Tagovi

Braniteljski portal objavljuje: Filmski redatelji Hrvatske optužili Zorana Milanovića

Premijerka ima operativnu odgovornost, a ne simbolicku vrijednost.

Svaki dan premijerka se vidi u medijama u pratnji sa svojim ministrima, dijeli nagrade, tapse sportase po ramenima, dariva braniteljima kljuceve za stanove i posvuda polaze kamene temeljce - HTV-ove kamere i reporteri u stopu premijerku i njene ministre prate. - Da. ovo su primjeri na nekorektne i neprimjerene postupke premijerke i hrvatske Vlade - zasto se nitko nepita: Zar premijerka nema pametnijeg posla nego druziti se s pukom? HTV je Nacionalna televizija a ne drzavna, HTV, i druge medije, kao i kulturna i znanstvena elita ponasaju se kao likovi u Sjevernoj Koreji. Hrvatska propada a kriticki glasovi usmjereni su protiv Opozicije - koga briga za Naciju??

Ipak, ima nade, u zadnje vrijeme na Braniteljskom portalu objavljuju se komentari i clanci koji nisu u skladu s vladinom iskrivljenom, katastrofalnom politikom:

Filmski redatelji Hrvatske optužili Zorana Milanovića

Pred predsjednikom dr. Josipovićem najteže političke odluke?

Kao obično Frederik je napisao vrlo dobar dnevnik, međutim on me ponukao na neka možda nesvakidašnja razmišljanja. Frederikova ambicija i nije bila veća nego da na jednom aspektu - teritorijalna organizacija država - napravi komparaciju između Hrvatske i Grčke. Međutim, nekako mi se zaključak čini mlak - oni su se zatvorili u kulu bjelokosnu i rade to što rade dok krava tj. narod ne krepa???? Isto tako, i "mrak" analizira poziciju Ive Sanadera, čini mi se, bez uočavanja konzekvencija njegova djelovanja. Stoga i pišem ovaj dnevnik kao pokušaj otvaranja nekih dimenzija aktualne politike koje nukaju na ozbiljna premišljanja, ali i političke poteze, ispričavajući se zbog apostrofiranja kolega pollitičara.

Pismo Papi!

Dragi Papa!
Evo, čuli smo mi, obični pučani u malenoj, susjednoj Vam Hrvatskoj, da se spremate posjetiti nas iduće, izborne, 2011. godine.
Znam, znam, niste baš nešto bili od volje, ali kad su Vas tako lijepo pozvali naša premijerka, naš predsjednik i sluga Vaš, kardinal Bozanić, kako odbiti.
I eto, pripreme su počele. Pažljivo se planira kad i gdje, a već se i zna da ćete podržati naše reforme, sve redom, od onih u školstvu do onih u pravosuđu. Pokazat će Vaš posjet i da nam je mjesto u Europi, makar s Bogom Europa nije baš postigla konačni dogovor... Zna se i da ćete hodočastiti na grob blagopočivšega kardinala Stepinca s kojim, vjerujem, imate puno toga zajedničkoga.
Ja Vas ovim putem molim da - ne dolazite. Ni predsjednik, a ni premijerka nisu nas ništa pitali oko Vašeg dolaska, a kardinal Bozanić je Vaš, a ne Naš sluga.
Pa kako nas nitko nije ništa pitao, a ni Vama nisu baš rekli pravu istinu, ostanite vi lijepo u Vatikanu. Nema se tu što vidjeti.

Plinski idiotizam u Hrvata

Plinski idiotizam u Hrvata

MOL nam najavljuje poskupljenje plina od 40%, a vlada RH nas brani pa bi dopustila kako struka kaže samo 10% i već su izračunali da bi to na godišnjem nivou bilo povećanje po domaćinstvu od cca 300 kuna. Što je onoj većini građana od 60% koji imaju plaću ispod prosjeka samo 6-10% od neto plaće, a kako su ukinuti krizni porezi građani su ponovno dobili svoje zarađene novce i kako nisu naviknuti imati najbolje im je uzeti ovaj put za plin.

Zašto nam ne bi povećali cijene plina kada se po pitanju energije ponašamo kao pijani milijarderi. Novaca imamo na bacanje i treba nam ih uzeti.
Hrvatska je u pregovorima o pristupanju EU prihvatila obvezu da cijene energenata postavi na tržišnu osnovu do kraja 2012 godine. Što bi za plin bilo oko 3,20-3,50 kuna/m3 plina jer samo ta cijena omogućava pozitivno poslovanje distributerima i razvoj plinske mreže. Što nam se to prije dogodi prije će i naše vlasti, a i sami građani početi razmišljati o slijedećim podacima :

Naime, Republika Hrvatska trenutno ima 150 milijuna m2 stambenog prostora i oko 83 milijuna m2 nestambenog prostora.
Prema godini gradnje struktura stambenog prostora je slijedeća:

Diktatura ili..

.Otvoreno pismo vladi RH i Saboru

Prijedlog diktature i proglas o potrebi za njom.

Ovim putem upućujem vladu R Hvatske da Saboru predloži uvođenje diktature i imenovanje diktatora.

????!!!!

Otkud sad ovo!!!!???

