http://www.jutarnji.hr/nisam-razmisljala-o-posljedicama--zeljela-sam-da-...
Ponukana čitanjem ovog članka, odlučila sam napisati ovaj dnevnik, iako bi možda bilo pravednije reći, da sam prikupila različite materijale koje ovdje predstavljam i da je moj doprinos osim uloženog truda, zanemariv. Iz odabira sam citirala neke dijelove, ponajviše jer su materijali opsežni i da bolje prezentiram različitost stavova, ispod svakog citiranog materijala, nalazi se i link na citirano za one koji imaju vremena i volje pročitati sve. Vjerujem da je to jedno ozbiljno i podosta 'vruće' pitanje oko kojeg se lome koplja struke, vjerskih zajednica, zakonske regulative i mišljenja pojedinaca.
Stvari postaju sve zanimljivije. Predsjednički izbori, tko god pobijedio u drugom krugu, početak su definitivnog kraja politike na hrvatski način. Nakon ovih izbora i događaja koji će uslijediti mnogi će političari vjerojatno reći da je bilo lijepo dok je trajalo ali da se oni sada povlače iz politike. Drugi će se vjerojatno pokušati održati na političkoj sceni po svaku cijenu (kao da je mala cijena koju ćemo svi skupa platiti za apsolutnu nesposobnost hrvatske vlasti od proglašenja neovisnosti do danas)…
U ovome će jednu od ključnih uloga odigrati Jaca na kojoj je sada odabir načina „šahovskog otvaranja“ u drugoj izbornoj šahovskoj partiji (damin gambit je predvidljiv u početku), premda ona formalno u njima ne sudjeluje. Možda bi ona iskreno htjela podržati Josipovića, i možda to eksplicitno i napravi, ali njezina baza, iz vrlo praktičnih razloga zasigurno priželjkuje Bandića, što neki od lokalnih stranačkih čelnika javno izjavljuju - „iznenađujuće“ je da je upravo zadarski gradonačelnik među prvima javno podržao Bandića.
Nekoliko dana prije izbora za predsjednicu ili predsjednika Hrvatske čak i oni koji su inače potpuno nezainteresirani za politiku svakodnevno raspravljaju o tome tko će postati nova predsjednica ili predsjednik Lijepe naše.
I sam sam u tom filmu, a budući da sam involviran u politiku više od prosječnog poluzainteresiranog građanina, svi poznanici koje ovih dana srećem otvaraju jednu i samo jednu temu: što ja kao insajder mislim, tko će pobijediti na izborima. Neodoljivo me to podsjeća na Šajetinu pjesmu o Stipi Mesiću u kojem ga kao pripadnika estrade prijatelji ispituju za detalje o kojima on pojma nema, ali eto, kad je već tu negdje, sigurno zna sve tračeve o poznatima. I danas mi se ta pjesma često nađe na CD uređaju u automobilu, pa je i sam zapjevušim, baš kao i humorističnu inačicu HDZ-ove himne koju su na "Jubito" postavili Bijes prvi i Dellboy.
U ovo predblagdansko vrijeme od božićnih reklama koje vas nagone da kupite sve što se kupiti da ,
samo jedna stvar , odnosno pojava me više živcira.
Promidžba za predsjedničke kandidate.
Prvo ističem likove koji na politika.com objavljuju hvalospjeve za svog najmilijeg(bilo kojeg) predsjedničkog kandidata. Večinom je to ekipa iz stožera predsjedničkog kandidata ili neki pravovjerni i opčarani birač. Postovi su puni hvalospjeva kandidatu xy, sa ponekom sličicom , uglavnom totalno divljenje. Degutantno! Ljudi koji se klanjaju političarima su u dubini duše poltroni i mazohisti.
A općenito više se normalno ne može živjeti od vrlih predsjedničkih kandidata.
Bandić se kotrlja uzdzuž i poprijeko, sipa iz rukava svoje floskule, valja se po snijegu , a kada malo profiltritate što je pametno rekao –ništa! Nema on znanja da bude vjerodostojan predsjednik.
A opet, nije imao niti Mesić pa je uz pomoć savjetnika svima solio pamet.
Hebrang između ostalih obećanja od sapunice obećava da će građanima omogućiti šetnju po parku na Pantovčaku i to ističe kao važnu stvar. Moš` misliti poboljšanja života u cijeloj Hrvatskoj!
U Haagu je pisao optužnice protiv hrvatskih generala jer navodno ne voli našu domovinu, a ponosno na svojim promidžbenim plakatima zastupa pravDU. Gdje je ta pravDA koju zastupate da ste jadne hrvatske generale poslai u Nizozemsku da zastupaju interese i obrazlože, zašto su branili svoju domovinu od neprijatelja. E, pa neće moći. Više nećemo nasjedati na podvale desnih stranaka, a ni dojučerašnjih "lijevih" partijaša kojima su protivnički desni kandidati toliko loši da oni mogu zauzeti poziciju broj dva bez ikakvog problema. Da bi zauzeli poziciju broj jedan, slijedećih će par dana gospodin koji zastupa pravDU biti izrešetan raznim notornim poluinformacijama, a u cilju da bi oni nekvalitetni lijevodesni kandidati došli na svoje, a to je da bi poljuljali čovjeka koji drži vodeću poziciju na sceni ionako kontradiktornih kandidata.
