Tagovi

Fašizacija društva - zamolba

Definicija fašizma za ovaj tekst: Fašizam je svaki politički pokret koji dehumanizira političkog protivnika

Oduvijek me je interesiralo što se to događalo u glavama ljudi koji su pristali na totalitarne pokrete što su uzrokovali 2 svjetski rat. Weimarska republika. Nijemci su naime jedna nacija s rijetko razvijenom političkom kulturom, demokratski proces kraja 19-og stoljeća je bio moguće na višem nivou nego što ga je Hrvatska ikada imala.

I onda iz takve podloge, procvjeta Hitler.

Danas gledam što se događa u Hrvatskoj. I počinjem shvaćati proces koji je prethodio svom zlu.

Politička kriza, ekonomska kriza. Opća nesigurnost. Manjak političke kulture priprostoga svijeta. Mediji, politički agitatori, nabrijavaju cijeli proces. U Njemačkoj su to radile isto tako dvije strane. Komunisti i nacionalsocijalisti kao ekstremni dogmatičari. Retorika koja se više ne da kontrolirati, jer institucije su u kolapsu, bez potrebnog političkog autoriteta.

I događa se. Prosječan čovjek ulazi u rasprave, ne može izdržati taj proces masovne histerije i koja mu je reakcija? Povlači se u sebe, u sigurnost svoje dogme, svoga čopora, svoga neznanja, svoje boje, svoje neupitnosti.

Rat lopatama ... snijega, vizija, strategija i planova

Otkako se visina snijega mjeri, u Zagrebu ga je tijekom posljednjeg naleta palo najviše do sada. Osim što je stvorio svugdje uobičajene probleme u prometu, poslužio je i u svrhu predizborne kampanje. S jedne je strane bio neumorni gradonačelnik Milan Bandić kojem je borba sa snijegom i rješavanje njime uzrokovanih problema u opisu radnog mjesta a s druge, aktualni ministar zdravlja i po mnogima njegov najozbiljniji protukandidat Rajko Ostojić. Svakodnevnim izvještavanjima o tome gdje je i kako Bandić čistio snijeg, Ostojić je suprotstavio komentar kako „neki koriste i snijeg za prikupljanje jeftinih političkih poena“. Nije odgovorio a nitko ga nije ni upitao, što misli da bi trebao raditi gradonačelnik kad mu grad zatrpa tolika količina snijega. Osjetivši valjda da mu je komentar posve promašen i kao takav vrlo slabašan odgovor na Bandićev slalom ulicama Zagreba, Ostojić je požurio da iznese vlastitu predizbornu platformu.

HDZ se vraća jači nego ikada.

Sljedeće izbore dobiva naravno SDP. No, kako je situacija u zemlji posljedica godina oportunog političkog angažmana (svih, mada najviše naravno HDZovaca), a SDP jalova politička organizacija nedorasla političkoj situaciji, veliki problemi u Hrvatskoj, sve veći dug, sve više osjećaja nesnošljivosti i SDP unutar četiri godine
skupa s Josipovićem postaje omraženija stranka od HDZa danas. Slijede izbori i HDZ se vraća jači nego ikada.

Jučer je ovaj scenarij spomenuo Papar, ja nisam mogao da se ne naježim. Pogotovo zato što je scenarij izgledan ako ne dođe do nekog jačeg kopernikanskoga obrata u društvu.

Promjena, vizija, strategija

Svaki sustav ili organizacija prije ili kasnije potroši svoju strategiju.Ukoliko gledamo promjenu u povijesnom kontekstu onda vidimo da promjena nužnost. Prije manje od sto godina umjesto automobila na cesti smo imali konje. Ford je u to vrijeme iskoristio priliku i sve ostalo je povijest. Tvrtka koja je proizvodila potkove u tom kontekstu je trebala predvidjeti trend i po?eti npr proizvoditi gume. Gledaju?i unazad to je jasno, no vrlo mali broj tvrtki je uspio preživjeti svoje vrijeme uspješno, transformirati se i prilagoditi svoje strategije nekom budu?em vremenu. Država je kao pojam i organizacija je vrlo sli?na nekoj kompaniji a promjena je pojava izu?avana u poslovnim strategijama i postoje neki univerzalni koraci koje su uspješne tvrtke napravile a koji su zajedni?ke za uspješno transformirane tvrtke. Ovdje govorim u kontekstu kompanije ali paralele sa državom su jasne.