Evo otkuda i zašto.

Otkad postoji urbana civilizacija, na ovom planetu, društva i države koje su se našle u teškom stanju, u kojima im je bio ugrožen opstanak, pribjegavale su diktaturi kao obliku vladavine koji je najpogodniji da ih izvuče iz tog opasnog stanja.

Kad je Rimska republika, npr. bila u teškim krizama u kojima joj je doista bio ugrožen opstanak, Senat je imenovao diktatore. Za primjere navodim diktaturu Sule i Cincinatija, koje je Senat morao moliti da pristanu na obnašanje šestomjesečne diktatorske vlasti i udovoljiti njihovim zahtjevima, koje su bili postavili kao uvjete obnašanja diktature.

I pored toga što živimo u 21. soljeću, u kojem se liberalna građanska demokracija već nebrojeno mnogo puta dokazala kao najefikasniji oblik vladavine, ali i kao neadekvatan u vremenima nereda i kriza, i budući da živimo upravo u jednom takvim, kriznom vremenu, ni danas nije, dakle, nikakva ludost predložiti Saboru da imenuje diktatora i proglasi diktaturu, pogotovo ako se vidi kako funkcionira aktualna demokratska vlast. A valjanost njenog funkcioniranja vidi se dosta dobro po životnom standardu građana i njegovom upornom padanju, rastu inozemnog i unutrašnjeg duga, cvatu korupcije, kriminala, sociocentrifugalnih sila i tendencija i ostalih malignih društvenih pojava.

Diktaturu, dakle, bez obzira na povijesno vrijeme ili epohu, zahtjeva nesređeno, teško, krizno stanje u kojem se nalazi neka država.

Zašto diktaturu?

Jednostavno zato da se ne troši beskonačno mnogo vremena na demokratska natezanja kroz koja se donose loše, neadekvatne odluke ili zakoni koji se ne mogu sprovesti u stvarnost; da se ne gubi i ne troši snaga naroda upravljana kaotičnim i jalovim direktivama postojeće, demokratske vlasti; itd. Nemamo ni snage ni vremena za gubljenje. To je gubljenje nečeg što je još dragocjenije od novca, kojeg također nemamo.

Hrvatska je u opasnoj krizi, i to tim opasnijoj što će se posljedice društvene, ekonomske, socijalne i kulturne krize moći potpuno osjetiti tek nakon nekog dužeg vremena, kad bude već više nego kasno.
Budući da kriza ne proizlazi iz neke inozemne vojne prijetnje, odnosno da se ne radi o nekom opasnom, ali akutnom problemu, nego o kroničnom, unutrašnjem, prije svega ekonomskom, mišljenja sam da diktaturu ne bi trebalo proglašavati na rok od samo 6 mjeseci nego, najmanje na rok od dvije godine, jer ovi se problemi ne rješavaju brzo.

Kako ne vidim osobu, ni osobnost koja bi bila pogodna za obnašanje diktatorske vlasti, prinuđen sam predložiti sebe samog.

Ni ja, doduše nemam osobnost pogodnu za tu funkciju, ali, za razliku od drugih ljudi, znam što moramo činiti i imam zgotovljene ekonomske i pravno-političke instrumente za uspješno i relativno brzo izvođenje Hrvatske iz krize. Ove instrumente počeo sam pripremati još za vrijeme takozvanog komunizma ili socijalizma, ranih 80 tih godina, jer sam, i pored simpatija prema njemu, smatrao, i bio potpuno suguran u to, da takvo društveno uređenje ne može opstati, da je neodrživo.

Da ne bih građanstvo, vladu i zastupnike u Saboru zamarao nabrajanjem tih instrumenata i svega toga što bi trebalo učiniti, molim tangirane i sve zainteresirane subjekte da to pročitaju na internetu, na mojoj web stranici, u knjigama Hrvatski testament i Nova Hrvatska. (na google-u klikni samo; petar bosnic petrus)

Kratka obavijest o mojim diktatorskim namjerama.

Kao diktator, jasno, raspustio bih Sabor, a zakone bih donosio ja sam. Naravno, na prijedlog stručnih službi koje bih formirao.

Prvi zakoni koje bih promulgirao bili bi oni koje možete vidjeti na gore navedenoj mojoj web stranici. To su:

Zakon o kontroli efikasnosti vlasti,
Zakon o kontroli efikasnosti rada managera,
Zakon o evidentiranju efikasnosti funkcioniranja obitelji i
Zakon o školstvu.

Posebne grupe eksperata odmah bih zadužio za to da princip na kojem su utemeljeni navedeni zakoni primjeni i na ostale vitalne društvene djelatnosti: poljoprivredu, zdravstvo, znanstvenu djelatnost, ribarstvo, šumarstvo etc. etc.

Postojećih zakona, koji su bili donešeni demokratskom procedurom, pridržavao bih se gdje bi god to bilo moguće i svrsishodno, naprosto zato što je to najekonomičniji način vladanja ili upravljanja, a gdje bi se neki od tih zakona pokazao preprekom nekom progresivnom i produktivnom kretanju, bi bio jednostavno izmjenjen, prilagođen, ili pak derogiran - stavljen van snage, ili nekim od onih gore navedenih zakona, ili nekom mojom odlukom koja bi mu bila suprotna i poništila ga.