Čovjek bi pomislio da će je ovaj portal, nakon što je nedavno dobio vrijednu međunarodnu nagradu „World forum 2009 eDemocracy award“ (za promicanje demokracije ili konkretnije, za razotkrivanje manipulacija u svezi biračkih popisa u RH), nastaviti promicati iste vrijednosti i kada započne kampanja za izbor novog predsjednika RH.
Put na hrvatski Olimp
Za uvod genijalnost Viktora Ivančića o jednom potencijalnom predsjedniku:
Na neugodna pitanja blago širi ruke, pogledava prema nebesima i isporučuje logičan odgovor:
- Hodam po vodi, dakle moram imati bazen!
I tu se zapravo skriva prava istina i odgovor na neugodno pitanje "Zašto ste se kandidirali za predsjednika Republike Hrvatske?". Ako ste mislili da je to taština, nije!
Pravi odgovor je POSLANJE.
(eventualno veleposlanje, ali to za ovu priču nije bitno)
Kako se, probuđeni iz životnog drijemeža, oduprijeti božanskom pozivu kormilara nebeske lađe i ne uskočiti na narodnu pozornicu i širokim osmjehom pozdraviti "Bok Hrvati!" donekle nesigurni da smo možda krivo čuli i da je pozdrav trebao glasiti "Bog i Hrvati".
I nije muk Hrvata ili eventualna nezainteresiranost nešto što može baciti sjenu na ozbiljnost dobivenog poslanja i za one koji možda nisu čuli ili shvatili slijedi objašnjenje:
"TO SAM JA I DOŠAO/LA SAM DA VAMA VLADAM".
Nisam uopce do danas razmisljao o kandidatima za Predsjednika. Dnevnike koji se bave izborom Predsjednika sam procitao s zanimanjem, ali buduci da sam nekako smatrao da se radi o minornoj temi, nisam imao potrebe sudjelovati u raspravi. Danas sam sasvim slucajno procitao u Jutarnjem intervju s kandidatkinjom V. Skare Ozbolt ( http://www.jutarnji.hr/magazin/clanak/art-2009,9,12,,176021.jl). Pretpostavljam da V.S.O. kao osoba koja je duze vrijeme radila kao predstojnica Ureda Predsjednika RH i kao pravnica poznaje Ustav RH i clanke koji se odnose na ovlasti i duznosti Predsjednika Republike (http://www.predsjednik.hr/default.asp?jezik=&ru=96&sid=). Medjutim, ona tvrdi da su glavne tocke njezinog programa novi administrativni ustroj zemlje koji će osigurati jednako brz i ravnomjeran razvoj države, vanjska politiku koja će prioritet staviti na gospodarski rast zemlje i čuvanje nacionalnog bogatstva. Iz njezinog programa bi se moglo zakljuciti da predsjednik RH u jednoj osobi ima ovlasti koje pripadaju Saboru, Vladi i Predsjedniku.
Pošto se u Hrvatskim medijima,suđenje generalima u Haguu, svelo na par sekundne reportaže u kojima nema ničeg zanimljivig ja sam odlučio napraviti sažetak iznošenja obrane Hrvatskih generala u Haggu, gdje je iznešeno jako puno zanimljivih informacija, koja Hrvatska javnost nije imala prilik čuti.
Prvi od 67 svjedok obrane hrvatskih generala Gotovine je Slobodan Lazarević, bivši obavještajac koji je još od 60-ih godina bio djelatnik KOS-a, kasnije je bio na istoj dužnosti u sektoru sjever dok je trajala srpska okupacija hrvatskog teritorija.
Pravosudno ministarstvo odbilo žalbu Srećka Papca i Željka Hrastara, vlasnika stana u Kozarčevoj ulici 21 nacionaliziranog 1958 godine, čiji su povrat tražili, a koji je danas na raspolaganju obitelji premijera Sanadera.
O tome je progovorila bivša ministrica Vesna Škare-Ožbolt , ali njena nasljednica Ana Lovrin izjavila je kako ne može komentirati te tvrdnje jer ne zna o čemu Škare-Ožbolt govori. Međutim mi smo dobili potvrdu da je ministarstvo odbilo žalbu kojom se tražio povrat stana u Kozarčevoj 21.
--Takvo smo rješenje dobili,te smo protiv tog rješenja podigli tužbu na Upravnom sudu. Uvjerena sam kako će Upravni sud donjeti valjanu zakonitu odluku u korist mojih klijenata, rekla nam je zastupnica dvojice vlasnika, zagrebačka odvjetnica Zvjezdana Žnidarić-Begović.
BRISANJE IZ EVIDENCIJE
Neovisni, ali ne i neutralni