pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U bunilu bigbraderiziranih medija čijom upornošću sve svakodnevno i obično postaje nezanimljivo i dosadno, a sve nesvakodnevno i ekstremno vrijedno pozornosti, gotovo je teško čuti neku razumnu i korisnu vijest. Činjenica je to koju je netko još prije dosta vremena predvidio iznijevši stvarnost o glasu razuma kojeg nadvladava zaglušiva buka zaludjele većine.

Možda je baš zato vijest o dječaku iz Varaždina koji se polio razrjeđivačem i pokušao zapaliti tako odjeknula zemljom. Svi krive roditelje jer ga nisu odgojili, učitelje jer mu nisu pružili dovoljnu naobrazbu i ugurali u glavu da samoubojstvo i nije najpametnija stvar, vatrogasce što ga prije nisu izgasili, doktore, detektive, tajkune. Međutim, prava je istina dosta drukčija. Pitate se tko je kriv? Svi mi!

Nekoliko samoubojstava maloljetnika koja su se dogodila u posljednje vrijeme poslužilo je Don Živku Kustiću, ovaj puta u ulozi kolumnista Jutarnjeg lista, da pokrene zanimljivu inicijativu. On zamjećuje kako se u medijima na temu povećanog broja samoubojstava mladih javljaju psiholozi, psihijatri i pedagozi a da nigdje nema predstavnika Crkve koji bi govorili o tome kako vjeronauk utječe na tu pojavu.

Kustić logično pita kako je moguće da se netko tko pohađa vjeronauk i tko bi u najmanju ruku trebao znati da je oduzimanje života grijeh ipak odlučuje na to posežući za vlastitim.

Bilo je ovdje već govora o odnosu Katoličke crkve i države, o vjeronauku, o propovijedima. Sve takve napise sam komentirao, ukoliko sam stigao. Nedavno se ovdje raspravljalo o vjeronauku u školi. Ispostavilo se da je vjeronauk u školi osiguran međudržavnim ugovorom Republike Hrvatske i Svete Stolice. Tako da ove moje opservacije o vjeronauku u školi, da ili ne, ne mogu utjecati na stvarnost, nego su isključivo moja razmišljanja, mene kao katolika.

Gdje god se u svijetu crkva previše približila vlasti (bila ona demokratska ili ne) crkva je loše prošla. To se događa i Crkvi u Hrvata. Samo što to oni ne vide. Imati od države zagarantirane beneficije to na dugi rok crkvi škodi. Imati onda kad mnogi nemaju, tako crkva sigurno nije zamišljena. Isus Krist nije propovijedao „blago bogatima“, nego „blago siromašnima“. Isus Krist nije vodio život bogatuna dok bi njegovi apostoli ostali „raja“. Sve dakle što crkvu čini unosnim poslom izravno je upereno protiv Svetog pisma i učenja Isusa Krista.

U svom davnom postu sam postavio pitanje da li se Katolička Crkva svrstava na stranu HDZ-a. U više kasnijih sam analizirao pisanje Glasa Koncila, katoličkog tjednika koji malo jest a malo nije službeno glasilo te iste Crkve, ovisno o reakcijama hrvatske javnosti.

Svojim postom Komunistička partija bog je vjere u ništa, Zoompolitikon promišlja hrvatsku društvenu stvarnost i na određeni način pokazuje nerazumijevanje, po meni, osnovnih pojmova vezanih uz vjerovanje i nevjerovanje u Boga pa i onoga što je uzrok problematiziranja položaja Katoličke Crkve u hrvatskom društvu. Neki od komentatora su već ukazali na njegovo pogrešno definiranje ateizma zbog čega se neću osvrtati na taj dio Zoomovog posta. Ovdje želim ukazati na dio razloga zbog kojih dobar dio građana Hrvatske, pa i vjernika, nikada neće prihvatiti miješanje Crkve u svjetovni život ma koliko to nekome smetalo.

Činjenica je da lijevo opredijeljeni u nas predstavljaju glavne zagovornike ljudskih sloboda i prava. Da apsurd bude veći i to upravo oni koji su svoje živote posvetili zatiranju toga što sada proklamiraju. Kod nas su oni apsolutni ljubitelji demokracije, ali očito samo kada se o njima radi. Svako mišljenje drugačije od njihova ne prolazi, jer ti samoprozvani nositelji, u biti monopolisti ljudskih prava i držatelji njihova viđenja morala kao apslolutnog prodaju se za nešto što nisu.

Iako živimo u sekulariziranom društvu nejasno je da onima koji se pozivaju na promicanje i prihvaćanje "drugačijeg" sada smeta "drugačije", još većinsko "drugačije" - odnosno vjeronak u školi, a u suštini vjera. Očito se to "drugačije" što uporno zagovaraju ne odnosi i na drugačije od "nas", dakle njih. Obično je to ona kritična masa koja je protiv bilo kakvog oblika prisile, bilo gdje i kada, no ne i kada se radi o vjeronauku, jer; zagovaranje ukidanja vjerskog nauka u školama onima koji misle da je vjeronauk u školi za njih dobar ravno je prisiljavanju onih suprotnog mišljenja da ga pohađaju.

konačno je objavljena dugoočekivana vijest, da je Ministarstvo obrazovanja nakon dvije godine natezanja prihvatilo za eksperimentalno izvođenje oba ponuđena programa spolnog odgoja, udruge "Grozd" i "Foruma za slobodu odgoja". Iza prvog programa stoji Katolička crkva, iza drugog struka (uključujući seksologe) i "liberalna" javnost.