Kaznene zakone – leges terribiles - dao bih znatno pooštriti. Vjerojatno bih čak restituirao i smrtnu kaznu.

Dogovoreno razdoblje diktatorske vlasti koristio bih prvenstveno za revitalizaciju ekonomske aktivnosti, podizanje životnog standarda građana, razine školstva i zdravstva i td. Dalje, pazio bih da se svi subjekti društva, počev od onih koji obnašaju najvišu vlast, pa do zadnjeg građanina, ponašaju u skladu sa zakonima, i rigoroznim bih kaznama stvarao naviku na poštovanje zakona i zakonitosti. Ciljevi diktature bili bi, kao što se vidi, uz zaštitu zakonitosti, također psihološka, socijalna i moralna priprema građana na obavezu i naviku zakonitog ponašanja nakon isteka roka diktatorske vladavine.

Ukoliko bi, nakon dvije godine trajanja diktatorske vlasti, bilo nekih dobrih rezltata, ali ne u zadovoljavajućoj mjeri, i ako bi bilo realno očekivati da bi njen nastavak efikasno zadovoljio traženu mjeru, zahtjevao bih produženje diktature za još jedan «mandat».
Mogućnost dobijanja još jednog «mandata», tj. imenovanja jedan je od mojih nezaobilaznih uvjeta obnašanja diktatorske vlasti.
Cilj diktature nikako ne može biti potpuno uređenje države, nego tek stvaranje dobrih, svrsishodnih pravno-političkih i ekonomskih temelja za njeno demokratsko uređivanje nakon okončanja diktature, uređivanje koje je, po svojoj prirodi vrlo sporo i koje bi moglo potrajati decenijima.
Zakonito imenovanje diktatorom i pravovaljano odobrenje ostalih uvjeta i zahtjeva koje bih postavio, radi neometanog i efikasnog obnašanja diktatorske vlasti, priznao bih isključivo Saboru ili nekoj plebiscitarnoj, odnosno referendumskoj odluci. Moji uvjeti bili bi kategorični - bezuvjetni.

Zašto baš sebe predlažem za diktatora?

Prošlih nekoliko decenija, dok su drugi gubili vrijeme u jalovim i dosadnim, politikantskim diskusijama i prepucavanjima praznim puškama i ustima punim praznih fraza, ja sam šutio i istraživao o tome što i kako treba raditi.

Sada to znam i vrijeme je da se krene na posao.

Ko hoće, može samnom.

Za suradnike ne tražim, ni humaniste, ni altruiste, ni entuzijaste, nego one ljude koji će ići za ostvarivanjem vlastitih ciljeva i interesa, ali koji će uvijek imati na umu da to smiju činiti jedino i isključivo služenjem narodu, tj. na način kojim bi istodobno ostvarivali ciljeve i vitalne interese svih građana i društva uopće.

Ko pogleda kaznene odredbe onih gore navedenih zakona uvidjet će da mu se nikako ne bi isplatilo obnašati neku vlast ako bi slučajno mogao smetnuti s uma taj princip.

Jasno, ne moram baš ja biti imenovan diktatorom. Ima puno i daleko pogodnijih osoba za obnašanje diktatorskih ovlasti, osoba koje su karizmatične baš u tom smislu. Čak bi i moja žena, za te stvari, bila bolja od mene, da nije opaka kao kobra.

Ali, mogući diktator, čak i kad bi bio iznimno karizmatičan za taj posao, morao bi raspolagati onim zakonima koje sam naveo i još nekima koji bi bili sačinjeni po istom principu. Ti su zakoni nastali usavršavanjem onih na kojima se temelji liberalna građanska demokracija i kapitalistička ekonomija, i bitno su funkcionalnijiod svojih uzora. Danas sam, nažalost, ja, autor tih zakona, jedina osoba koja ih dobro pozna i koja zna u kom bi pravcu i kako trebalo razvijati nove zakone tog tipa.
Bez takvih zakona ni najrazvijenija građanska društva neće moći opstati na neki «normalan» način i bez velikih problema. Zato bi i Svjetska zajednica, usprkos neadekvatnim predrasudama o diktaturi (a i o demokraciji), iznimno čvrsto i snažno podržala ovakvu diktaturu.
Mogući i poželjan diktator trebao bi, dakle, poput Pizistrata Starijeg, Sule, Olivera Chromwella, ili pak Kemal paše Ataturka biti zaštitnik i promotor upravo tih ili takvih zakona.
A ako ne bi raspolagao takvim zakonima, morao bi primjeniti golu, nesvrsishodnu silu, iz čega bi onda i usprkos njegovim najplemenitijim i najboljim namjerama, moglo proizići i neko veliko zlo. U takvom slučaju, bolje bi bilo ostati čak i pri ovako jalovoj i kilavoj demokraciji.

Ali, oni potrebni, odnosno oni neophodni zakoni su tu. Traži se još samo pravovaljano imenovanje osobe koja će ih sprovesti u stvarnost.

Eto, to je moj prijedlog ili ponuda. Prosudite o njemu.

