Otkazi, otkazi, dijelimo otkaze svima, osim sebi i svojima, a ako vam se ne sviđa... „okrenite glavu“
„Samo je vječan Kolektivni ugovor i rak“- a dodajem i njihova prevrtljivost oko ZOR-a.
Jučer potpisali, danas otpisali.
Jučer je bilo jučer, a: „Danas znam da sam to potpisao samo zbog neslaganja s procedurom“ ... a ako vam se ne sviđa, ....“okrenite glavu“.
http://pollitika.com/kako-je-referendum-o-zor-u-postao-referendum-o-vladi (hatzivelkos, glasnogovornik na pollitici- hoću-neću ZOR)
U tim okolnostima, Zoran Milanović više nema što čekati sa potpisivanjem zahtjeva za referendumom o ZOR-u. I ne samo on, već cjelokupno vodstvo SDP-a, zajedno sa svim saborskim zastupnicima. Svi bi se trebali kolenktivno nacrtati na Trgu bana Jelačića, potpisati zahtjev, i pozvati sve birače i simpatizere SDP-a da ga potpišu. Ukoliko misle raditi svoj posao za koji im je osamsto tisuća ljudi u ovoj zemlji dalo svoj glas.
Radna mjesta moraju biti fleksibilna: flex-security, svačija osim onih za koje interveniraju onako „ljudski”- za Heidi, a ne s „ministarske pozicije” i ne daj Bože naređivanja.
Na nedavno održanom zasjedanju HBK u Šibeniku, gdje su "besposleni krstili jariće", glagoljalo se o svemu i svačemu pa i o stanju hrvatslke mladeži i nasilju među djecom i omladinom.
Na tu temu je msgr. Ivan Devčić između ostalog rekao da su članovi HBK zabrinuti i zbog širenja nasilja među djecom i mladeži te savjetuju temeljitije istraživanje uzroka te opasne pojave:
"Nasilje među djecom i mladima jest znak slabosti, prije svega obitelji koja je odgovorna za odgoj i socijalizaciju mladih ljudi. Društveni čimbenici, stoga, trebaju po načelu supsidijarnosti pomoći obitelji te dosljednije pomagati školu i druge ustanove za skrb o mladima. Njima se riječju i primjerom treba pokazati što je dobro, a što nije, te preispitati kakve uzore predstavljamo mladima putem medija."
Sve pet, samo ključne uloge koju u odgoju mladih ima KC, putem nastave vjeronauka, se msgr. Devčić naravno nije sjetio, sveprisutnu Crkvu u Hrvata se uvijek i od svega amnestira, pa se stječe dojam da ona može nesmetano docirati, ma o čemu se radilo i prati ruke od svega.
Nismo mi odavde, mi smo iz Vatikana!
Ovo je trebao biti odgovor Znatiželjnom, ali raspisat ću ga u nadi da će tema biti zanimljiva i neovisno o Pravimo se blesavima.
Čini mi se, naime, da je problem s raspravom o opravdanosti vjeroučenja u državnom školskom programu u tome što to jedna strana u osnovi odbija raspravu. Razmišljajući o tome kako da na to reagiram, shvatio sam da je to stanje više iznimka nego pravilo u javnim pol(l)itičkim sporovima, i zaključio da treba pokušati dijagnosticirati o čemu je ustvari riječ.
Mislim da Znatiželjnog odviše ne zanima treba li ("treba" kao: ispravno je) u školama biti vjeronauka. Ne postoji takav argument koji bi ga mogao uvjeriti da ga ne treba biti. Svojim učtivim i pismenim odgovorima (hvala, Znatiželjni) on uvijek poručuje jedno te isto: "Ja želim da se u državnoj školi predaje vjeronauk, i takvih kao ja ima više nego takvih kao ti. Ja ni ne pokušavam pokazati da nemaš pravo, sve i da imaš, svejedno je. Nas je više, vas je manje."
uvijek me je zanimalo oko kojih društvenih tema se u stvari može graditi neka zajednička priča. većina tema kojim sam se bavio do sad su za moju širu okolinu bile prekompleksne. pokušao sam naći dvije koje bi bile minimalni zajednički nazivnik mogućih tema, a da su pri tom i primjerene facebook generaciji.
izabravo sam kriminalni status indijske konoplje i vjeronauk u školama. i povezao sam ih zajedničkim metaproblemom kolektivnog pravljenja blesavim. mali socijalni eksperiment.
evo kako izgleda uvodni tekst na facebook grupi "Pravimo se blesavi!":
"zovem se nenad romić i imam 36 godina. nisam završio fakultet, ali ipak relativno velik broj ljudi me zove da javno govorim o temama poput problema restriktivnog režima intelektualnog vlasništva, novomedijske kulture i umjetnosti, tehnologije i društvenog aktivizma. nisam glup.
sve teme o kojima govorim su relativno kompleksne i iako relevantne za društveni razvoj, teško dolaze na dnevni red tema kojima će se društvo pozabaviti. znam da u društvu postoji cijeli niz drugih tema s kojima se "moje" teme bore za pažnju i eventualno bavljenje rješenjima. nisam nestrpljiv.
U bunilu bigbraderiziranih medija čijom upornošću sve svakodnevno i obično postaje nezanimljivo i dosadno, a sve nesvakodnevno i ekstremno vrijedno pozornosti, gotovo je teško čuti neku razumnu i korisnu vijest. Činjenica je to koju je netko još prije dosta vremena predvidio iznijevši stvarnost o glasu razuma kojeg nadvladava zaglušiva buka zaludjele većine.
