Predlažemo da se registrirate na pollitika.com. Registracijom možete koristiti cijeli niz funkcionalnosti; praćenje kreiranja novih sadržaja i čitanje sadržaja koji je vidljiv samo registriranim korisnicima.
Na pollitika.com dnevno se kreira cijeli niz novih tema i ostave stotine komentara; jedino registracijom možete pratiti što je pročitano a što ne i gdje se sve događaju diskusije.
Na pisanje ovog posta me potakao jedan od komentatora mog prethodnog posta.
Zapravo sa teme o postu, nemrsu, korizmi smo otišli u vjeru i pripadnost Crkvi.
Naime, između ostalog smo pisali i o odluci svakog čovjeka da pripada nekoj vjeri.
Tvrdim i ostajem pri tome da je većina "vjernika" u Hrvata pripadnici Katoličke crkve prisilno.
Pa krenimo kronološki:
1. kada se rodimo roditelji nas vode u crkvu kako bi nas krstili, samim primanjem sv. sakramenta Krštenja postajemopripadnici Katoličke crkve - znači odlukom naših roditelja
2. odlukom i željom naših roditelja redovito svaku nedjelju odlazimo na sv. misu i na vjeronauk - znači opet odlukom naših roditelja
3. sakramentom svete potvrde ili krizmom čovjek potvrđuje pripadnost svojoj vjeri, no tu je problem što se sakrament vrši za vrijeme dok mladić ili djevojka nisu punoljetni i još se školuju. Prisilom roditelja i ucijenama moraju pristupiti Sv. sakramentu potvrde vjere, jer ako ne idu na Krizmu roditelji prijete kako žive pod njihovim krovom i da ih oni hrane i školuju. - opet znači odlukom roditelja.
Nakon što je u svojoj Božićnoj propovijedi ateizam proglasio najtamnijim dijelom tmine današnjeg svijeta i uvrijedio ateiste, kardinal Bozanić je osjetio potrebu da pojasni što je zapravo mislio reći. Učinio je to uspješno poput slona u pokušaju da neprimjetno prođe kroz staklanu.
