Nitko da se sjeti zavrnuti pipu i udaljiti blatnjave
Nema posla u Hrvatskoj. Završila ona sve potrebne škole, ali nitko je ne treba. Kažu, ima posla u svijetu, samo se treba pokrenuti. Dobro joj je znanje engleskoga jezika, pa odlučila da proba bilo koji posao, i bilo gdje.
I tako, odleti ona malo do Londona, u sređenu bogatu obitelj s luksuznim stanom i dvoje djece. Radila ona svoj posao, uočavala sličnosti i razlike između njih i nas, stekla iskustva, vratila se puna novih saznanja i neka podijelila sa svojim prijateljima, koji su kao i ona bili sigurni kako samo treba otići i u krilo ti odmah padnu sve mogućnosti svijeta.
A stvarnost je ipak drugačija.
Voda je skupa. Obiteljsko kupanje uz štednju toga blaga, kojega su itekako svjesni, jer nije dovoljno samo zabosti cijev u zemlju i evo je: pitke i spremne na pranje svih prljavština. Malo je gadljivo, ali bilo je baš ovako, ispričala je:“ Svježu i namirisanu vodu prvo koristi glava obitelji, inače odvjetnik, zatim malo manje svježu i mirisavu njegova bolja polovica, a djeca su ionako najviše zamazana, pa nije više toliko bitno.
Prenosim izjavu Plenuma Filozofskog fakulteta Zagreb, koji daje podršku sindikatu "Akademska solidarnosti" i štrajku, kojeg je Nezavisni sindikat znanosti proglasio nelegalnim. Podršku su također iskazali studenti i studentice Sveučilišta u Zadru, članovi AS, te Autonomni studenti Rijeka (vidi na portalu h-alter.org).
Izjava plenuma FFZG-a povodom puštanja zakonâ u saborsku proceduru
4. srpnja 2011.
Puštanjem zakonā o znanstvenoj djelatnosti, visokom obrazovanju i sveučilištu u saborsku proceduru, Vlada Republike Hrvatske oglušila se na primjedbe i zahtjeve onih na koje se zakonska rješenja odnose - akademsku zajednicu. Takav je postupak potpuno u skladu s postojećim demokratskim deficitom i interpretacijom "dijaloga s narodom" naših političkih elita. Jedini važeći dijalog jest onaj sa socijalnim partnerima iz Hrvatske udruge poslodavaca i režimskih sindikata koji su preko noći postali veliki zagovaratelji nepostojećeg besplatnog obrazovanja.
Intelektualci ili proizvodi bivšeg režima?
U Hrvatskoj u ne tako davnoj statistici iz 2001 godine koje se ustanovilo i definirali u Popisu stanovništva se pokazalo kako ukupno u RH bez ikakve škole ili sa završenom osnovnom školom ima 1,486,879 punoljetni državljana. A sa završenom srednjom školom po starom i donekle aktualnim sustavom školovanja ima KV i VKV 1,003,052 državljana.
Zajedno ove dvije cifre predstavljaju cca 68% ukupnog broja državljana u RH ili cca 90% punoljetni državljana u RH.
Odnosno ako uzmemo u obzir pravilo „Per Capita“ onda je to jednostavno predstavljeno kao više od 2/3 državljana RH.
Po nekim neslužbenim izvorima dolazimo do mogućeg zaključka kako večina ovi državljana predstavljaju preko 90% nezaposleni u RH. Logika nama govori da mora biti i više od 95% (ali točne podatke nisam uspio nači na netu).
Imali smo prilike slušati kako će RH postati zemlja znanja... ZNA SE tko je tu šuplju predizbornu spiku nama stalno vrtio na priko medija!
Imali smo prilike se naslušati svakakvih obečanja o tome kako će se smanjiti nezaposlenost u RH, opet sa največom koncentracijom takvih obečanja pred samih izbora!
Nakon što su studenti pokrenuli prosvjed, počeo sam se 'vriti' po vrlo zanimljivim stranicama Instituta za Visoko Obrazovanje, misleći da će nekakva struka u tom području imati nešto suvislije za reći. Iako se ja dodšue ne bi složio sa mnogo toga (npr. dobivam se dojam da pošto je visoko obrazovanje javno dobra ne bi trebao postojati nikakav oblik plaćanja pristupa i korištenja tog javnog dobra, kao na nekoj "cost-sharing" bazi) Institut i djelatnici imaju mnoštvo zanimljivih radova pa vas upućujem na obaveznih čitanja ako vas tematika visokog obrazovanja zanima. Onaj koji je dobio najviše pažnje je jednostavnog naslova "Osigurava li besplatno obrazovanje jednak pristup obrazovanju?" Thomas Farnella.
Živimo u doba rapidnog opadanja ugleda institucija: sve više i više se kompromitiraju institucije kojima smo do jučer mogli i vjerovati. I ne samo to, živimo u doba kada se te institucije pokazuju nesposobnima, ne samo za rješavanje problema, nego i za sprječavanje eskalacije tih problema.
Zadnjih dana učestala je rasprava o stanju sigurnosti u Hrvatskoj, posebno u Zagrebu. Mediji kao mediji, prebacuju se s teme na temu, a tako i fokus javnosti, i tema koja je stara tjedan- dva, više i nije aktualna. A probleme više ne možemo klasificirati po kategorijama "važni"- "manje važni": svi su oni važni na svoj način, zapravo od vitalne važnosti za ovo društvo ako ono želi napredovati (a ne samo preživjeti, vegetirati).