Zaklju?ak stanja i prijedlog

    Navest ?u neke crtice s kojima se možete i ne morate slagati, no te crtice osobno podrazumijevam.
  • Usko grlo politi?kog procesa nisu stranke, nije niti primitivni narod, ve? je nerazvijenost politi?kog tržišta.
  • Uvjeti za razvoj politi?kog tržišta su istina ne baš idealni, ali je ve?i stupanj prepreke op?enito u nepostojanju niti 2 000 emancipiranih gra?ana.
  • Neemancipirani gra?ani su pak produkt lošeg okruženja. Jednoumlje, op?enito nepovjerenje i sebi?nost kao proizvodi višedesetljetne indoktrinacije sistema koja je i dalje sveprisutna u medijskom i akademskom svijetu
  • Dok ne postoje emancipirani gra?ani, svaka pomisao da ?e netko u politici biti spreman/sposoban zaštititi op?i interes, iluzorna je, preciznije nemogu?a je s obzirom na realnu konstelaciju mo?i.
  • Javnost kao politi?ki faktor je iluzija sastavljena od interesa vlasnika medija, profesionalnog civilnog sektora što je na istim jaslama kao i ostatak oligarhijskih struktura.
  • Razlog zbog kojeg op?enito jako malo pojedinaca kre?e putem emancipacije je prvenstveno strah od ne pretjerano artikuliranih, no suvišnih komplikacija u privatnom životu.

HDZov stroj za maglu

Dok cekam da mi odrade redoviti servis na automobilu, recesija ne pita za predjene kilometre, pokusavam svoj blackberry pretvoriti u alat za popunjavanje mog bloga. Buduci da je hrvatski mali jezik QWERTZ tipkovnica nema palatale pa ce post biti malo drugaciji od uobicajenih.

No, da predjem na ono sto me, uz sivo i depresivno vrijeme koje vidim kroz prozor, ponukalo na pisanje. Svi su mediji izvjestili da je Predsjednistvo HDZajednice odlucilo da se svim drzavnim duznosnicima smanji placa za 10%. Stroj za maglu naseg drIve Sanadera, ponovno, je u javni prostor izbacio dimnu zavjesu najzesce demagogije koja granici sa zdravim razumom. S nekoliko razina. Pokusat cu ih elaborirati u maniri "etabliranog" vinoljupca i proizvodjaca laznih intervjua s nasim drIvom.

U početku bijaše riječ (Hrvatska 2020)

Počeci su uvijek dobri za postavljanje vizija koje želimo sustići, pa tako i ove godine da pokušam s jednim takvim vizionarskim pogledom u budućnost; i to onom vrstom pogleda kojeg možda imate kada se na vrhu nekog brda zagledate u horizont dok vam oko ne zasuzi, fokus smanji u jednu malenu i daleku točku i dok sve ostalo ne postane pomalo neoštro.

the same horizon

Promatram ekipu na pollitici i očigledno je da frustracija raste, mislim da je razna te frustracija zasada još uvijek preniska za konkretniju akciju, no napetost se sasvim sigurno osjeća u zraku. Mnogi misle da stvari idu u krivom smjeru i poput meteopata nije nam potrebna vremenska prognoza da bi znali da se osjećamo loše. Nešto treba učiniti kako bi se stvar pokrenula s mrtve točke (ili barem zaustavila silazna putanja) pa eto da i ja napišem nekoliko osnovnih ideja koje smatram da je nužno zadovoljiti kako bi se stvorile pretpostavke da ova zemlja postane sretnije mjesto.

