Tagovi

Vjera i terorizam

Žrtvovanje vlastitog života za neki viši cilj zajednice kojoj pripadaš poznat je u mnogim religijama i ideologijama. Ipak izaziva jezu kad mladi ljudi, čak obiteljski i grupno, (braća, sestre, bračni parovi) svjesno odlaze u smrt ubijajući slučajne prolaznike.

Gledam pred par dana na nekom od TV -a jednog "pokajnika", vrlo intelektualnog izgleda i govora, kako priča o tome da se u jednoj fazi počeo zanositi idejom o samožrtvovanju radi odlaska u raj.

U XXI stoljeću!?

Ipak treba iskreno priznati da i u Kršćanstvu postoji još uvijek dosta vjernika, koji zaista vjeruju u raj i pakao, mada suvremene astronomske ili geološke spoznaje ne mogu locirati gdje bi se to zaista moglo nalaziti - osim negdje u paralelnim svemirima. Pritom svećenici dodaju tome svoj veliki utjecaj.

I u našoj kulturi postoji čin samožrtvovanja (npr. samospaljivanje - Jan Palach, samoubilački ratni ciljevi - Termopile, Kamikaze u Japanu ili Sava Kovačević na Sutjesci), ali tu nije bio cilj nekakav imaginarni "raj" za vlastito uživanje, nego spašavanje života bližnjih ili izazivanje društvenih promjena. Zato mi se čini da je ovakvo samožrtvovanje radi odlaska u raj i uživanja u društvu 80 djevica - čin previše sebičan (kao što je izjavio jedan palestinski samoubojica u izraelskom zatvoru, koji se u zadnji čas ipak predomislio).

Motivi su dakako razni, i s njima se teško racionalno nositi. Tradicija organiziranog samožrtvovanja u Islamskom svijetu poznata je iz vremena asasina (XI-XIII stoljeće). To je ona poznata priča o islamiitima i Alamutu (što je osnovao Hasani Ibn-al Sallah 1090 godine, a priču o asasinima je završio poznati "Starac s planine" Rašid ad-din Sinan u 13. stoljeću). Vrbovali su zanesenjaka i smišljenom obukom ih odgajali u prvoklasne specijalce, koje su onda slali da ubijaju političke protivnike. Da bi ih uvjerili u postojanje raja kao cilja samožrtvovanja, bili su osnovali "asasinski raj" (tj. vrt u kojem je bilo svega lijepog, od drveća, voća do djevica) omamili bi ih hašišom (odatle naziv asasin) gdje bi omamljeni proveli neko vrijeme, a potom bi se probudili "u ovom svijetu". Sam smisao takvog rajskog iskušenja nije bio toliko u uživanju, nego stvaranju olakog osjećaja da je smrt samo prijelaz iz jednog stanja u drugo.

Međutim, da se olako ne zalijećemo treba naglasiti da je asasinska filozofija uključivala samo ubijanje "krivaca" (tj. političkih protivnika), a isključivala masovne egzekucije nevinih slučajnih prolaznika. Tu leži razlika između asasina i suvremenih terorista.

Uostalom, taj islamiitski pokret (kao treća islamska opcija uz sunite i šiite) postoji i danas u vrlo prosvijetljenim Aga-Kanovim sljedbenicima (u Pakistanu i istočnom Iranu ali i širom svijeta. Školuju sljedbenike i potiču humano djelovanje i humanitarni rad.

Budući da su samoubilački poduhvati, u kojima je teror cilj, daleko od svake religije najveća odgovornost ka promjenama leži u prosvjetljavanju svećenika (bilo koje vjere) mada u tome slabo općenito stojimo (ne samo među nižim klericima nego čak i među najvećim veledostojnicima gdje ne postoji odgovornost za javnu riječ). U niti jednoj vjerskoj knjizi (Bibliji, Kuranu) ne piše da je ubijanje nevinih dozvoljeni vjerski cilj nego naprotiv vrhunski grijeh.

I naravno, odgovornost postoji i u društvenoj integraciji utemeljenoj na multikulturalnom uvažavanju i vjerskoj toleranciji suvremenog svijeta koji je stalnim migracijama temeljito izmješan. Zato smo svi pomalo odgovorni, jer je nesnošljivost prečesta pojava. I tu među nama. Izgleda da je toga svjestan jedino sadašnji Papa, koji na uskršnjem obredu pere i ljubi noge nesretnim migrantima - na opće zgražanje mnogih "pravovjernika".