U ovom ću dnevniku iznijeti pet kratkih pričica iz hrvatske akademske stvarnosti, koja je nedavno došla pod svjetlo reflektora u akciji "Indeks": tada se, umjesto o pogubnom utjecaju korupcije (čiji je relativno najniži oblik trampa: kupovanje i prodavanje ispita za novac ili pršut), više raspravljalo o ugledu i tradiciji hrvatske akademske zajednice. Problem se, još jednom, izgubio s naslovnica novina i završio u medijskim arhivima. Treba li biti tako? Je li uopće ovo društvo spremno da se suoči sa svim svojim problemima? To uključuje i vlast, i političke stranke - one organizacije i institucije koje su neposredno uključene u političko odlučivanje; ali to uključuje i širu javnost, što god i tko god ona bila....
Eto što ti je slučajnost. Da san jučer u vrime Dnevnika osta samo pet minuta duže siditi za kompjuterom, ovog posta ne bi bilo a ja bi večer proveo ... pa nekako bih, a sigurno ne bih pisao ovaj post (koji se rastegnuo eto i na današnji dan, a to što su žena i djeca kod punca i punice je razlog ovolike „slobode slobodnog vremena“ ;-). Ali, prilog u jučerašnjem Dnevniku o nedostatku „informatičke radne snage“ u Hrvatskoj me naprosto natjerao za tipkovnicu (btw. vidi, vidi, opet/još Šprajc vodi Dnevnik, al kolko čujem na Prisavlju je prava nevera ;-).
Jel' to nekome konačno sinulo, ili se radi o tradicionalnoj novinarskoj priči za jedan dan, da se malo „olakša“ nacionalna savjest pa da onda možemo mirno dalje do sljedeće takve priče sve dok se ciklus opet ne zatvori prosvjedima maturanata zbog uvođenja državne mature (a biti će ih ;-)? E, to tek treba vidjeti.
Danas mi je svrnuta pozornost na činjenicu da je Sveučilište u Zagrebu objavilo Natječaj za upis studenata u I. godinu studija u akademskoj godini 2007./2008 link
I odmah na početku, kod popisa dokumenata koje treba priložiti kaže 'vako:
Uz prijavu treba priložiti sljedeće dokumente:
a) ...
...
f) pod uvjetom da prijeđu bodovni, odnosno razredbeni prag i zadovolje na eventualnom ispitu sposobnosti i darovitosti, bit će upisani svi pristupnici:
- branitelji i hrvatski ratni vojni invalidi (HRVI) iz Domovinskog rata te djeca smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih branitelja i 100%-tnih HRVI Domovinskog rata prve skupine
Temu školarina na fakultetima je pokrenuo rektor zagrebačkog Sveučilišta. SDP i HNS su u svojim izbornim programima rekli nešto o tome i izgleda da će se još neko vrijeme raspravljati o tome.
Kao što znate, moj stav je da su školarine za fakultet nužne i to za sve studente. Prvi i najjednostavniji argument je da kvalitetno visoko obrazovanje košta, a država nema novca da ga plati svima koji ga žele, pogotovo ne onom broju ljudi koji nam je potreban da bi ušli u "društvo znanja". Drugo, obrazovanje je investicija u sebe, dobrim obrazovanjem svatko si povećava šanse na tržištu rada i nalaženje dobro plaćenog posla kojim će tu investiciju isplatiti. Već sam spomenuo "college funds" kojima ljudi štede za djecu tj. za njihovo buduće obrazovanje već od ranih dana. Postoje i krediti za školovanje koji su obično povoljniji od običnih i ako se danas ljudi bjesomučno zadužuju za nova auta, veš-mašine i slična potrošačka dobra, treba poraditi na svijesti da je ulaganje u obrazovanje još isplativije.
E vidite, dragi štioče, ovako bi tu vijest najavili u žutom tisku :-))). A ja, iako doslovce mrzim žutilo koje svakim danom sve više obuzima hrvatske medije, jednostavno nisam mogao odoljeti. Osim toga, to je marketinški „dobar“ potez – doći će ljudi vidjeti o čemu se radi (još kad bi bilo kakve financijske koristi ;-).
Elem, vijest nije POSVE neistinita, ali je (donekle) krivo prezentirana (kako to već žuti tisak voli činiti).
A radi se o tome da sam iskoristio mogućnost postavljanja pitanja Ljubi Jurčiću na forumu gospodarstvo.sdp.hr, pa sam pitao gosp. Jurčića sljedeće:
Evo mene opet s Bolonjom.
Više sam i dragom Bogu dosadan s tom temom. Al' što da se radi kad je Zvone Radikalni duboko uvjeren da je jedini put za napredak lijepe naše kvalitetno visoko obrazovanje (koje nam je sve dalje i dalje).
Doduše, neki bi mogli zamjeriti na izostavljanju osnovnog i srednjeg obrazovanja, ali mislim (nadam se) da je svima jasno da su prošla vremena kad su ti stupnjevi obrazovanja presudno utjecali na ekonomski probitak nacije. U prošlom stoljeću, kad je mase trebalo osposobiti za klasičnu industrijsku proizvodnju kvalitetan ustroj srednjošloskog obrazovanja je bio ključan (za primjer treba samo pogledati uspjehe Njemačke i njihovu vrhunsku organizaciju zanatskih škola), ali danas to jednostavno više nije tako.