Možda je baš zato vijest o dječaku iz Varaždina koji se polio razrjeđivačem i pokušao zapaliti tako odjeknula zemljom. Svi krive roditelje jer ga nisu odgojili, učitelje jer mu nisu pružili dovoljnu naobrazbu i ugurali u glavu da samoubojstvo i nije najpametnija stvar, vatrogasce što ga prije nisu izgasili, doktore, detektive, tajkune. Međutim, prava je istina dosta drukčija. Pitate se tko je kriv? Svi mi!
Nekoliko samoubojstava maloljetnika koja su se dogodila u posljednje vrijeme poslužilo je Don Živku Kustiću, ovaj puta u ulozi kolumnista Jutarnjeg lista, da pokrene zanimljivu inicijativu. On zamjećuje kako se u medijima na temu povećanog broja samoubojstava mladih javljaju psiholozi, psihijatri i pedagozi a da nigdje nema predstavnika Crkve koji bi govorili o tome kako vjeronauk utječe na tu pojavu.
Kustić logično pita kako je moguće da se netko tko pohađa vjeronauk i tko bi u najmanju ruku trebao znati da je oduzimanje života grijeh ipak odlučuje na to posežući za vlastitim.
Bilo je ovdje već govora o odnosu Katoličke crkve i države, o vjeronauku, o propovijedima. Sve takve napise sam komentirao, ukoliko sam stigao. Nedavno se ovdje raspravljalo o vjeronauku u školi. Ispostavilo se da je vjeronauk u školi osiguran međudržavnim ugovorom Republike Hrvatske i Svete Stolice. Tako da ove moje opservacije o vjeronauku u školi, da ili ne, ne mogu utjecati na stvarnost, nego su isključivo moja razmišljanja, mene kao katolika.
Gdje god se u svijetu crkva previše približila vlasti (bila ona demokratska ili ne) crkva je loše prošla. To se događa i Crkvi u Hrvata. Samo što to oni ne vide. Imati od države zagarantirane beneficije to na dugi rok crkvi škodi. Imati onda kad mnogi nemaju, tako crkva sigurno nije zamišljena. Isus Krist nije propovijedao „blago bogatima“, nego „blago siromašnima“. Isus Krist nije vodio život bogatuna dok bi njegovi apostoli ostali „raja“. Sve dakle što crkvu čini unosnim poslom izravno je upereno protiv Svetog pisma i učenja Isusa Krista.
U svom davnom postu sam postavio pitanje da li se Katolička Crkva svrstava na stranu HDZ-a. U više kasnijih sam analizirao pisanje Glasa Koncila, katoličkog tjednika koji malo jest a malo nije službeno glasilo te iste Crkve, ovisno o reakcijama hrvatske javnosti.
Svojim postom Komunistička partija bog je vjere u ništa, Zoompolitikon promišlja hrvatsku društvenu stvarnost i na određeni način pokazuje nerazumijevanje, po meni, osnovnih pojmova vezanih uz vjerovanje i nevjerovanje u Boga pa i onoga što je uzrok problematiziranja položaja Katoličke Crkve u hrvatskom društvu. Neki od komentatora su već ukazali na njegovo pogrešno definiranje ateizma zbog čega se neću osvrtati na taj dio Zoomovog posta. Ovdje želim ukazati na dio razloga zbog kojih dobar dio građana Hrvatske, pa i vjernika, nikada neće prihvatiti miješanje Crkve u svjetovni život ma koliko to nekome smetalo.
Činjenica je da lijevo opredijeljeni u nas predstavljaju glavne zagovornike ljudskih sloboda i prava. Da apsurd bude veći i to upravo oni koji su svoje živote posvetili zatiranju toga što sada proklamiraju. Kod nas su oni apsolutni ljubitelji demokracije, ali očito samo kada se o njima radi. Svako mišljenje drugačije od njihova ne prolazi, jer ti samoprozvani nositelji, u biti monopolisti ljudskih prava i držatelji njihova viđenja morala kao apslolutnog prodaju se za nešto što nisu.
Iako živimo u sekulariziranom društvu nejasno je da onima koji se pozivaju na promicanje i prihvaćanje "drugačijeg" sada smeta "drugačije", još većinsko "drugačije" - odnosno vjeronak u školi, a u suštini vjera. Očito se to "drugačije" što uporno zagovaraju ne odnosi i na drugačije od "nas", dakle njih. Obično je to ona kritična masa koja je protiv bilo kakvog oblika prisile, bilo gdje i kada, no ne i kada se radi o vjeronauku, jer; zagovaranje ukidanja vjerskog nauka u školama onima koji misle da je vjeronauk u školi za njih dobar ravno je prisiljavanju onih suprotnog mišljenja da ga pohađaju.
konačno je objavljena dugoočekivana vijest, da je Ministarstvo obrazovanja nakon dvije godine natezanja prihvatilo za eksperimentalno izvođenje oba ponuđena programa spolnog odgoja, udruge "Grozd" i "Foruma za slobodu odgoja". Iza prvog programa stoji Katolička crkva, iza drugog struka (uključujući seksologe) i "liberalna" javnost.
Zelena lista od samog početka sudjeluje i podržava Forum za slobodu odgoja. U našem izbornom programu pišemo o toj temi na na dva mjesta.
Zelena Lista aktivno se zalaže za odgoj i obrazovanje za ljudska prava. Prvenstveno će se zalagati za eliminaciju rodnih stereotipa u školskim udžbenicima i nastavnim programima. Zauzet će se za uvođenje seksualnog obrazovanja u osnovne i srednje škole, u sklopu kojeg će se objektivno govoriti o seksualnosti i seksualnim manjinama. Zalagat će se za redefiniciju diskriminatornog dokumenta Programa katoličkog vjeronauka za osnovne i srednje škole.
Te zatim:
