pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Žali se Siniša Dukarić da sam ga razočarao u NS:

Afera sa zviždačicom Ankicom Lepej je zadala završni udarac korumpiranom HDZ-u iz 90-ih / Hoće li se ista stvar dogoditi i Ivi Sanaderu i njegovom HDZ-u? / Hrvatski narod je oduvijek tvrd orah, pa nas tako još nisu slomile brojne afere koje HDZ "rađa" iz dana u dan / Satovi, Brodosplit, "zlatna" veza sa Zagorcem, ministrica koja sumnjivim putevima dolazi do stana, ministar kojeg voza kriminalac, afere u privatizaciji.../ Premijer koji prisvaja društveni stan u kući u Kozarčevoj 21/ Mediji koji ignoriraju cijelu priču / Čini se da HDZ i njegovi članovi i birači uistinu funkcioniraju na principu plemena: bolje da nešto otmu oni i podijele među sobom, nego da to učini ono drugo pleme. / Zna se kako će završiti mužjak ili ženka koja ne izvrši volju poglavice plemena, dokaz je bivša ministrica Vesna Škare-Ožbolt

Afera koja je odzvonila starom HDZ-u
Stari HDZ počeo se urušavati krajem devedesetih u trenutku kad je izbila afera s Ankicom Lepej, u kojoj je otkriveno da supruga predsjednika Franje Tuđmana u banci skriva stotine tisuća njemačkih maraka koje je zatajila u svojoj imovinskoj kartici. Pored svega što je Tuđmanova vlast činila hrvatskim građanima, to je bila kap koja je prelila čašu strpljenja. Definitivno je narušeno povjerenje građana u osobno poštenje predsjednika Republike i šefa HDZ-a. Poslovne manipulacije njegovih sinova i kćeri još se nekako moglo gutati, ali kad je predsjednik ulovljen s prstima u pekmezu bio je to početak kraja. Ona priča o kupnji nacionalizirane vile u Nazorovoj ulici dan uoči donošenja zakona kojim se to zabranjuje odjednom je dobila pravo značenje.

Ne stignem pratiti predizbornu kamanju. Za način kako je Ivo Sanader došao do stana preko Marine Matulović Dropulić čuo sam davno, ali nisam imao papire. Drago mi je da ih je netko izvukao iz ladice i frkunuo CNN-u. ;)

Prisiljen sam baviti se samim sobom. Državno odvjetništvo moj slučaj drži u statusu quo. Vjerojatno dok se ne sazna(ju) izborni pobjednik (ci) i kakav će njihov odnos biti prema predsjedniku Stjepanu Mesiću, šefu SOA-e Tomislavu Karamarku i Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću.

Proces povodom moje tužbe protiv države (SOA-e) nastavlja se paralelno s postupkom koje su protiv mene inicirali SOA i DORH.

Već su pisali o tome kako je Sanader kupio novinske izdavače. Ja sam to primjetio na primjeru Globusa koji zadnjih par brojeva vrlo afirmativno piše o ljudima iz stranke koja zna. Njima se pridružio i Ivo Pukanić koji u komentaru tjedna u Nacionalu piše Što Tonino i Vesna rade u Gorici? Meni taj tekst izgleda kao da mu ga je na uho šaputao Ivan Šuker ili barem njegov tajnik gradske organizacije. Kaže Ivo...

Nakon što je premijer Sanader u pratnji svojih najbližih suradnika na čelu s domaćim dečkom Ivanom Šukerom i resornim ministrom Božom Kalmetom neposredno pred ponovljene lokalne izbore u Gorici i otvorio radove, to je Picula iskoristio za antipromidžbu. Rugajući se Sanaderovu otvaranju radova kao predizbornom projektu, koji nikada neće biti realiziran, došao je drugi dan na mjesto polaganja kamena temeljca s plastičnim rovokopačima i buldožerima.

Pomalo očekivano, potencijalno upućivanje slučaja Delić BiH pravosuđu potaknulo je spekulacije u hrvatskoj javnosti o mogućem prebacivanju slučaja Gotovina na hrvatsko pravosuđe. Ono što iznenađuje je da je bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt u "Temi dana" Radija 101 emitiranoj 09/07/07 tvrdila da takva mogućnost realno i postoji (?!) makar zna ili bi trebala znati da je pravno to moguće samo u sferama SF-a.

Kao prvo, pokrenuti postupak prebacivanja može ili vijeće za upućivanje (koje imenuje Predsjednik suda) samo ili tužiteljica Del Ponte. Vjerojatnost da će vijeće za upućivanje samo pokrenuti postupak mala je, a vjerojatnost da će Carla del Ponte zatražiti da se jedan od njoj bitnijih slučajeva ipak procesuria u zemlji za koju je uvjerena da je bjegunca skrivala je nepostojeća. Upućivanje slučaja Ademi zatražila je Del Ponte, slučaj Gotovina Del Ponte nikad neće pustiti.

Kasno proljetne visoke temperature učinile su da se osjećamo umorno, smanjene koncentracije. Mislima smo sve češće na odmoru ili u planovima kako odmor ostvariti, od kuda za njega novac namaknuti. Nažalost, nismo svi Zagrebački holding pa da nedostatak novca na maknemo povećanjem cijena komunalija ili zabijanjem automata za naplatu parkiranja ispred kuće.

Zamoru pridonosi agresivnost političara inicirana jesenskim parlamentarnim izborima. Iz svih medija ispaljuju se parole, obećanja od političara koji su još jučer bili debeli i prepuni bora. Kao čudom kile su se istopile, bore izgubile. Netko ih je očito “nategnuo”. Sudeći prema onome što političari pričaju i oni bi birače, kao što je netko njihove bore. Ili ipak nisam u pravu, političari su to već napravili. Svoje su birače izigrali, prevarili, dozvolili su pljačku i bezakonje. Izbori su samo primirje u kojem misle izvršiti smjenu generala i pucaj dalje. Za ilustraciju evo nekoliko primjera od mnogih koji se nude.

Luka Rajić, jer je prodao Dukat i nije nikoga pitao ili Ivo Sanader, koji nije znao i očito ga nije ga bilo briga, dok se nije dogodilo. I dok se danas Vlada na čelu s Premijerom i njeni prirepci zgražavaju nad postupkom Luke Rajića, za kojega je opće poznato da Dukat prodaje već dvije godine, mislim da je pravi problem negdje drugdje.

Prodana je jedna od važnih industrija koja do ulaska u EU još mora ozbiljno rasti da bi iskoristili kvotu za proizvodnju mlijeka i tako osigurali budućnost vlastitoj poljoprivredi, jednom kad uđemo u Europu.

Sadašnja proizvodnja od nešto više od 600.000 tona mlijeka mora doseći 1.000.000 tona mlijeka prije ulaska Hrvatske u EU, a to Francuzima možda neće biti interes. Što treba biti naš interes? Kakva je naša strategija? Da Vlada ima odgovore na ova pitanja i da je Vlada spremna za takvo i da uopće ima nekoga koji misli o tome, bilo bi joj svejedno tko kupuje Dukat jer bi svi već imali zacrtane ciljeve koje moraju doseći i Vlada bi ih obilato potpomagala.

Znate li što znači kratica SHBJ? To je kratica za srpsko-hrvatsko-bosanski jezik. Kratica koja se često koristi na Haškom sudu za prevođenje postupaka s područja zemalja bivše Jugoslavije. Do nedavno sam mislila da je to tehnički termin za tri jezika na Haškom sudu. Ali vraga! Ta kratica se izgleda prenijela na raspravu u Europski parlament kada je britanski zastupnik Charles Tannock, isprovociranim Kacinovim pitanjem na hrvatskom jeziku, nagovijestio da bi Hrvatska ulaskom u EU mogla ostati bez službenog jezika.

Današnje novine zatrpane su vijestima o milijunima eura koje se daju kao jamčevina za izlazak iz pritvora. Postavlja se pitanje od kuda pritvorenicima toliki novci? Kažu skupila rodbina. Da, sigurno, a otkud rodbini? Pa, dao im pritvorenik!

U Hrvatskoj se najlakše može nezakonito obogatiti na trgovini droge, trgovini ljudima, prostituciji, krađom automobila ukoliko već bogatstvo nije stečeno na trgovini oružjem. Postoje i još neki drugi načini, ali neću širiti temu.

Što se događa kada se takva osoba koja se bavi organiziranim kriminalom uhiti. Biva osuđena. U redu i što tada.? Presuda nalaže zatvor i oduzimanje imovinske koristi.