A o vašoj prosudbi, odgovoru ili reakciji uopće sudit će narod.

Imajte na umu da ima i takvih vlastodržaca koje će narod, povijest i buduće generacije slaviti kao poštene ljude i svoje dobrotvore baš, i jedino zato što su se odrekli vlasti. Eto, iskoristite barem tu šansu.

To je, za sada, sve.

Vaš Petrus

P:S.

Vjerojatno pretpostavljate da sam se samo šalio.

Hm...hm...možda i nisam ????!!!!

Pomislite samo na vrlo vjerojatnu mogućnost vojnog ili nekog drugog državnog udara u kojem nikad ne znate ko bi mogao doći na vlast, a obično, tim načinom, na vlast ne dolaze baš dobrotvori. I kad razmislite malo o tome ništa Vam više neće biti smiješno ni šaljivo.

Ako se ja i jesam malko našalio, stvarnost, koja nam kroji sudbinu, ne zna ni za kakvu šalu. Sve što je gore napisano ona shvaća smrtno ozbiljno.

Poslušajte još nešto.

Gotovo svi ljudi današnjice doživljavaju dikataturu kao nekakvog zmaja ili političkog Tyranosaurus rexa, ali svaka diktatura ne mora nužno biti takva, pogotovo ne ona koju preporučujem u gornjim redovima. Takvu bi diktaturu možda prije trebalo shvaćati kao nekakav neophodan i hitan politički kiruški zahvat kojim se pacijentu (državi) spašava zdravlje i život.

Osim onih mračnih diktatora, naime, na čije su nas automatsko pomišljanje dresirali današnji demokratski narodni vođe, koji se «demokracijom» služe kao ljestvama za svoje prljave poslove, dakle, osim tih (Staljin, Hitler, Mussolini...) postoji još jedan tip diktatora od kojeg su neki koji mu pripadaju priskrbili čovječanstvu možda veća dobra nego sve demokracije zajedno. Već sam spomenuo neke od njih: Hamurabi, Mojsije, Aleksandar Veliki, Cezar, Konstantin Veliki, Justinijan, Karlo Veliki, Petar Veliki, Napoleon...

Od ovih, najveći su pak bili oni koji su svoju moć iskoristili za to da potomstvu ostave vrijedne zakonike i zakone. Nekima od tih zakona čovječanstvo se služilo tisućama godina, i pomoću njih održalo civilizaciju, a nekima se, čak u neizmjenjenom obliku, služimo i mi dan danas.
No ove diktatore mi uopće ne vidimo, a ni njihova djela, i to zato što smo, kako sam rekao, u interesu ovakve demokracije dresirani da, na sam pomen diktartora, mislimo isključivo na Nerona, Kaligulu, Mussolinija, Hitlera, Staljina i slične. Ali ovi (više tirani nego diktatori), samo su bijedni sljedbenici Herostrata, pa bi se tako prema njima trebali i odnositi. Stoga bi bilo najbolje da ih više ne spominjemo.

Umjesto takvih, bolje će biti da ukažemo na još jednog vrijednog «diktatora» i to tamo gdje ga nitko ne bi tražio. Perikle, atenski demagog. U vrijeme Peloponeskog rata, isključivo svojom političkom umješnošću i poštenjem, par godina prije smrti, osvojio je mjesto neospornog i faktičnog diktatora, i to u vrijeme kad je Atenska demokracija davala svoje najbolje plodove. I nije se nikad ogriješio ni o demokraciju ni o ljudska prava. Štaviše, državi je povjerio upravu nad svojim imanjima, da ne bi došao «u sukob interesa». I da je preživio kugu, možda bi Atena pobijedila.

Zapravo nije ni čudno da se Perikle uzdigao nad atensku demokraciju i izdigao do tog položaja. Ta bilo je to vrijeme vrlo teškog i iscrpljujućeg rata, vrlo opasno za Atensku državu – naročito nakon što je vjetrogonja Alkibijad glavno i najmoćnije atensko oružje, mornaricu, poklonio atenskim neprijateljima, Spartancima.

A kad već nabrajamo, evo još jednoga pravog pravcatog diktatora kojeg sam gore već spomenuo. On nije bio tako velik, ali uspomena na njega nikada ne bi smjela izblijediti. Lucije Kvincije Cincinato. Bio je diktator de iure i de facto. Senat mu je dva puta povjerio funkciju diktatora. I dan danas se Cincinato smatra uzorom čovječnosti, poštenja, odanosti domovini i humanosti u političkoj djelatnosti.

Moglo bi se još puno toga reći o ovoj vrsti ljudi i njihovim djelima kojima su zadužili ljudski rod. Ali o tome na drugom mjestu. Ovdje samo toliko, da tek izdaleka ukažem na to kako imamo malko previše pojednostavljeno, i stoga prilično iskrivljeno mišljenje o diktaturi, a i o demokraciji, te da diktatura ne mora baš uvijek biti nekakav bauk.

