Ni jedan čovjek nije dovoljno velik ni dovoljno pametan da bi mu bilo tko od nas predao svoju sudbinu .Jedini način na koji nas netko može voditi ,jest da nam konačno vrati vjeru u naše vlastito upravljanje u nas same.
I najveći umovi su nanovo potvrđivali tu misao. Ali ljudi koji nas zasljepljuju i vode stranputicom ,to su oni koji nam obećavaju nešto što nijedan čovjek ne može obećati drugome- naime sigurnost , brigu ,zaštitu, posao, unutarnji mir, itd.
Nakon rata kad je došao mir ,narod je bio suviše iscrpljen da bi pokazao ikakvu reakciju osim tupog osjećaja i brojnih samoubistava .
Ljudi na kormilu ,koji su bili pošteđeni strahota borbe,sada igraju sramotnu ulogu u kojoj se pohlepa i ravnodušnost suprotstavljaju jedna drugoj radi vlasti .
Ljudi koji su bili izloženi naletu direktne bitke ,nažalost ,suviše su ogorčeni i zgađeni ,a da bi pokazali ikakvu želju da preurede svijet.
Traže samo da ih se pusti da na miru uživaju raskoš beznačajnog ritma neradnog dana .
Kako bi različit bio novi dan kada bismo ,umjesto političara ,za savjet pitali veterana !