiran - stavljen van snage, ili nekim od onih gore navedenih zakona, ili nekom mojom odlukom koja bi mu bila suprotna i poništila ga.

Kaznene zakone – leges terribiles - dao bih znatno pooštriti. Vjerojatno bih čak restituirao i smrtnu kaznu.

Dogovoreno razdoblje diktatorske vlasti koristio bih prvenstveno za revitalizaciju ekonomske aktivnosti, podizanje životnog standarda građana, razine školstva i zdravstva i td. Dalje, pazio bih da se svi subjekti društva, počev od onih koji obnašaju najvišu vlast, pa do zadnjeg građanina, ponašaju u skladu sa zakonima, i rigoroznim bih kaznama stvarao naviku na poštovanje zakona i zakonitosti. Ciljevi diktature bili bi, kao što se vidi, uz zaštitu zakonitosti, također psihološka, socijalna i moralna priprema građana na obavezu i naviku zakonitog ponašanja nakon isteka roka diktatorske vladavine.

Ukoliko bi, nakon dvije godine trajanja diktatorske vlasti, bilo nekih dobrih rezltata, ali ne u zadovoljavajućoj mjeri, i ako bi bilo realno očekivati da bi njen nastavak efikasno zadovoljio traženu mjeru, zahtjevao bih produženje diktature za još jedan «mandat».
Mogućnost dobijanja još jednog «mandata», tj. imenovanja jedan je od mojih nezaobilaznih uvjeta obnašanja diktatorske vlasti.
Cilj diktature nikako ne može biti potpuno uređenje države, nego tek stvaranje dobrih, svrsishodnih pravno-političkih i ekonomskih temelja za njeno demokratsko uređivanje nakon okončanja diktature, uređivanje koje je, po svojoj prirodi vrlo sporo i koje bi moglo potrajati decenijima.
Zakonito imenovanje diktatorom i pravovaljano odobrenje ostalih uvjeta i zahtjeva koje bih postavio, radi neometanog i efikasnog obnašanja diktatorske vlasti, priznao bih isključivo Saboru ili nekoj plebiscitarnoj, odnosno referendumskoj odluci. Moji uvjeti bili bi kategorični - bezuvjetni.

Zašto baš sebe predlažem za diktatora?

Prošlih nekoliko decenija, dok su drugi gubili vrijeme u jalovim i dosadnim, politikantskim diskusijama i prepucavanjima praznim puškama i ustima punim praznih fraza, ja sam šutio i istraživao o tome što i kako treba raditi.

Sada to znam i vrijeme je da se krene na posao.

Ko hoće, može samnom.

Za suradnike ne tražim, ni humaniste, ni altruiste, ni entuzijaste, nego one ljude koji će ići za ostvarivanjem vlastitih ciljeva i interesa, ali koji će uvijek imati na umu da to smiju činiti jedino i isključivo služenjem narodu, tj. na način kojim bi istodobno ostvarivali ciljeve i vitalne interese svih građana i društva uopće.

Ko pogleda kaznene odredbe onih gore navedenih zakona uvidjet će da mu se nikako ne bi isplatilo obnašati neku vlast ako bi slučajno mogao smetnuti s uma taj princip.

Jasno, ne moram baš ja biti imenovan diktatorom. Ima puno i daleko pogodnijih osoba za obnašanje diktatorskih ovlasti, osoba koje su karizmatične baš u tom smislu. Čak bi i moja žena, za te stvari, bila bolja od mene, da nije opaka kao kobra.

Ali, mogući diktator, čak i kad bi bio iznimno karizmatičan za taj posao, morao bi raspolagati onim zakonima koje sam naveo i još nekima koji bi bili sačinjeni po istom principu. Ti su zakoni nastali usavršavanjem onih na kojima se temelji liberalna građanska demokracija i kapitalistička ekonomija, i bitno su funkcionalnijiod svojih uzora. Danas sam, nažalost, ja, autor tih zakona, jedina osoba koja ih dobro pozna i koja zna u kom bi pravcu i kako trebalo razvijati nove zakone tog tipa.
Bez takvih zakona ni najrazvijenija građanska društva neće moći opstati na neki «normalan» način i bez velikih problema. Zato bi i Svjetska zajednica, usprkos neadekvatnim predrasudama o diktaturi (a i o demokraciji), iznimno čvrsto i snažno podržala ovakvu diktaturu.
Mogući i poželjan diktator trebao bi, dakle, poput Pizistrata Starijeg, Sule, Olivera Chromwella, ili pak Kemal paše Ataturka biti zaštitnik i promotor upravo tih ili takvih zakona.
A ako ne bi raspolagao takvim zakonima, morao bi primjeniti golu, nesvrsishodnu silu, iz čega bi onda i usprkos njegovim najplemenitijim i najboljim namjerama, moglo proizići i neko veliko zlo. U takvom slučaju, bolje bi bilo ostati čak i pri ovako jalovoj i kilavoj demokraciji.

Ali, oni potrebni, odnosno oni neophodni zakoni su tu. Traži se još samo pravovaljano imenovanje osobe koja će ih sprovesti u stvarnost.