Da ne bi bilo nesporazuma, moram reći još i to da u mojim knjigama koje se odnose na ovu problematiku možete vidjeti da liberalnu građansku demokraciju smatram sintezom i ostvarenim ciljem sveukupnog razvoja društvene vladavine. No, ako ona uistinu jest sinteza razvoja, a ima više nego dovoljno razloga da se vjeruje da jest, onda u sebi mora sadržavati moć samoodržanja.

Održati se pak može jedino ako je sposobna evoluirati. Istinski i stvarno evoluirati može jedino ako je sposobna etablirati one i onakve zakone kakve sam gore naveo. Ako do toga ne dođe i ostane ovakva kakva jest, morati ćemo ju smatrati ohlokracijom, a ne demokracijom, jer više i puno bolje služi gangsterima, lupežima, varalicama, nitkovima i sličnoj bratiji, nego poštenim ljudima. Takva «demokracija», kao nekakva prefrigana kurva, slama i uništava, ne samo velike, sposobne i plemenite individue koje su joj odane i vjeruju u nju, nego i narode koji pokušavaju učiniti nešto dobro i veliko, a dovodi u pitanje i normalan razvoj civilizacije i ostvarenje ciljeva ljuske vrste.

To su razlozi koji zahtjevaju usavršavanje demokracije, i ako im ne mogu i ne žele udovoljiti oni koji su trenutno na vlasti (i imaju puno koristi od nje), onda moramo tražiti nekoga ko će to izvesti, jer time ne spašavamo samo demokraciju i njeno (već dobrano uprljano) lijepo i svijetlo lice, nego i sve ono čemu ona služi, i što se jedino i isključivo pomoću nje može ostvariti.

Ja se sâm nimalo ne žurim postati diktatorom. To bi za mene, isto kao i za Solona i Cincinata, bio gubitak vremena, jer imam i drugog posla. Ali ako odgovorni (a odgovorni smo svi), ne poduzmu ono što bi trebalo, uključujuči čak i moje imenovanje diktatorom, nagovorit ću, kako sam već na jednom mjestu zaprijetio, svoju ženu da se prihvati diktatorskog posla, a onda; neka se oni najodgovorniji, oni koje sam imenovao gore u zaglavlju, dobro drže i čuvaju, jer je jako ljuta na njih.

Pomozite vladi RH, sadašnjoj i budućoj

Pomozite vladi RH , sadašnjoj i budućoj.

Već nas gotovo dvije godine trese gospodarska kriza koju nismo htjeli gotovo 6-7 mjeseci ni priznati. Gospodarski oporavak je neizvjestan i u tom smislu sve naše ozbiljnije političke stranke nude nekakva rješenja i investicije koje bi trebala potaknuti vlada RH , a koje bi trebale pokrenuti cjelokupno gospodarstvo.
Provođenje mjera za gospodarski oporavak ,koje je vlada RH predložila još prije gotovo godinu dana, nije donijelo očekivani učinak tj. još uvijek nemamo pozitivnu stopu gospodarskog rasta.
Vlada RH je tek nedavno objavila spisak investicija koje bi po njenom mišljenju trebalo realizirati što prije i čiji bi efekt bio gospodarski oporavak, a među ostalim investicijama su :
- Investicije iz energetike u vrijednosti 3,8 milijardi eura ,a uključuju gradnju 18 investicijski i infrastrukturnih projekata hidroelektrana, termoelektrana, naftovoda i poneki projekt iz OIE.
- Investicije u turizmu uključuju 5 projekata ukupne vrijednosti 1,4 milijarde eura i to u pravilu gradnju novih smještajnih kapaciteta.

Dvadeset i jedan razlog da vlada J.Kosor podnese hitnu i neopozivu ostavku

Prije desetak dana u Jutarnjem listu ocjenjivane su hrvatske vlade od utemeljenja nove hrvatske države l99l. godine. Postavljeno je pitanje da li je vlada Jadranke Kosor najnesposobnija vlada od svih dosadašnjih i odgovor je bio, što izravno, što neizravno: JEST.
Dosljedno tom zaključku, pokušavam navesti 2l razlog zašto ta vlada MORA podnijeti HITNU I NEOPOZIVU ostavku. Razlozi su manje ili više skicirani i svaki od njih može se detaljno razraditi.
l. Jadranka Kosor dobila je mandat za sastavljanje nove vlade nasljednim pravom i to POSREDNO - prenošenjem mandata odbjeglog prethodnika premijera dr. Ive Sanadera, a ne na temelju parlamentarnih izbora gdje bi J. Kosor bila nositelj izborne liste i predizborne kampanje. Nakon ostavke dr. Ive Sanadera u srpnju 2009. trebalo je provesti prijevremene izbore. Ovako, izabrana je aklamacijom, u nedemokratskom postupku, po načelu najminimalnijeg autoriteta da bi odbjegli premijer i dalje imao utjecaj na rad vlade.

