Ivo Josipović nam se u kampanji predstavio kao agnostik. Činjenica da je premoćno pobijedio svog naglašeno katoličkog protukandidata u dominantno katoličkoj zemlji izazvala je mnoge zanimljive reakcije u javnosti. Nije bilo nezanimljivo pratiti pristrano nesnalaženje Crkve tijekom kampanje i zasigurno će nove reakcije s Kaptola biti interesantne. No mene, kao nepraktičnog nevjernika, ipak više zanima jedan drugi aspekt ove priče - što to znači za naše društvo i za afirmaciju sekularnog svjetonazora. Je li, dakle. dobro da imamo predsjednika koji nije vjernik, ali nije ni ateist? Da bih mogao jasno odgovoriti na ovo pitanje, trebam prvo precizno definirati pojmove agnostik i ateist.
Što je agnostik?
Prema Hrvatskom jezičnom portalu agnostik je pristaša ili sljedbenik (uf!) agnosticizma. Agnosticizam pak ima nekoliko definicija pa je najbolje da ih sve navedem ovdje:
agnosticizam
1. fil. pravac koji uči da se bit stvari i objektivna realnost ne mogu spoznati, koji općenito odriče mogućnost spoznaje
2. teol. učenje koje dopušta opstojnost neke više sile, ali odriče da je ljudski um može spoznati
3. općenito, stav da na mnoga bitna pitanja ne postoje i nikada neće postojati odgovori, da su pred njima nemoćni i znanost i filozofija i teologija, odnosno da apsolutne istine nema
Milan Bandić je danas bio na razgovoru kod kardinala Bozanića (dva sata, molit ću lijepo!) i u izvješću Večernjeg lista o tom sastanku, naišao sam na sljedeću Bandićevu rečenicu:
Kao čovjeku koji cijeli život živi vjeru najveća mi je satisfakcija knjiga koju sam dobio na poklon, naslova "Čovjek, crkva i domovina" koji se slaže s mojim motom "Bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje".
Koja sprdačina :-)!
Dakle, Milan Bandić je CIJELI svoj život živio (katoličku) vjeru. Odnosno, barem u to pokušava uvjeriti hrvatske glasače (one “katoličkog usmjerenja”) boreći se kao lav za svaki glas kojim bi trasirao svoj put na Pantovčak.
Razmišljanje o vjeri i crkvi.
Dolazi božić pa mi je eto ova tema pala na pamet. Hrvatska je većinski katolička zemlja pa mi je prirodno osvrnuti se primarno na katolike.
Oko božića se svi trude biti dobri , svima mir i dobro, ljubav... Što je super
Međutim kada malo bolje razmislim sve je to vrlo licemjerno .
Večina vjernika ne podnosi one druge konfesije što je potpuno suprotno onome što im Isus poručuje.
Ne vole niti one druge nacionalnosti je su Bog, Isus, Djevica Marija baš zainteresirani za naš narod , baš smo im dragi i nas više vole od drugih. Mnoge su pjesme spjevane o tome. Jer ne možeš biti dobar pripadnik svoje nacionalnosti ako nisi i vjernik, jer Bog je uz Hrvate, a ako nisi vjernik onda nisi ni "dobar" Hrvat. To je jedna od većih gluposti.Malo plitko gledaju, ako je bog stvorio cijeli svijet(svemir) onda isto tako voli i sve druge na planeti. Ako ne postoji niti jedan drugi bog osim njihovog, a stvorio je sve to znači da voli i sve ljude drugih nacinalnosti ,vjeroispovjesti... Jer , još uvijek su na kugli zemaljskoj.
Kao stari Rimljani i Grci. Pogledajte koliki su hramovi raznih bogova podignuti po cijeloj Hrvatskoj. Pri tome ne mislim na mjesta štovanja katoličkog, pravoslavnog ili islamskog boga. Oni su možda najtradicionalniji. Da li su najrasprostranjeniji i najobožavaniji i ispred svih ostalih bogova?
Evo neki dan se otvorio novi hram nazvan „Zapadna vrata“.
U njemu se štuje moćni bog zvan novac, ali i ostali vrlo moćni i milosrdni bogovi kao što je na primjer bog zvan društveni status(taj bog je vrlo moćan ali stalno traži prinošenje novih žrtava-to je mali problem), pa onda bog zvan marketing(taj je zeznut jer vas začas uvjeri da on ima baš sve što trebate, za uzvrat traži žrtvu vaše vijernosti, pažnje,zdravog rasuđivanja.)
Najsmješnije je što te bogove najviše štuju u vrijeme Božića i inih vjerskih praznika. A lijepo im je rečeno :“Ne imaj drugog boga osim mene!“ (ili tako nekako).
Ova članak je nastavak mog teksta "rat simbolima" samo naopako. Tada je bio naglasak na simbolima, a sada na ratu. Naravno ne oružanom, ali kao što je izvjesni gospodin rekao — ako ustreba... srećom, posezanje za argumentima noža i pištolja je, nadam se, ostalo u prošlosti.