Eto, to je moj prijedlog ili ponuda. Prosudite o njemu.

A o vašoj prosudbi, odgovoru ili reakciji uopće sudit će narod.

Imajte na umu da ima i takvih vlastodržaca koje će narod, povijest i buduće generacije slaviti kao poštene ljude i svoje dobrotvore baš, i jedino zato što su se odrekli vlasti. Eto, iskoristite barem tu šansu.

To je, za sada, sve.

Vaš Petrus

P:S.

Vjerojatno pretpostavljate da sam se samo šalio.

Hm...hm...možda i nisam ????!!!!

Pomislite samo na vrlo vjerojatnu mogućnost vojnog ili nekog drugog državnog udara u kojem nikad ne znate ko bi mogao doći na vlast, a obično, tim načinom, na vlast ne dolaze baš dobrotvori. I kad razmislite malo o tome ništa Vam više neće biti smiješno ni šaljivo.

Ako se ja i jesam malko našalio, stvarnost, koja nam kroji sudbinu, ne zna ni za kakvu šalu. Sve što je gore napisano ona shvaća smrtno ozbiljno.

Poslušajte još nešto.

Gotovo svi ljudi današnjice doživljavaju dikataturu kao nekakvog zmaja ili političkog Tyranosaurus rexa, ali svaka diktatura ne mora nužno biti takva, pogotovo ne ona koju preporučujem u gornjim redovima. Takvu bi diktaturu možda prije trebalo shvaćati kao nekakav neophodan i hitan politički kiruški zahvat kojim se pacijentu (državi) spašava zdravlje i život.

Osim onih mračnih diktatora, naime, na čije su nas automatsko pomišljanje dresirali današnji demokratski narodni vođe, koji se «demokracijom» služe kao ljestvama za svoje prljave poslove, dakle, osim tih (Staljin, Hitler, Mussolini...) postoji još jedan tip diktatora od kojeg su neki koji mu pripadaju priskrbili čovječanstvu možda veća dobra nego sve demokracije zajedno. Već sam spomenuo neke od njih: Hamurabi, Mojsije, Aleksandar Veliki, Cezar, Konstantin Veliki, Justinijan, Karlo Veliki, Petar Veliki, Napoleon...

Od ovih, najveći su pak bili oni koji su svoju moć iskoristili za to da potomstvu ostave vrijedne zakonike i zakone. Nekima od tih zakona čovječanstvo se služilo tisućama godina, i pomoću njih održalo civilizaciju, a nekima se, čak u neizmjenjenom obliku, služimo i mi dan danas.
No ove diktatore mi uopće ne vidimo, a ni njihova djela, i to zato što smo, kako sam rekao, u interesu ovakve demokracije dresirani da, na sam pomen diktartora, mislimo isključivo na Nerona, Kaligulu, Mussolinija, Hitlera, Staljina i slične. Ali ovi (više tirani nego diktatori), samo su bijedni sljedbenici Herostrata, pa bi se tako prema njima trebali i odnositi. Stoga bi bilo najbolje da ih više ne spominjemo.

Umjesto takvih, bolje će biti da ukažemo na još jednog vrijednog «diktatora» i to tamo gdje ga nitko ne bi tražio. Perikle, atenski demagog. U vrijeme Peloponeskog rata, isključivo svojom političkom umješnošću i poštenjem, par godina prije smrti, osvojio je mjesto neospornog i faktičnog diktatora, i to u vrijeme kad je Atenska demokracija davala svoje najbolje plodove. I nije se nikad ogriješio ni o demokraciju ni o ljudska prava. Štaviše, državi je povjerio upravu nad svojim imanjima, da ne bi došao «u sukob interesa». I da je preživio kugu, možda bi Atena pobijedila.

Zapravo nije ni čudno da se Perikle uzdigao nad atensku demokraciju i izdigao do tog položaja. Ta bilo je to vrijeme vrlo teškog i iscrpljujućeg rata, vrlo opasno za Atensku državu – naročito nakon što je vjetrogonja Alkibijad glavno i najmoćnije atensko oružje, mornaricu, poklonio atenskim neprijateljima, Spartancima.

A kad već nabrajamo, evo još jednoga pravog pravcatog diktatora kojeg sam gore već spomenuo. On nije bio tako velik, ali uspomena na njega nikada ne bi smjela izblijediti. Lucije Kvincije Cincinato. Bio je diktator de iure i de facto. Senat mu je dva puta povjerio funkciju diktatora. I dan danas se Cincinato smatra uzorom čovječnosti, poštenja, odanosti domovini i humanosti u političkoj djelatnosti.

Moglo bi se još puno toga reći o ovoj vrsti ljudi i njihovim djelima kojima su zadužili ljudski rod. Ali o tome na drugom mjestu. Ovdje samo toliko, da tek izdaleka ukažem na to kako imamo malko previše pojednostavljeno, i stoga prilično iskrivljeno mišljenje o diktaturi, a i o demokraciji, te da diktatura ne mora baš uvijek biti nekakav bauk.