2.Od preuzimanja mandata Ive Sanadera (srpanj 2009.) promijenio se znatno odnos političkih snaga u Saboru RH – istup iz koalicije HSLS-a, HSU-a i parlamentarna većina sadašnje vlade ovisi o nekoliko zastupnika SDSS-a i «manjinaca» što vladu čini izuzetno ranjivom (da ne napišem, ucjenjivom);naravno, promjene raspoloženja u biračkom tijelu još su veće,

3.Sama matematička i to tanka većina potpore vladi u Saboru RH nedovoljna je za uspješno vođenje državne politike, posebno provedbu nepopularnih mjera odnosno gospodarsko-političkih reformi («bolni rezovi),

4.Vlada J. Kosor i pored određenih rekonstrukcija vlade nije tim kompetentnih, autoritativnih ministara. Odlaskom dr. Ivana Šimonovića jedan od ključnih resora (pravosuđe) opet je došao u ruke stranačkog poslušnika koji nije ni blizu stručnom kapacitetu dr. Šimonovića. Đuro Popijač od kojeg se mnogo očekivalo nije ispunio očekivanja javnosti; ministar financija Ivan Šuker nema rezultata u sređivanju financijskog sustava dok je ministar unutarnjih poslova povukao nekoliko dvojbenih poteza (Varšavska), a neke važne nije ni povukao (obračun s mafijom, spriječavanje Glavaševa bijega)….Ministar zdravstva dr. Milinović, načinom odlučivanja i ophođenja sigurno je jedan od najneomiljenijih ministara u vladama od l99l., Kalmeta je odavno trebao dati ostavku itd.

5. Program gospodarskog oporavka odnosno izlaska iz duboke krize dvojbenih karakteristika donijet je s velikim zakašnjenjem, i uz neznatne pomake, u biti je mrtvo slovo na papiru,

6. Nijedan negativni gospodarski indikator u zamalo godinu i tri mjeseca mandata J. Kosor nije promijenjen na bolje – i dalje imamo negativnu stopu BDP-a, u mandatu J. Kosor otpušteno je oko 80 000 zaposlenih i trenutno je nezaposleno oko 280 000 osoba, zaduživanje zemlje se nastavlja i inozemni dug je oko 50 milijardi eura i zemlja, stanovništvo je enormno zaduženo prema bankama, država je de facto u dužničkom ropstvu, pred aranžmanom s MMF-om,

7.Vlada J.Kosor nastavila je politiku prethodnih vlada HDZ-a temeljenu na besprimjernom klijentelističkom sustavu bez ijednog ozbiljnijeg napora da gradi drugačiji, produktivan, sa restrukturiranom ekonomijom. Nije objavljen i revidiran spisak branitelja, nije otpočela transformacija teritorijalnog ustrojstva države, nisu riješena pitanja brodogradilišta, nema konsensusa o strateškim gospodarskim granama, izvoz se ne stimulira, poljoprivreda ne-transparentnim sustavom poticaja je neproduktivna, turistička sezona je dvojbena itd.

8.Borba protiv mita i korupcije je načelna i u konačnici vrlo slabih rezultata; silna buka se stvara oko uhićenja, nema zamalo dana da nema nekog spektakularnog privođenja, a zamalo nijedna ključna afera nije rasvijetljena do kraja – pravomoćna presuda, konfiskacija kriminalnim radnjama prisvojene imovine, punjenje proračuna; državni i društveni sustavi borbe protiv droge, prostitucije te obiteljsko nasilja, uglavnom su neučinkoviti,

9.Porezni sustav, kao instrument ekonomske politike, ne koristi se niti je učinkovit; silna sredstva su u obrtaju kao siva ekonomija - od sporta, prostitucije, igara na sreću… do turizma, nema oporezivanja kapitalne dobiti, imovine iznad određenog cenzusa, ne postoje imovinske karte za najmoćnije tajkune Hrvatske niti je poznat porezni doprinos primjerice firmi Ivice Todorića, Željka Keruma, Tedescija i drugih. U listi srednjeevropskih divova među prvih 500 nalazi se l6 firmi iz Hrvatske: vodeće mjesto među hrvatskim tvrtkama zadržao je koncern Agrokor, koji je u 2009. godini ostvario prihod od 3,6 milijardi eura te zauzeo visoko 18. mjesto na listi. Slijede ga INA grupa (32. mjesto), HEP grupa (76.), Konzum (80.), HT grupa (119.), Pliva (274.), Zagrebački holding (287.), HEP-Proizvodnja (327.), HEP-Operator (352.), VIPnet (356.), Podravka (359.), Hrvatske željeznice (376.), Vindija (457.), Adris (458.), Tisak (478.) i Končar (485.). Bilo bi zanimljivo znati kako ove tvrtke ispunjavaju poprezne obveze. Afera oko INE nije rasvijetljena, oko Podravke također, afera Hypo banke nastala je na poticaj izvana itd.

l0.Antipoduzetnička klima koja je očigledna, nije promijenjena niti ima znakova da će biti promijenjena. Nikakvim mjerama ne stimulira se ulaz novog kapitala u Hrvatsku, birokracija sporim reagiranjima na inicijative koči ulaz stranog kapitala, nema pretpostavki za nove investicije (urbanistički planovi, porezne olakšice itd.) Oslanjanje na nekoliko zemalja u uvozu kapitala pokazuje se problematičnim (Austrija, Njemačka, Italija..) dok je vrlo upitno zašto su investicije Francuske, Velike Brirtanije, Rusije… minimalne…Upitno je da li će biti realiziran projekt Srđ iznad Dubrovnika itd. i tsl. Evo i egzaktnih podataka objavljenih ovih dana - po «Izvješću o globalnoj konkurentnosti 2010.-2011.“nakon što je Hrvatska prošle godine zabilježila pad za čak 11 mjesta u odnosu na 2008. godinu, nepovoljni trend je nastavljen i u 2010.godini. Realni pad za 4 pozicije u odnosu na 2009. smješta Hrvatsku ove godine na 77. mjesto među 139 zemalja svijeta.

