NB.
Kao podsjedtnik navijačima Kukuriku koalicije i Zorana Milanovića ponavljam dnevnik napisan u veljači 2012. godine. Svi koji su mi tada dali minus ne zbog minusa nego zbog njihove zaslijepljenosti trebali bi se u njamnaju ruku posramiti. Trebaju shvatiti da se država ne može voditi zastarjelom ideologijom nego znanjem i sposobnošću, što ni jedno ni drugo nema ni Zoran Milanović ni cijela njegova ministarska bulumenta.
25/02/2012 - 22:57
Iako u parlamentarnim demokracijama vlada nepisano pravilo da kad dođe do stranačke smjene vlasti novu garnituru ne treba propitivati i kritizirati prvih 100 dana mandata. To bi trebao biti slučaj i s novom vlašću u Banskim dvorima na čelu s premijerom Zoranom Milanovićem i s Kukuriku koalicijom koja ima uvjerljivu većinu u Hrvatskome saboru.
NB.
Da ljubitelji velikosrpstva ne bi mislili da sam zaspao i da sam ih pustio na miru da sanjaju o njihovim mitovima, evo jednog novog priloga na tu temu. Naravno, ne preporučam srčanim bolesnicima, jednostavno preskočite ovaj dnevnik, ali za svaki slučaj mu dajte minus. To jedino znate.
Zahlađeni odnosi između Republike Hrvatske i Republike Srbije koji su nastupili nakon što su ultranacionalnisti na čelu s predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem pobijedili na posljednjim izborima ušli su u novu fazu posjetom potpredsjednika srbijanske vlade i ministra obrane Aleksandra Vučića Zagrebu. Visoki srbijanski dužnosnik sastao se s hrvatskim državnim vrhom kako bi se udarili temelji za poboljšanje odnosa opterećenih nerioješenim problemima iz Srpsko-hrvatskog rata koji se u Hrvatskoj naziva Domovinski rat, a u Srbiji se praktički svodi na građanski rat u bivšoj Jugoslaviji.
Napomena:
Evo teksta kojim će osobito biti oduševljeni drugovi Jugoslaveni na ovom portalu. Oni koji imaju slabije srce preporučam da ga jednostavno preskoče.
Jedan od najvećih paradoksa hrvatske politike u ova dva desetljeća postojanja Republike Hrvatske leži u činjenici da je politička elita još uvijek opterećena recidivima prošlosti posebice prošlog stoljeća kad je hrvatski narod proživio sedamdesetak godina pod nedemokratskim režimima jugoslavenskog eksperimenta, prvo pod monarhističkom a potom komunističkom diktaturom. U oba ta režima hrvatski je narod bio podjarmljen u prvom slučaju žandarskoj velikosrpskoj politici, a u drugom slučaju pod parolom tzv. „bratstva i jedinstva“ prikrivenoj prevlasti većinskog naroda u komunističkoj Hrvatskoj.
Poštovana kancelarko gospođo Angela Merkel!
Sehr geehrte Frau Kanzlerin Angela Merkel!
Posljednja zbivanja u vodećoj oporbenoj stranci, Hrvatskoj demokratskoj zajednici ukazuju ne samo da HDZ prolazi kroz ozbiljnu unutarstranačku krizu, nego štoviše na proces koji ugrožava samu opstojnost stranke koja je bez obzira na greške najzaslužnija za stvaranje slobodne i demokratske Republike Hrvatske. Ako je stranka u posljednje tri godine njihovim isključenjem ostala bez dva predsjednika HDZ-a koji su zauzimali i premijerske položaje, te da je jedan od njih na optuženičkoj klupi zbog optužbi o korupciji velikih razmjera, onda je očigledno da je Hrvatska demokratska zajednica zapala u krizu iz koje se ne vidi realan izlaz.
Cijela priča oko uvođenja ćirilice u Vukovaru nije nimalo bezazlena, jer je ona samo dio nove velikosrpske agresije n Hrvatsku koja je uobličena u Memorandumu2 Srpske akademija znanosti i umetnosti. O tom Memorandumu usvojenom u tajnosti prije godinu i po dana u Hrvatskoj uopće nije bilo riječi u strogo kontroliranim medijima koji zagovaraju jednaku krivnju za strahote koje su Hrvatska i hrvatski narod pretrpjeli u velikosrpskoj agresiji početkom 90- godina prošlog stoljeća. O tome nije bilo riječi ni na Hrvatskoj televiziji, na kojoj se pak pokušava, prije svega se to odnosi na Zorana Šprajca, ali i na Aleksandra Stankovića koji su obojica etnički Srbi, minimizirati nove prijetnje koje dolaze od istočnog susjeda.