Ja nisam Charlie i nikada to ne bih želio biti

Ne odobravam nikakvo nasilje i ovo što se desilo u Parizu novinarima satiričkog časopisa Charlie Hebdo je jedan nedopustiv i grozan zločin. Pustimo emocije na stranu i pogledajmo stvari i iz drugog ugla.
Ja nisam Charlie i nikada to ne bih želio biti ni u snu. Zašto? Zato jer su debelo prelazili osnove etike, granice dobrog ukusa i elementarnog građanskog odgoja. To što oni rade i pišu je često primitivni i agresivni bezobrazluk nedostojan civiliziranog čovjeka.
Civilizacije i kulture iznjedrile su razne oblike ljudskog ponašanja, vjerovanja, djelovanja evolucijskog nivoa… i to treba razumjeti i uvažavati. Moramo jednako uvažavati engleza, francuza, talijana i njihove raznolikosti kao i pripadnika nekog afričkog plemena ili urođenika iz đungle Mato Groso.
Cijeneći raznolikosti moramo cijeniti i njihov za naš pojam - primitivizam. Ljudi su u različitim uvjetima stvarali civilizacije i ne možemo ih zbog toga kriviti, podcjenjivati ih i sprdati se sa njima.
Muslimani ne crtaju svojega boga i to im trebamo poštivati. I točka. Nema nikakvog razloga da ih zbog toga izazivamo i vrijeđamo.

Caru carevo, Bogu Božje!

Crkva, religija, narod, politika, država! Što je zajedničko ovim pojmovima?

Etika (moral) jedna je od zajedničkih komponenti svih ovih fenomena. Da bi država (narod) opstali nužno je potrebna etika, društvo bez etike nema nikakvu šansu organizirati se i koliko toliko pravedno funkcionirati. Pravedno; u smislu da omogući sreću najvećem mogućem broju ljudi, pritom sreća najvećeg broja ljudi ne podrazumijeva nečiju nesreću. Da bih razjasnio značenje prethodne rečenice morao bih napisati knjigu (usput, takvih knjiga postoji na tisuće). No ukratko, to što netko smatra da je nešto nepravedno prema njemu ne znači da to svaki put stvarno tako i jest. Ono što želim reći najbolje opisuje Kantov Kategorički imperativ: "Djeluj samo po onoj maksimi, za koju možeš u isto vrijeme htjeti da postane opći zakon." (Kritika praktičnog uma)

Crkva, zajednica kršćanskih vjernika, primarno se bavi spasenjem ljudske duše, između ostalog, kroz skup etičkih zakona (pravila) prema kojima bi čovjek trebao živjeti i tako dostići Kraljevstvo Božje. Sreća u ovom obliku postojanja (materijalno) ne može biti postignuta u punom opsegu. Ovo je općenito, ono što nas zanima je uloga crkve u svjetovnom životu.

Međugorje - little Mujo edition

Daklem, u Međugorju sam bio dva puta, jednom u predvečerje rata, ljeto 90' e čini mi se, doduše još se nije pucalo ali sve je mirisalo na to. Drugi puta sam bio prije nepune dvije godine, onako usput, posjeta rodbini, svadba, obilazak Kravica, etno sela i Međugorja.

Devedesete sam se kao klinac čak i popeo gore na brdo Crnica do križa i mjesta ukazanja, bio sam sretan više zbog izazova koji je nosio uspon i nepristupačan teren, nego što sam osjećao bilo kakvu potrebu, zov, nagon ili kako već vjernici apostrofiraju svoj motiv za odlaskom na to mjesto. Po pitanju osjećaja vjere i danas 23 godine kasnije, ništa se bitnije nije promijenilo, nisam vjernik, premda bi volio da jesam. Vjerujem da ta linija manjeg otpora i prepuštanje volana, ipak čine život jednostavnijim. Barem onu misaonu dimenziju, lišavajući vas besmislenih mantranja i propitkivanja.

Kad se prepisuje na ispitu iz ustavnog prava

Sad kad su potpisi skupljeni, događa se situacija koja je više no zanimljiva svakom studentu prava kojemu je pravo iole bitno u životu. Ima nas i takvih. Što nakon skupljenih potpisa – s pravničke strane? Pretpostavimo da su svi potpisi regularni, da je Ustavni sud donio odluku kako je referendumsko pitanje u skladu s Ustavom, da je referendum proveden i da su građani odabrali predloženu opciju definicije braka kao zajednice žene i muškarca, sve redom prilično realne opcije, bili protivnici tog klerikalnog etatizma, poput mene, ili ne. Tada dolazimo do, možda ne bezizlazne, ali da upotrijebim neuobičajenu sintagmu – teško izlazne situacije.

