Jesmo li u govnima?
Narod željan krvi – to smo mi postali. Hranimo se aferama, skandalima, krađama, mitom i korupcijom. Ako nam protekne par dana bez takve droge izgubljeni smo, nastupa apstinencijska kriza. I nije za zamjeriti većini ljudi koji su postali ovisni o lošim stvarima. Sve je crno, ništa nije dobro, ništa ne može biti dobro i ništa neće. Nije nam vladajuća garnitura, a ni ona oporbena puno pomogla da razmišljamo pozitivno.
Još sam 05 prosinca 2008 objavio članak „GUVERNER COSMO ROHATINSKI“. Bit ću bezobrazan pa ću sam sebe citirati jednim jako prognostičkim dijelom tog teksta:
Što mi zapravo hoćemo?
Nakon što mi se u kratko vrijeme u mojim elektroničkim poštanskim sandučićima najmanje pet puta pojavio ovaj dolje citirani tekst – odlučio sam ga staviti na Pollitika.com. Zanimljivo je da su svi pošiljatelji iz RH, a za neke pouzdano znam da su članovi HDZ-a ili njegovih satelita. Još je zanimljivije da sam 100 % uvjeren da su neki i članovi SDP-a te njihovih satelita!!??
Pokušava li to neka i nečija “gebelsovska” propaganda (ili nekoliko njih?) uvjeriti me kako zapravo živimo u dobroj i uređenoj zemlji? Poželjnoj za život, te kako baš ništa i nije potrebno mijenjati jer nam je eto - dobro? Najbolji u regiji?
Zanimljivost je to veća što su i neki moji dugogodišnji prijatelji i istomišljenici o puno toga dobili isti taj tekst.
Posebno me iniciraju za objavljivanje ovog neki posljednji dnevnici na ovoj našoj stranici, od Jakšinog do DuorPula, Malik pa do Feniks, te još nekoliko njih.
Ovaj narod je fascinantan, fascinantan u svom obožavanju svojih "vođa", graniči sa vjerom i religijom taj odnos, ali istovremeno je u jednom danu spreman promijeniti mišljenje i "vjeru".
TRAGEDIJA APSURDA
Vrijeme i način u kojem živimo, pokazalo se tragičnim u svakom pogledu za sve veći broj građana.
Svakodnevna tragedija, koju susrećemo na ulici od kopača po kontejnerima, sakupljača ostataka po tržnicama, buvljih placa, gdje najsiromašniji pokušavaju zaraditi koju kunu da prežive dan.
A beskućnici praznih i očajnih očiju, koji se vuku po ulici ili spavaju po parkovima ili u haustorima, koji su nesretnim, samo njima znanim spletom okolnosti izgubili domove, hladnim mogu ostaviti samo bešćutni stroj u ljudskom obliku.
Što reći za hodočašćenje na Zavod za zapošljavanje 310 000 nezaposlenih, gdje poslova ima jako malo, konkurencija za jedno radno mjesto je oko sto ljudi, a poslodavci nas diskriminiraju i po dobi i po izgledu. Kakva znanja, kao da ih je briga što znamo i što možemo.
Kad su i oni, poslodavci samo priučeni, a najbolje im ide grabež, zgrtanje i izrabljivanje dojučerašnjih kolega i radnika.
Prosvjedi seljaka, štrajkovi radnika brodogradilišta, štrajk glađu splitskih željezara, ljudi koji rade bez plaće i doprinosa, nije li to glas vapijućeg u ovoj duhovnoj i materijalnoj pustinji.
U dilemi sam da li da obrišem dnevnik jer u međuvremenu opet mogu do podataka na stranicama Vlada.hr. S druge mi strane nije jasno zašto mi je pristup bio onemogućen s navedenim razlozima jer sam citirani dio skinula na stranici Vlada.hr. Možda ipak nešto muljaju.
Jedna sam od onih osoba koje se ne želi aktivno baviti politikom, ali priznajem da su mi među favoritima stranice Vlade i Sabora. Volim pratiti sjednice Vlade, tamo nađem prijedloge Zakona koje Vlada predlaže, a mene zanimaju. Mogla sam do svih ministarstava, državnog proračuna... I tako kliknem ja na Vlada.hr a kad tamo:
Pristup odabranom sadržaju nije omogućen
Razlozi tome mogu biti sljedeći:
· Sadržaju se može pristupiti jedino ako je korisnik prijavljen u portal Vlade RH svojim korisničkim imenom i lozinkom,
· Sadržaju mogu pristupiti samo djelatnici u medijima (Kutak za medije) ako su prijavljeni u portal svojim korisničkim imenom i lozinkom,
· Sadržaju mogu pristupiti samo djelatnici Vlade RH.