Ekonomisti pojma nemaju, ili Zaboravljena povijest II.

Na početku disclaimer, da se nitko ne bi osjetio uvrijeđenim: neka se naslov shvati kao mehanizam izražavanja :)

Dakle, u posljednjih nekoliko dana, tjedana i mjeseci suočeni smo s financijskom krizom koja je sad već premašila sve rekorde i koja je doslovno cijeli svijet dovela na rub, i čini se da nam slijedi globalna gospodarska kriza. Netko reče jednom da je ova kriza uzrokovana time što su se oni financijski "stručnjaci" i stručnjaci na Wall Streetu i drugim financijskim prijestolnicama svijeta malo "zaigrali", a sad jednostavno žele zaštititi svoj način života koji je doslovno preko noći doživio krah. Netko drugi će reći da je sama ideja o zarađivanju novaca na prelijevanju iz šupljeg u prazno "đavolska" ideja koja je u startu bila osuđena na propast. Bilo kako bilo, ova je kriza pokazala da s tržišnim sustavom nešto ne štima (a što?) i da će i ovaj put ceh platiti upravo oni koji nisu ništa krivi: oni najsiromašniji (tako je npr Kalifornija već dobrano bankrotirala, a ni u drugim dijelovima Amerike nije blistavo). Nažalost, tako je to: ako pronevjerite 1000 kuna (dolara, eura) idete u zatvor, a ako pronevjerite 1 000 000 000 kuna (dolara, eura) dobijete otkaz s otpremninom od 10 % tog iznosa :)
Vrli novi svijet?

Isto smo tako vrlo često u posljednje vrijeme čuli različite stručne procjene i analize uvaženih ekonomskih stručnjaka. Bez potcjenjivanja njihove stručnosti, ipak se moramo zapitati, znaju li ponekad oni što rade? Na primjer, prije ljeta slušali smo kako je "vrijeme jeftine nafte prošlo", kako će cijena nafte rasti do 200 dolara po barelu, i kako u slijedećih 10 godina sigurno nećemo više imati jeftinu naftu; a pogledajte sada: cijena nafte nezadrživo raste, i sada se opet pojavljuju drugi stručnjaci koji procjenjuju da će cijena nafte "dugoročno ostati na 50 dolara po barelu". Možemo li im vjerovati?

Zna li se u Hrvatskoj kakvo društvo tko gradi?

Pod pojmom politike podrazumijeva se puno toga. Politika je zakonodavstvo i predlaganje zakona. Politika je i administracija i servisiranje građana. Politika je diskusija i sporazumjevanje. Ali, prije svega i na najvišem nivou, politika je pitanje temeljne vizije razvoja društva, na koju se oslanjaju svi ostali oblici političkog djelovanja. Zato je za svaku političku opciju neophodno da jasno izrazi viziju na kojoj temelji i opravdava svoje postojanje, i na kojoj gradi sve ostale niže oblike svog političkog djelovanja.

U praktičnom političkom djelovanju može doći, i redovito dolazi do većih ili manjih odstupanja od tih temeljnih načela. To je zato jer je dnevna politika uvijek bazirana na kompromisima koji moraju zadovoljiti brojne često suprotstavljene interese.

Prostorno napredovanje

Iako je Hrvatska među najiskusnijim i najuspješnijim zemljama (nikakve sile ni svjetla ni tame ne mogu pokolebati kretnje naprijed), ponekad neke nevažne i slabe pojave i trenuci ostave nekog traga i na tako otpornoj materiji. Npr. prilično uvjerljivo se može nagađati da su trenuci kada je Adolf odlučio napasti Josifa te kada je Nixon odlučio napasti gordijski čvor ostavili nekog traga i na našu materiju. I sada, kada blago krčkanje u utrobi stvari nedoličnim banalnostima ometa važne i prevažne stvari.

Najkomentiraniji članci