Slavuj s Čikole

Marko Perković Thompson je jedna od onih javnih osoba, za koje sam se zakleo kako im nikada neću posvetiti toliko pažnje da bi o njima napisao tekst i tako (eventualno) na nekom forumu započeo još jednu vječnu bitku koja traje otkada je interneta u Hrvata. Ipak, sve ove protekle godine sa naglaskom na rane dvijetisućite pa do danas jedna stvar u vezi slavuja s Čikole je uvijek nekako ostajala po strani. Apsurdno, ali riječ je o glazbi.

Ha Ha ha Oooo...

Hrvatski helsinški odbor (HHO) pozvao je danas Vladu da privremeno obustavi program zdravstvenog odgoja kojim se, ocjenjuju, zadire u svjetonazorska i vjerska pitanja te utire put polarizaciji društva s nesagledivim posljedicama.

Dakle, fronta napada na slobodoumni svetonazor se širi.

Proširimo izneseno:

Hrvatski helsinški odbor (HHO) će prozvati Vladu da privremeno obustavi program fizike kojim se, ocjenjuju, zadire u svjetonazorska i vjerska pitanja te utire put polarizaciji društva s nesagledivim posljedicama.
Naime fizika poučava da je svemir nastao prije 13.8 miljardi godina inflacijom, kroz BigBang, što se protivi nauku crkve, knjizi postanka.

Hrvatski helsinški odbor (HHO) će prozvati Vladu da privremeno obustavi program biologije kojim se, ocjenjuju, zadire u svjetonazorska i vjerska pitanja te utire put polarizaciji društva s nesagledivim posljedicama.
Naime biologija poučava da su živa bića nastala prije cca 4 miliona (pardon miljardi) godina kemijskim procesima i razvijala se evolucijom, što se protivi nauku crkve, knjizi postanka

Udvostručen broj nevjernika u Hrvatskoj

Ateista je u Hrvatskoj godine 2001. bilo 98.000, a 2011. - 163.000. Speklakularan je rast kategorije "agnostici i skeptici": s 1.500 na 32.000! Ukupno je dakle broj nevjernika gotovo udvostručen.

Opao je broj onih koji se odbijaju izjasniti, kao i onih za koje je nepoznato.

Broj katolika opao je za više od 200.000. Ukupni broj stanovnika opao je za 150.000.

Porastao je broj pripadnika istočnih religija i "ostalih religija, pokreta i svjetonazora", sa 1.500 na više od 5.000.

Jedan od težih poraza RKC u Hrvata u tom desetljeću bio je napad na medicinski potpomognutu oplodnju. Većina katoličkih vjernika odbacila je stav biskupa, iako je on upisan u važećem Katehizmu i time za vjernike načelno obvezujuć.

Težak poraz bio je i izbor deklariranog agnostika za predsjednika države, iako je RKC otvoreno govorila protiv njega. Njegova popularnost je sigurno utjecala da se toliko ljudi izjasni agnosticima.

Moroni i Gabrijel

Joseph Smith (1805-1844) je mogao ostati samo beznačajni američki farmer i trgovac da je nastavio s očevim poslom u unutrašnjosti američke države New York, blizu jezera Ontario.

No, kad je imao sedamnaest godina, sreo je u šumi “anđela Moronija” koji mu je otkrio da su u blizini njegovog doma zakopane “zlatne ploče”, ali mu nije dao da ih otkopa. Tek je 1827. otkopao ploče, a tvrdio je da je mu je anđeo rekao da su to zapisi Indijanaca, i da ih mora prevesti.

Ploče su ti Indijanci navodno napisali na “reformiranom egipatskom”: prevodio ih je tako da je stavio poseban kamen u šešir i potom je šešir stavio na lice, i u njemu vidio prijevod. Jedanaest svjedoka je potpisalo izjavu da su vidjeli ploče, ali kad je Smith završio “prijevod”, vratio je ploče “anđelu” tako da ih potom nitko nije vidio. Prijevod je tiskan 1830. kao Knjiga Mormona i sadrži mnoge zanimljive stvari: kako je Isus nakon uskrsnuća posjetio Ameriku, kako su neki Indijanci potomci starozavjetnih Židova itd.

Idite u miru

Ispovijedam se Bogu svemogućemu i vama, braćo, da sagriješih vrlo mnogo mišlju, riječju, djelom i propustom

Tragom vijesti 07.03.2012. da je Hakerska grupa Anonymous oborila internet stranicu Vatikana:

Anonymous je odlučio danas da obori vašu stranicu u odgovoru na doktrinu, liturgije, apsurdne i anahrone koncepte koje vaša profitna organizacija širi po cijelom svijetu

Ovo je, uz izvrsnu novinarsku reportažu o stanju u današnjoj “Bosni ekstrema” emitiran na talijanskom nacionalnom radiju, povod za ovaj tekst “s odmakom”.


Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci