pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je
Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka je
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmusa neprebolna
Sto godina široka je
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke

Sinoć sam uživao u visoko politiziranoj „Latinici“ o karizmi (sve dok moj sin nije prevrnuo program na „CSI Miami“, koji kao svaki bezbožni srednjoškolac nema previše osjećaje za božanska poslanja). Pokušao sam nastavak uhvatiti rano jutros na SatTV, ali mi je „pjat“ položen tako nezgodno, pa kad bura puše slika i zvuk se toliko ljuljaju da je emisija praktički negledljiva,. no vidio više nego dovoljno. Možda će se netko iznenaditi da sam sinoćnju naoko benignu „Latinicu“ shvatio tako zatrovanom dnevno-političkim akcentima,. Možda ni sam Latin nije to tako htio (mada ne vjerujem, poznavajući Latina ) . Takvom ugođaju svakako kumuju svi ovi drugi dnevno-politički događaji, koje ne možemo mimoići i da želimo.

Imam skoro 34 godine.
Još od vremena mog djetinjstva politika je dio mog života. Otac i majka su morali napustiti zemlju u potrazi za poslom i boljim životom, jer stari nije htio biti član partije u sredini u kojoj nije mogao dobiti posao jer su tadašnji lokalni moćnici inzistirali na članstvu..

Pojam višestranačkih izbora mi je bio poznat samo iz američkih filmova. U trenutku kad sam napunio 16 godina, počelo se pričati o uvođenju višestranačkog života u Hrvatskoj.
Wow! Napokon ću i kod nas vidjeti predizbornu kampanju, natjecanje kandidata, programa i tako dalje.
Intenzivno praćenje politike je postalo moj hobi i moja strast. Vrlo brzo su mi se razbile iluzije. Praćenje politike je prešlo na drugu razinu. Morao sam je pratiti jer je direktno uticala na kvalitetu mog života i morao sam znati što se događa da me ne bi iznenadila iza nekog ugla. A kad je to tako, onda prestaje sva radost koju neki hobi pruža.