Posjet premijera Zorana Milanovića Beogradu koji je trebao najaviti novu fazu u odnosima između dvije susjedne države jednostavno rečeno s pozicije hrvatskih državnih i nacionalnih interesa bio je totalni promašaj. Prije svega bio je promašaj što je hrvatski premijer otišao u Beograd, kao da je službeni Zagreb krivac za pogoršanje odnosa između Hrvatske i Srbije, a ne da odgovornost za to počiva na novoj srbijanskoj vladajućoj garnituri.
.
Moja prva reakcija nakon što je Radimir Čačić dao ostavku na mjesto Prvog Potpredsjednika Vlade, ali u isto vrijeme zadržao mjesto predsjednika HNS-a, bila je – treba dati ostavku i na stranačku dužnost, kako se ne bi pretvorio u Budišu ove Vlade. Nažalost, kako vrijeme prolazi, izgleda da je ta reakcija „na prvu“ bila više nego opravdana.
Što sam time htio reći? Na izborima 2000. pobjednička je bila koalicija SDP-a i HSLS-a, koja je nakon izbora sa Porečkom četvorkom (HSS, IDS, HNS i LS) formira vladajuću koaliciju. Ivica Račan je na parlamentarne izbore izašao kao premijerski kandidat, dok je Dražen Budiša, predsjednik druge stožerne stranke vladajuće koalicije HSLS-a, bio kandidat za predsjednika države. No situacija se zakomplicirala pobjedom outsidera – Stjepana Mesića. Budiša je ostao bez mjesta u izvršnoj vlasti, a kako u Vladu nije ušao ni Tomčić – koji je kao predsjednik HSS-a izabran na mjesto predsjednika parlamenta, oformljena je zloglasna „koordinacija šestorke“, neinstitucionalno tijelo na kojemu se usuglašavala i bistrila koalicijska politika. Ovaj mali povijesni uvod je važan kako bi se shvatio kontekst.
Čitam ovih dana trakavicu o smjeni glavnog savjetnika za medije u ministarstvu kulture Milana Frenštackog Živkovića. Rekao čovjek da bi trebalo promijeniti dosadašnji model fiksne RTV pristojbe u korist naplate po imovinskom cenzusu. Teorijski, bogatima bi se uzimalo više novaca, a siromašnijima manje... Na to je nastala medijska bura koja je imala za posljedicu izjavu ministrice kulture Andreje Zlatar Violić o preuzimanju „osobne odgovornosti za krivu političku procjenu“...jer je „krivo procijenila da to može ostati na razini rasprave u struci“
http://www.vecernji.hr/vijesti/ministrica-preuzela-odgovornost-smijenila...
Potom je uslijedila reakcija skupine građana (mediji su ih označili kao skupinu novinara, intelaktualaca i predstavnika civilnog društva) pri čemu je ministričina odluka okvalificirana kao „iracionalna i impulzivna“, a ja bih dodao i nečasna "jer su njegov rad i namjera da popravi stanje u medijima smetali umreženim koruptivnim interesima, a potpuno iskonstruirana i podmetnuta afera oko prijedloga novog modela financiranja HRT-a iskorištena je kao zgodan povod".
http://cro.time.mk/read/57ae0636e4/ce30ea7ab7/index.html
Pobjedom na saborskim izborima prije godinu dana, porazivši hametice HDZ, SDP je na čelu Kukuriku koalicije formirao novu Vladu s neiskusnim čelnikom SDP-a Zoranom Milanovićem na položaju premijera. Poslije 2003. godine SDP je tako u ovih dvadesetak godina hrvatske neovisnosti i mlade demokracije drugi put osvojio većinu u Hrvatskome saboru. S bivšim premijerom i predsjednikom HDZ-a Ivom Sanaderom koji je u međuvremenu optužen zbog korupcije, a kasnije s njegovom imenovanom nasljednicom Jadrankom Kosor, vodeća hrvatska stranka nije imala nikakve šanse na izborima, jer je biračko tijelo zahtijevalo promjene