Zelena lista od samog početka sudjeluje i podržava Forum za slobodu odgoja. U našem izbornom programu pišemo o toj temi na na dva mjesta.

Zelena Lista aktivno se zalaže za odgoj i obrazovanje za ljudska prava. Prvenstveno će se zalagati za eliminaciju rodnih stereotipa u školskim udžbenicima i nastavnim programima. Zauzet će se za uvođenje seksualnog obrazovanja u osnovne i srednje škole, u sklopu kojeg će se objektivno govoriti o seksualnosti i seksualnim manjinama. Zalagat će se za redefiniciju diskriminatornog dokumenta Programa katoličkog vjeronauka za osnovne i srednje škole.

Te zatim:

JEEEEEEEBITE SE !!!!

Ovo sam naprosto morao napisati ... Džaba dugo sticanog ugleda u blogosferi, džaba doktorske titule, džaba „izražavaj se književno“, džaba „nemoj beštimati“, džaba SVE ...

RAZBILI STE ME DANAS U DNEVNIKU !!!!

RAZBILI !!!

Koji frontalni sudar od 200 na sat !!! Preznojio sam se od muke, digao iz fotelje, hodao okolo ko lav u kavezu. Mater me pogledavala zabrinuto ...

Debakl ...

Nismo danas bili na procesiji nego na ranoj misi jer smo na ručak pozvali sinove i snahe. Nema ljepšeg blagdana od onog gdje se uz vjerski uklope i obiteljski sadržaji. No, želio bih ovdje, kad već dodirujemo vjersku temu Tjelova, spomenuti, da moja supruga i ja, od kako živimo u Dugom Selu, posjećujemo nedjeljom i blagdanom mise, svake nedjelje ili blagdana u drugoj crkvi, drugoj župi uglavnom "zagrebačkog prstena". Ne bih ovdje ulazio u to kako i što propovjedaju župnici ili drugi svećenici. To je tema za sebe. Ali kao crkveni glazbenik moram nažalost ustanoviti da se u različitim crkvama pjevaju sve gore i gore pjesme čija je tekstovna i glazbena vrijednost vrlo upitna a nemaju ama baš nikakva liturgijskog značenja. Znam da pri Teološkom fakultetu postoji Institut za crkvenu glazbu i to dugi niz godina. Kako to da tom Institutu nije uspjelo u ovih valjda već 40-tak godina educirati dovoljno crkvenih glazbenika i tako osigurati kvalitetnu crkvenu glazbu za vrijeme liturgije. Ovako, od poskočica do drmeša, od turbo-folka do sladunjavih limunada, sve se svira i izvađa pod misom na način da čovjeku pamet stane. Stare hrvatske crkvene pjesme kao da su "izašle iz mode", u mnogim župama se preferira onih nesretnih (osam ili devet) Pučkih misa. Od njih se opet najradije pjeva ona Milanovićeva, najneinventivnija i najdosadnija. Barem Crkva kao institucija ima mogućnosti zavesti reda u crkvenom pjevanju, dakako ako to crkveni vrh želi.

Dogodi mi se ponekad da pročitam novine, ne povjerujem što sam pročitao, odložim ih, pa nakon pola sata još jednom pročitam. I uvjerim se da su, kako reče Einstein “svemir i ljudska glupost beskrajni, a za svemir i nisam sasvim siguran.” Kaže tako državni tajnik pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, Nevio Šetić da “vjeronauk je kičma obrazovanja i treba ga povezati sa svim drugim predmetima”.

I preživi zu izjavu. Izjava se objavi u nedjeljnih “24 sata” i u drugim novinama i ona postaje službeni stav Ministarstva. Pa čovjek je državni tajnik, nije portir Ministarstva! Godina je 2007. i Hrvatska ubrzanim koracima juri u društvo znanja. Na tom je putu vodi genijalni ministar i genijalni državni tajnici kojima je vjeronauk “kičma”, a sve ostalo, valjda, prirepak.

Prošlog tjedna u Jutarnjem listu don Živko Kustić osvrnuo se na pitanje etike i vjere u hrvatskom školstvu. Suprotno duhu ostatka teksta, propovijed je zaključio citatom Radića koji joj, bojim se, znatno mijenja smisao:Vjera je temelj moralnoj kulturi. Vjera uopće, a kršćanski nauk napose, temelj je poštenoga odgoja.
-- Stjepan RadićImajući na umu da se pod "vjera" misli na religioznost, ova bi se izjava mogla čitati na više načina:

Prvo, kao konstatacija: vjera jest temelj moralnoj kulturi. Kako iz perspektive povijesti filozofije, tako i s gledišta suvremene etike, ta tvrdnja ne stoji, barem ne bez značajnih kvalifikacija. Istina je, naravno, da vjera može biti temelj nekoj određenoj moralnoj kulturi -- za Azande to je vjera u vještice, za Židove i njihove duhovne nastavljače vjera u jednoga Boga. Nije istina da je vjera (kao religija) beziznimno bila temelj svakoj moralnoj kulturi u povijesti civilizacije. (Pronalaženje protuprimjera ostavljam čitatelju, jedan će biti dovoljan.)