Prije nekoliko godina mislim da bi bila gotovo nezamisliva situacija da političar ili političarka odgovori jednom običnom građaninu na upit, osim ako isti nije dospio nekom magičnom silom aktualnosti u novine ili potaknut pismima čitateljima. Zbog takvog pristupa, gdje političari uglavnom nisu odgovarali biračima koji su ih odabrali ili se takvo ponašanje smatralo više pravilom nego iznimkom, nastao je mit o nedodirljivosti političara. No, ovih godina, a pogotovo pred ove izbore, odjednom je kontakt s građanima postao više pravilo nego iznimka.

Prvi političarski blog, dakako, bio je blog Davorka Vidovića, čiji su primjer uskoro slijedili Dragutin Lesar, te Vidovićev stranački kolega Nenad Stazić kojem bih toplo preporučio da nekog ili sebe angažira da si malo sredi dizajn bloga. Dakako, pravu je pomutnju napravila Vesna Škare-Ožbolt kad je otvorila blog i tu Vam zapravo dugujem nastavak priče, jer se danas javila i službeno me proglasila krivcem za njeno otvaranje bloga. :-)) Dakako, nakon što se mrak objavio nestranačko podupiranje SDP-a, ispada da ja sada koketiram s DC-om. Ne hvala, moja politička uvjerenja su ipak malo više ulijevo, što ne znači da nisam voljan saslušati i umjereno desna mišljenja. :-))

Zahvaljujući dobrim odnosima s detektivskom agencijom "Krtica" doznao sam potpuno besplatno da su prošlog petka, nedaleko Britanca, ručali mr. Franjo Turek, bivši šef POA-e koji je prezentirao državnom vrhu moju navodnu neprijateljsku djelatnost i Marijan Svedrović, sudac Vrhovnog suda, jedan od tri suca koji odobravaju mjere tajnog nadzora POA-i/SOA-i.

Saborski odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je ustranovio da su mi prekršena ljudska prava, ali da Turek nije kršio zakon. Odnosno, da sam neargumentirano oklevetan kao neprijatelj države, ali da Turek u pripremi klevete nije koristio mjere tajnog nadzora. Što znači da sudac Svedrović u mom slučaju nije morao igrati nikakvu ulogu. O tom - potom!

Ovih dana se održalo ročište u parnici Željko Bagić, Turekov nadređeni u muljanju oko Gotovine i Petrača, protiv Ranka Ostojića, bivšeg direktora policije. Bivši Predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost tužio je Ostojića zbog izjave u Feralu da su Bagić, Turek i Pukanić zaštitnici organiziranog kriminala. E, ovaj je spor povezan sa sucem Vrhovnog suda Marijanom Svedrovićem i bivšim šefom POA-e Franjom Turekom.

Ostojić se sukobio s krugom oko Gotovine i Petrača, pa je i sam postao žrtva POA:

U ponedjeljak, 19. travnja, Ranko Ostojić, bivši ravnatelj policije, dobio je i službenu potvrdu da su ga djelatnici Protuobavještajne agencije, dok je na njezinu čelu bio Franjo Turek pratili, prisluškivali, snimali i fotografirali bez njegova znanja. Informacija da su protiv njega bile odobrene takozvane mjere nadzora je Ostojiću, korektno i u skladu sa zakonskim obvezama, priopćena u samoj Protuobavještajnoj agenciji. Mjere uhođenja Račanova šefa policije, na prijedlog ravnatelja POA-e Franje Tureka, naložio je sudac Vrhovnog suda Marijan Svedrović, poznat kao bivši branitelj tzv. zločinačke organizacije! S nadzorom ravnatelja policije službeno se započelo 5. ožujka, no nije jasno kako je moguće da se prezentacija o "slučaju novinari - Ostojić - Gotovina", s fotografijama i podacima o poduzetim mjerama, održala 1. ožujka, u ponedjeljak, četiri dana prije nego što su za Ostojića odobrene mjere nadzora?! Znači li to da je šefa policije POA neovlašteno nadzirala i ranije?

Neodgovornost umjesto politike

SDP odbija i zucnuti o poslijeračanovskoj budućnosti, ali zato Milanka Opačić bučno jadikuje da je progone tajne službe. Njezinu graju, u napadu neke falše solidarnosti – navodno feminističke a zapravo politikantski oportunističke – svesrdno potpomažu Đurđa Adlešić i Vesna Škare-Ožbolt...

Boris Pavelić, Novi list, 5.2.2007.