Molimo Vas da se prijavite na portal korisničkim imenom i lozinkom kako bi pristupili sadržaju.
Ovaj sasvim kratki članak želim napisati kako bih pojasnio zašto smatram da je u slučaju prazne državne blagajne (dakle: kod nas) najbolje dići PDV, a ne uvoditi druge poreze.
Prvo da kažem da nisam ekonomist po struci, dakle, nemam diplomu. Ovo su razmišljanja na temelju zdravog razuma.
Postoji fama da u ovoj krizi treba poticati potrošnju i smanjivati poreze. To je tako u udžbenicima. Manji porez povećava potrošnju (jer se cijene smanjuju), a potrošnja povećava potražnju za proizvodima, a potražnja povećava proizvodnju, što dovodi do većeg zapošljavanja, a više zaposlenih do veće potražnje itd.
To je tako u udžbenicima. Međutim, potrošnja se može podijeliti na potražnju za domaćom robom i uvoznom robom. Uvozna roba su ne primjer čokolada, automobili, veći dio obuće i odjeće itd. Već je dosta vremena naša potrošnja iznad realnih mogućnosti (razlika dolazi iz zaduživanja). Velika potrošnja dovodi do toga da smo uglavnom orijentirani na uvoz, i na prodaju uvozne robe.
Naša "draga" premijerka priča ono što joj najbolje ide. Priče za malu djecu. Pričica Crven-ka-pica kako ju priča sijeda glavica natjerala mi suze na oči. Kada sam čuo nisam mogao vjerovati. Što to ona hoće reći? Borba protiv korupcije u kojoj nema nedodirljivih?
 Prosvjednici na cesti Velika Gorica - Zagreb |
NEZAPOSLENI SPASIMO SE SAMI!!!
OSNUJMO UDRUGU, SINDIKAT, STRANKU!!!!!
Nezaposlenima i radnicima
Ima nas 310 000!!!
Svakog dana 500 radnika dobije otkaz.
Svakodnevno se zatvaraju privatna poduzeća.
NIKOGA NIJE BRIGA!!!!!
Vlastodršci se čvrsto drže za vlast, želeći tamo i ostati.
I puniti džepove dalje. I očuvati privilegije.
Bez srama, časti, morala i savjesti ovaj grabežljivi predatorski čopor već 16 godina žari i pali ovom jadnom zemljom siromaštva i tuge. Kao roj skakavaca ostavlja za sobom pustoš. Gdje ti prođu tu trava više ne raste.
Ni oporba slizana s vlastodršcima ne brine za nezaposlene. Oni bi to lako da bar znaju kako. Doći na vlast.
Ni sindikate nije briga. Najvažnije je zasjesti na pregovore sa lady Kosor i bodyguardima tj. ministrima u vrloj nam Vladi, klimati glavom i popustiti što prije i brže.
Jučer je na jutarnjem izašao tekst s jako zanimljivim naslovom: "Kriza prošla u istočnoj Europi, ali ne i u Hrvatskoj".
Većina zemalja srednje, istočne i jugoistočne Europe preživjela je najgori dio gospodarske krize još krajem 2009., međutim, pad će se nastaviti u Hrvatskoj, Crnoj Gori, BiH te baltičkim zemljama, objavio je danas u svojoj novoj studiji Bečki institut za međunarodna gospodarska istraživanja (WIIW). (jutarnji.hr)
Naravno, za nas iznutra tu nema nikakve osobite misterije, jer to živimo svaki dan, no ono što se događa kod nas malo je teže objasniti strancima.
1500 traktora blokira ceste. Radnici Splitske željezare štrajkaju glađu peti dan. Radnici Jadranske pivovare blokirali su tvornicu... To samo par sslika, s vijesti na HTV u 10 sati.
Hitno treba djelovati, a opet, ništa nema preko noći. Tko od nas može zagristi govno i preuzeti odgovornost, umjesto da čekamo Tita ili Godota? (Prvi konačno stvarno i dođe, to je razlika! Samo, nikad ne bude onakav, kakav smo se nadali; ponekad dođe i donese nam uže da se sami objesimo, kao Vladimir i Estragon u Godotovoj drami.)
Treba djelovati odmah, a ipak imati stalno pred očima dugoročne cljeve i strategiju. Kao šahist, kojem kuca sat; mora braniti neku neposrednu prijetnju i igrati brzo, a ipak mora razmišljati o strategiji za završnicu. (Jedno od osnovnih načela u šahu: "Loša strategija je bolja nego nikakva.") Samo što je ovdje igra puno kompleksnija: više igrača, više figura, sve se kreću istovremeno i neki su potezi ispod stola, ne vidiš ih.
Neovisni, ali ne i neutralni