ll. Politički sustav u rukama je potrošenog pravnog «stručnjaka» Vladimira Šeksa, improvizira se, struka je isključena iz priprema ključnih odluka, birački spiskovi se ne ažuriraju i kompjuteriziraju, izborni sustav se ne poboljšava, dominira strančarenje, rješenja se prilagođavaju moćnicima, ne narodu; najslabiji dio sustava su KONTROLNI MEHANIZMI, inspekcije i sl.

l2. Netransparentan je i dalje način financiranja političkih stranaka, posebno HDZ-a, i s tim povezane afere se ne rasvjetljavaju do kraja (Fima-mediji afera, afera Hypo banka, afera s podmićivanjem oko kupovine vatrogasnih vozila itd.)

l3. Medijski sustav razvija se stihijno, državna televizija bez utjecaja je korisnika TV programa i produžena je ruka vladajućeg HDZ-a, bez angažiranog, profesionalno vođenog programa, neobjašnjive kadrovske politike…

l4.Ukupno ispunjavanje uvjeta za prijem Hrvatske u Europsku zajednicu ispod je očekivanja i moguće je da se ionako pomicani rok pomakne još jednom za godinu dana, čime se gube ogromna financijska sredstva. Zaboravljeno je da je jedan od prvih rokova za ulazak u EU bio najavljen kao – 2008. godina. Odlučivanje o ulasku u EU pojednostavljuje se, očekivanja su prevelika, predpristupni fondovi se slabo koriste itd.

l5. Najnoviji igrokaz oko referenduma pokazuje totalnu izgubljenost vlade i premijerke, paničan strah od referenduma znak je nesposobnosti vlade da se drži kakvih-takvih pravnih regula i zapravo je strah od plebiscita o povjerenju vladi: ne radi se o zakonu o radu, radi se izražavanju volje naroda koji je, kako ankete pokazuju, nezadovoljan smjerom kojim vlada vodi zemlju. Čak 75 % anketiranih smatra da zemlja ide, s vladinom politikom, u pogrešnom smjeru. Iako je do sada bilo dovoljno povoda za ostavku, plebiscit bi primorao vladu, najvjerojatnije, na odstup.

l6. J. Kosor po svom je obrazovno-političkom habitusu i političkom iskustvu nedorasla ozbiljnim problemima i iskušenjima s kojima je vlada suočena, a koji zemlju pritišću i iznad nje vise kao Damoklov mač; nedosljedna je, bez vizija, izrazita je disproporcija njenih sposobnosti i neutemeljene samouvjerenosti i optimizma te postignutih rezultata. Ona ostaje u biti političarka novinarskog profila, površna, ne baš skromna u odijevanju, konzervativna, sklona jeftinim PR trikovima, bez autoriteta i karizme. Ona nije uspjela odmaći se iz sjene svog «voljenog učitelja» Sanadera i na sebi svojstven način ga imitira. Radi se o političkoj školi koja se temelji na pogrešnim postulatima HDZ-a, a koji vuku korijene još iz vremena dr. Franje Tuđmana,

l7. Vladina politika vezano za pitanja prošlosti (fašizam-antifašizam, početak ustanka u NOB-u, ocjena Domovinskog rata, branitelji i sl.) ambivalentna je i u biti diskutabilna,

PROGRAM GOSPODARSKOG OPORAVKA –- QUO VADIS HRVATSKA?

U travnju 2010. prezentiran je program gospodarskog oporavka Hrvatske koji bi ovu zemlju trebao odvratiti od osamnaestogodišnjeg lutanja bespućima hrvatske gospodarske zbiljnosti i osigurati joj u budućnosti toliko potreban gospodarski uzlet. Tekst u nastavku treba da odgovori na pitanje može li se realno od prezentiranog programa to očekivati.

Rat PR svjetova

Već duže vrijeme, intenzivno od dolaska na vlast Jadranke Kosor i njenog izravnog priznanja da je gospodarska kriza u Hrvatskoj „teža nego se mislilo“, javnost se bombardira tzv. probnim balonima. Svrha tog prekomjernog granatiranja je dvojaka, s jedne strane Vlada želi doznati što javnost misli o pojedinoj stvari i na temelju toga odlučiti koju političku odluku donijeti i s druge, da tu istu javnost pripremi kako bi lakše prihvatila i podnijela političku odluku koja je već donijeta. Međutim, probni baloni nisu specijalnost samo Vlade, njih pušta i oporba, odlično će poslužiti pojedinim društvenim skupinama a istim će se, ono što je i povod za pisanje ovog dnevnika, poslužiti i oni koji bi u jeku gospodarske krize bili najviše pogođeni određenom političkom odlukom ili mjerom.