Da ne bi bilo nesporazuma, moram reći još i to da u mojim knjigama koje se odnose na ovu problematiku možete vidjeti da liberalnu građansku demokraciju smatram sintezom i ostvarenim ciljem sveukupnog razvoja društvene vladavine. No, ako ona uistinu jest sinteza razvoja, a ima više nego dovoljno razloga da se vjeruje da jest, onda u sebi mora sadržavati moć samoodržanja.

Održati se pak može jedino ako je sposobna evoluirati. Istinski i stvarno evoluirati može jedino ako je sposobna etablirati one i onakve zakone kakve sam gore naveo. Ako do toga ne dođe i ostane ovakva kakva jest, morati ćemo ju smatrati ohlokracijom, a ne demokracijom, jer više i puno bolje služi gangsterima, lupežima, varalicama, nitkovima i sličnoj bratiji, nego poštenim ljudima. Takva «demokracija», kao nekakva prefrigana kurva, slama i uništava, ne samo velike, sposobne i plemenite individue koje su joj odane i vjeruju u nju, nego i narode koji pokušavaju učiniti nešto dobro i veliko, a dovodi u pitanje i normalan razvoj civilizacije i ostvarenje ciljeva ljuske vrste.

To su razlozi koji zahtjevaju usavršavanje demokracije, i ako im ne mogu i ne žele udovoljiti oni koji su trenutno na vlasti (i imaju puno koristi od nje), onda moramo tražiti nekoga ko će to izvesti, jer time ne spašavamo samo demokraciju i njeno (već dobrano uprljano) lijepo i svijetlo lice, nego i sve ono čemu ona služi, i što se jedino i isključivo pomoću nje može ostvariti.

Ja se sâm nimalo ne žurim postati diktatorom. To bi za mene, isto kao i za Solona i Cincinata, bio gubitak vremena, jer imam i drugog posla. Ali ako odgovorni (a odgovorni smo svi), ne poduzmu ono što bi trebalo, uključujuči čak i moje imenovanje diktatorom, nagovorit ću, kako sam već na jednom mjestu zaprijetio, svoju ženu da se prihvati diktatorskog posla, a onda; neka se oni najodgovorniji, oni koje sam imenovao gore u zaglavlju, dobro drže i čuvaju, jer je jako ljuta na njih.

Novi dnevnici

  1. Ustavni sud samoproglasio se 4. -najvišom polugom vlasti u RH i pretvorio je u ustavnosudsku džamahiriju od ppetra komentara 19
  2. Dan ustanka naroda Like i Korduna, 74. obljetnica od Feniks komentara 10
  3. Vučić najavio dolazak na mimohod u Zagrebu od Weteran komentara 110
  4. Kukuriku vlast gradi novi i puno veći "spomenik u Srbu"- u hrvatskom Vukovaru od ppetra komentara 1
  5. Veličanstveni pokolj i progon Hrvata, tzv. Ustanak u Srbu / Oda genocidu od Laganini komentara 51
  6. Teritorijalna reforma RH od KraljicaM komentara 37
  7. «Bolni rezovi» dio strategije siromašenja i nazadovanja od rodjen komentara 1
  8. Rang lista sveučilišta i tata ugledni političar od mario121 komentara 9
  9. „Sigurnosna situacija u Regiji je nezdravo bezopasna“ od ppetra komentara 11
  10. Mojca i Janez, moji prijatelji od drvosjek komentara 39
  11. Hrvatska pod Sjevernim svjetlom: plesala je samo šestinu ljeta od Zoran Oštrić komentara 10
  12. Kome treba bilijun kuna? od Weteran komentara 0
  13. Otkud Beogradu ta silna „moć“? od Feniks komentara 35
  14. Priča g. Milanovića s katastrofalnim učincima za budućnost građana od rodjen komentara 9
  15. Eurozona je mrtva. Može li se spasiti Europska unija? od Zoran Oštrić komentara 41
  16. Bura izaziva "Oluju" od DeVeT komentara 42
  17. Ususret dogovoru UN o klimi: ohrabrujući diplomatski napredak od Zoran Oštrić komentara 13
  18. Četvrti stupanj komparacije pridjeva – Tragično, tragičnije, najtragičnije,….…. od rodjen komentara 1
  19. Socijaldemokrati (ponovo?) u obrani kapitalista? od Zoran Oštrić komentara 22
  20. Izbjeglička kriza, problem migracija i hrvatska šansa od drvosjek komentara 97
  21. Nije ni saveznik ono što je nekad bio od Weteran komentara 101
  22. Od novinarstva ostalo krnje N - spirala nerazumijevanja - dokaz Grčka od rodjen komentara 2
  23. Pat od vladimirar komentara 12
  24. Merkel vs Tsipras 1: 0 od mario121 komentara 36
  25. Eruditska usjeklina od bube komentara 182

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • boltek
  • magarac
  • ppetra
  • Zoran Oštrić

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 4
  • Gostiju: 15

Novi korisnici

  • kalifast
  • Ludi Lo
  • KraljicaM
  • odjebi
  • Antifont