Ne slažem se s komentatorom Novog lista. U aferi Turekova Prezentacija i njegovo se ime spominjalo kao onoga koji širi dezinformacije o boravište odbjegloga Gotovine, a nije se odlučio ni na prijavu Vijeću i Odboru , a nekmoli na tužbu.I njemu je, kao i meni svjedokinja mogla biti Vesna Škare-Ožbolt, koja je nazočila Prezentaciji u državnom vrhu.

U posljednjih nekoliko dana u pojedinim hrvatskim dnevnim listovima pojavilo se više članaka u kojima se u senzacionalističkom tonu provlači teza kako se umirovljeni general Ante Gotovina nalazi u Hrvatskoj te kako zbog manjeg operativnog zahvata koji mu je neophodan uskoro namjerava napustiti zemlju. Tu je vijest prvi objavio riječki «Novi list» u svom broju od 13. listopada, ali je i u sljedeća dva broja autor članka Boris Pavelić istoj tezi posvetio značajniji prostor, pri čemu kao izvor infonmacije navodi neimenovani izvor iz vrha državne vlasti koji nije član Vlade RH. Vijest su potom prenijeli još neki dnevni listovi, primjerice. «Slobodna Dalmacija», «Večernji list» i «Vjesnik»...

Osim toga, POA je kroz dosadašnje protuobavještajno istraživanje kanala kojima se različite informacije i dezinformacije dostavljaju MKSJ-u utvrdila da su diplomatski predstavnici BiH i SiCG u RH posebno zainteresirani za pitanje ratnih zločina i odnose RH s MKSJ-om. Po tom je pitanju potvrđena suradnja između veleposlanika SiCG Milana Simurdića i BiH Zlatka Dizdarevića koji pak održava blisku vezu s glasnogovornicom haškog Tužiteljstva Florence Hartman. U tom kontekstu posebno je zanimljivo da je Dizdarević u prijateljskim odnosima s novinarom Pavelićem, tako da napise u «Novom listu» o «slučaju Gotovina» treba promatrati i u tom kontekstu.

Franjo Turek, POA, 16. 10. 2003.

Uostalom, netko mu je iz redakcije sigurno rekao što se posljednih dana piše na 45 lines. Mogao je doznati pojedinosti o mojoj sudskoj tužbi, ometanju komunikacija sa Škare-Ožbolt, podmetanjima da sam kao suradnik Franje Tureka primao novac, optužbama da u Novom listu radi Pelikan, agent AID-a...

Hvale se u SOA-i da su za 24 sata obavili izvanredni nadzor i nisu ustanovili da su obraživali Vesnu Škare-Ožbolt, Đurđu Adlešić i Milanku Opačić, ali da nisu otkrili ni da li su one postale žrtvama obavještajnog podzemlja.

Pa nije valjda da Karamarko danonoćno nadzire svo obavještajno podzemlje u zemlji bez naloga, pa može reći da nitko od njih nije špijunirao zastupnice? Da dobije nalog za nadzor obavještajnog podzemlja trebala bi mu 24 sata. Dakle, nadzire ih non-stop, al oni su ovaj put dobri. Podrazumijeva se da je SOA-a najbolja, pa se interni nadzor u samoj kući nije ni provodio. zaključno, zastupnicima se ne bave špijuni (ni profesionalni, ni honorarni). One su nečija druga žrtva ili izmišljaju.

Hajde sad vi meni objasnite u čemu je tajna, gledam Đurđu u Dnevniku, kao da se nije ništa dogodilo, mrtva hladna na sve proteklih par mjeseci (a onda mi moraliziramo treba li Šostar dati ostavku ili ne). Dio izvjestaja HINE s presice HSLS-HSS (jasno je na koga aludira Adlešić, a onda zbrojite sva i dva i skužite da se radi o istoj kuhinji koja nam već mjesecima plasira lažne skandale da bi pokrila stvarne poput brojnih Đurđinih)

Što se tiče afere koja je nastala s njezinim životopisom Adlešić je kazala kako je zanimljivo da se u jednom slučaju objave krivih podataka iz životopisa, koja je stajala godinama, tvrdilo da se radi o tiskarskoj pogrešci, a u njezinom slučaju da se radi o prikrivanju. O mogućnosti da je netko iz njezine stranke dao krive podatke Adlešić je rekla da će se o tome danas razgovarati na stranačkom Predsjedništvu, no da misli da je ona osobno odgovorna, jer nije provjeravala te podatke.