Konkretno, trenutno najbrojniji, najšareniji i oni koji privlače najviše pažnje su probni baloni financijskog sektora. Iz Vlade ih puštaju u vidu dileme o tome da li uvesti poseban, tzv. bankarski porez, a iz banaka u vidu prijetnje da će u tom slučaju morati povećati kamate na kredite ili čak početi izvlačiti svoj kapital iz Hrvatske. I jedni i drugi to čine posredstvom drugih, prividno autonomnih pojedinaca ili institucija dok se sami još nisu izravno očitovali. Tako zapravo još ni ne znamo da li će bankarski porez stvarno biti uveden, kao što zapravo ne znamo niti to kako bi u tom slučaju stvarno reagirale banke.

Pravednost na godišnjem odmoru

Usred sezone „kiselih krastavaca“ kad i ozbiljnije medije počinje zanimati tko s kim ljetuje, tko se u koga zaljubljuje, tko s kime prekida dugogodišnju ljubavnu ili bračnu vezu a otvaranje čak i opskurnih „klubova“ u nazočnosti davno ocvalih „manekenki“ postaje ozbiljna vijest, Vlada RH je sklopila nagodbu s SN Holdingom Darka Ostoje kojom ovaj ipak postaje većinski vlasnik Liburnija Rivijera Hotela. Nagodbom bi se trebao završiti dugogodišnji spor oko vlasništva.

Spor je nastao nakon što je Račanova vlada povukla suglasnost kojom je prethodna, HDZ-ova, dala odobrenje Darku Ostoji da u Hrvatskom fondu za privatizaciju svoje manje vrijedne dionice zamijeni za puno vrednije LRH. Spor je dospio pred arbitražno tijelo, a isto je presudilo da država zbog odustajanja od vlastite odluke Ostoji ima isplatiti oko 550 milijuna kuna. Nakon promjene vlasti, Sanaderova vlada ponovo nalaže da se dionice LRH prenesu u vlasništvo SN Holdinga. To je otvorilo aferu, jednu od mnogih iz tog doba, zbog koje je oporba, najviše SDP, tražila saborsku raspravu i čak glasanje o povjerenju tadašnjem potpredsjedniku Vlade Damiru Polančecu koji je u ime Vlade vodio cijelu operaciju. Zbog bijesa javnosti je Sanader odustao od ustupanja dionica pa je Polančec naknadno postigao novu nagodbu s Ostojom ali taj put da država umjesto dionica LRH isplati oko 1.250.000.000,00kn. SDP i Slavko Linić su tada tvrdili da je novom nagodbom državu oštetio za razliku iznosa od presude arbitražnog tijela, odnosno za otprilike 700.000.000,00kn. Nakon burnih saborskih rasprava i medijskih prepucavanja između pozicije i opozicije u kojima je palo mnogo teških riječi, stvar se stišala. Po starom dobrom običaju, i ta afera je pala u zaborav.

Novi dnevnici

  1. Beskrajan dan ili Jazavci u zemlji čudesa od Buddha komentara 0
  2. 14 mjeseci prije izbora: čini se da će 'lijevi' ostati na vlasti i nakon 2015. godine od StarPil komentara 5
  3. I S I S = Israeli secret intelligence service od sjenka komentara 4
  4. diktatura profitiranja od aluzija komentara 0
  5. Slatke brige domaćih ljevičara od Tko je John Galt komentara 15
  6. Ključ života ili odmak od politike od grdilin komentara 28
  7. Obnovljivi izvori energije: Budućnost je sada! od Zoran Oštrić komentara 0
  8. Medijski hologram od Buddha komentara 2
  9. Ništa novo: Država financira socijalističku propagandu od Tko je John Galt komentara 29
  10. Caru carevo, Bogu Božje! od Buddha komentara 20
  11. Hrvatska na prekretnici od vkrsnik komentara 91
  12. Principi vs Banditi od Buddha komentara 11
  13. Jedna morbidna ideologija i nemogućnost ekonomske kalkulacije unutar iste od Tko je John Galt komentara 33
  14. čovjek (gladan) sisavac od aluzija komentara 0
  15. Suprutni trendovi na ljevici i desnici od Zoran Oštrić komentara 12
  16. Highway to hell od Buddha komentara 5
  17. Oda mladosti od Atomos komentara 14
  18. Kapetan Amerika protiv klime od robot komentara 31
  19. Autokratska demokracija od Buddha komentara 3
  20. Dio hrvatskih Židova i naših prijatelja - kao led? od Ljubo Ruben Weiss komentara 10
  21. Neoliberalni kapitalizam - Babaroga moderne ljevičarske elite od Tko je John Galt komentara 83
  22. „Ljudi“ koji šire toleranciju mržnjom i nasiljem od ppetra komentara 134
  23. Zašto političari toliko zaziru od preferencijalnog glasanja? od spvh komentara 21
  24. Josipovićeva stoka sitnog zuba. od Papar komentara 55
  25. MOLovanje od Feniks komentara 12

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • shiky
  • zaphod

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 2
  • Gostiju: 28

Novi korisnici

  • abakus
  • Tko je John Galt
  • caye
  • mislavru
  • Jura