Da se opet odmah izjasnim čisto da nismo znali — smatram se agnostikom, tako se deklariram na popisu stanovništva, a u crkvu i džamiju idem samo iz intelektualne radoznalosti. Nisam nikakav stručnjak za kršćanstvo a ono malo knjiga što sam pročitao je tek zanemariv dio literature što je o tom napisana. I ne mogu reći da poznajem previše svećenika — no svejedno ću probati nešto napisati o tome, naročito nakon što sam temeljito pročitao Glas koncila koji je bio uglavnom posvećen tome.
U odnosu Katoličke crkve, naroda i države najbitnija je sljedeća činjenica: crkva je bila ovdje prije naroda i prije države. Katolici nemaju veze s jednim narodom, uostalom katolički i znači opći. Što proizlazi iz toga?
Može li se negdje u ovoj našoj prekrasnoj hrvatskoj močvari, pronaci čovjek koji je danas u stanju pokrenuti hrvatsko društvo iz gliba i biti istinski politički vođa?! Duboko sam uvjeren da ne može.
Čak i čisto misaoni eksperiment dovoljan je za potvrdu te teze. Zamislimo bilo koju od čuvenih političkih ličnosti, ma zamislimo čak i samog Isusa Krista da se danas odvaži u Hrvatskoj okupiti političku snagu koja bi trebala povući hrvatsko društvo iz blata. Tko bi ga u tome shvatio ozbiljno, tko bi mu vjerovao?! Siguran sam, gotovo nitko. Jer ako nije došao iz kakve druge dimenzije sigurno bi mu iskopali gdje se to u ovom zemaljskom životu uspio kompromitirati, i zašto ne zaslužuje naše povjerenje, a ako je zaista sišao negdje odozgo, rekli bi da nije vjerodostojan u svojim političkim uvjerenjima i obecanjima jer nema provjerenog iskustva u zemaljskim stvarima.
« Vjerojatno nema Boga. Sada se prestanite brinuti i uživajte u svom životu»
Ateistička kampanja koju je pokrenuo britanski list Guardian u listopadu prošle godine izazvala je veliki interes javnosti, ali i sponzora koji su tu kampanju već u prvom danu podržali sa 60 000 funti. Ideju oglašavanja poruke u kojoj se kaže da Bog vjerojatno ne postoji preuzeli su i ateisti u Španjolskoj ( Barcelona ) i Italiji ( Genova i Pescara ) gdje se javlja još jedna poruka koja kaže : «Loša vijest je da Boga nema, dobra vijest je da možete bez njega».
Naravno da ovakve poruke kod vjernika izazivaju osjećaj gorčine i nezadovoljstva. Naime, svećenik Živko Kustić smatra da se sloganom «Bez Boga, bez gospodara» ( što je hrvatska verzija spomenute kampanje ) ne izražava ateistički stav nego prkosi vjeri.
I žene su na strani Boga...
Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.
Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.
Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.
Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.
Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.
Opinioiuris, studeni 2009.
Potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva, rada i poduzetništva Damir Polančec u posljednje dvije godine savršeno je ustrojio medijsku retoriku te je i premijera Sanadera odavno pretekao u kvaliteti medijskog nastupa. Za razliku od Sanadera koji se sve češće blamira glupostima, od afere "Grinč" do lokanja alkohola na rukometnom prvenstvu, te Šukera koji se toliko zapetljao u brojeve je u stanju srušiti burzu u jednom danu, Polančec je cijelo vrijeme smiren i odmjeren, a istovremeno i odlučan, te odaje sliku čovjeka koji zna što radi.
“Treba učiniti sve da se što većem broju djece omogući vjerski odgoj u predškolskim ustanovama”, poručuju biskupi, pozivajući roditelje katolike da u predškolskim ustanovama u kojima borave njihova djeca izričito zatraže vjerski odgoj za svoju djecu “kako bi se ona, već od najranije svoje dobi, odgajala za vrednote koje će im omogućiti cjeloviti i sveobuhvatni razvoj zdrave osobnosti i svjedočki život u vjeri”.
Kako je ovo moguće razumjeti?
Kako dijete, koje čak ni nejde u školu, može, smije, hoće imati vjerski odgoj?
Imam ja zeca, malog, predivnog, nije krsten, star je dvije godine, da li je vrijeme da i njega posaljem na vjerski odgoj?
A sad cu biti ozbiljniji nego ikad na ovom blogu. Negdje na pocetku mojih pisanja ovdje, na neki nacin sam se ismijavao sa krstenjem djeteta. S jedne strane mi je bilo krivo, ali ajde, to nece nauditi djetetu. I puno stvari sa crkvom je smijesno, do nekih granica. Ali ovo sa vrtićima, tu je ta granica debelo predjena.
Neovisni, ali ne i neutralni