Nekoliko dana prije izbora za predsjednicu ili predsjednika Hrvatske čak i oni koji su inače potpuno nezainteresirani za politiku svakodnevno raspravljaju o tome tko će postati nova predsjednica ili predsjednik Lijepe naše.
I sam sam u tom filmu, a budući da sam involviran u politiku više od prosječnog poluzainteresiranog građanina, svi poznanici koje ovih dana srećem otvaraju jednu i samo jednu temu: što ja kao insajder mislim, tko će pobijediti na izborima. Neodoljivo me to podsjeća na Šajetinu pjesmu o Stipi Mesiću u kojem ga kao pripadnika estrade prijatelji ispituju za detalje o kojima on pojma nema, ali eto, kad je već tu negdje, sigurno zna sve tračeve o poznatima. I danas mi se ta pjesma često nađe na CD uređaju u automobilu, pa je i sam zapjevušim, baš kao i humorističnu inačicu HDZ-ove himne koju su na "Jubito" postavili Bijes prvi i Dellboy.
U ovo predblagdansko vrijeme od božićnih reklama koje vas nagone da kupite sve što se kupiti da ,
samo jedna stvar , odnosno pojava me više živcira.
Promidžba za predsjedničke kandidate.
Prvo ističem likove koji na politika.com objavljuju hvalospjeve za svog najmilijeg(bilo kojeg) predsjedničkog kandidata. Večinom je to ekipa iz stožera predsjedničkog kandidata ili neki pravovjerni i opčarani birač. Postovi su puni hvalospjeva kandidatu xy, sa ponekom sličicom , uglavnom totalno divljenje. Degutantno! Ljudi koji se klanjaju političarima su u dubini duše poltroni i mazohisti.
A općenito više se normalno ne može živjeti od vrlih predsjedničkih kandidata.
Bandić se kotrlja uzdzuž i poprijeko, sipa iz rukava svoje floskule, valja se po snijegu , a kada malo profiltritate što je pametno rekao –ništa! Nema on znanja da bude vjerodostojan predsjednik.
A opet, nije imao niti Mesić pa je uz pomoć savjetnika svima solio pamet.
Hebrang između ostalih obećanja od sapunice obećava da će građanima omogućiti šetnju po parku na Pantovčaku i to ističe kao važnu stvar. Moš` misliti poboljšanja života u cijeloj Hrvatskoj!
U Haagu je pisao optužnice protiv hrvatskih generala jer navodno ne voli našu domovinu, a ponosno na svojim promidžbenim plakatima zastupa pravDU. Gdje je ta pravDA koju zastupate da ste jadne hrvatske generale poslai u Nizozemsku da zastupaju interese i obrazlože, zašto su branili svoju domovinu od neprijatelja. E, pa neće moći. Više nećemo nasjedati na podvale desnih stranaka, a ni dojučerašnjih "lijevih" partijaša kojima su protivnički desni kandidati toliko loši da oni mogu zauzeti poziciju broj dva bez ikakvog problema. Da bi zauzeli poziciju broj jedan, slijedećih će par dana gospodin koji zastupa pravDU biti izrešetan raznim notornim poluinformacijama, a u cilju da bi oni nekvalitetni lijevodesni kandidati došli na svoje, a to je da bi poljuljali čovjeka koji drži vodeću poziciju na sceni ionako kontradiktornih kandidata.
Vijest da ce poglavlje iz pregovora Hrvatske s EU Pravosudje i ljudska prava i dalje ostati neotvoreno zbog protivljenja Nizozemske i Velike Britanije, a navodno i nekih drugih neimenovanih drzava je prosla gotovo pa neopazeno. Za one koji nisu najupuceniji u proces pregovora, treba reci da se radi o jednom od najtezih pregovarackih poglavlja (uz one o poljoprivredi i trzisnom natjecanju). Naime, postoje ona laksa poglavlja (recimo poglavlje o kulturi je takvo) koja se otvaraju i zatvaraju u jednom danu buduci da na tim podrucjima drzave clanice nisu prenijele ni jedan dio svog suvereniteta na EU. Kod poglavlja kod kojih se dio suvereniteta prenosi na zajednicke institucije se radi o pregovorima u pravom smislu rijeci buduci da zakonodavstvo zemlje kandidatkinje mora biti u potpunosti uskladjeno s EU zakonodavstvom, a u suprotnom slucaju treba se dogovoriti i o prijelaznim razdobljima i mnostvu drugih detalja. Ovdje treba i kazati da je druga strana u pregovorima Europska komisija, medjutim ona pregovara u imenu clanica, tako da se sve clanice trebaju sloziti s svim prijedlozima o prijelaznim razdobljima (npr.
Čovjek bi pomislio da će je ovaj portal, nakon što je nedavno dobio vrijednu međunarodnu nagradu „World forum 2009 eDemocracy award“ (za promicanje demokracije ili konkretnije, za razotkrivanje manipulacija u svezi biračkih popisa u RH), nastaviti promicati iste vrijednosti i kada započne kampanja za izbor novog predsjednika RH.
To bi otprilike bila moja „strategija“ za glasanje na ovim predsjedničkim izborima :-) a kratko pojašnjenje glasi - u prvom krugu se glasa za „najboljeg kandidata“ i tu sam već sad prilično siguran da će (što se mene tiče ;-) to biti Vesna Pusić, u drugom krugu se glasa „razumom“ i tu će najbolji kandidat gotovo sigurno biti Ivo Josipović (ahem, teško je očekivati toliki breakthrough kampanje Vesne Pusić da uđe u drugi krug), a ovo „nadati se najboljem“ znači da pod svaku cijenu treba izbjeći izbor Milana Bandića za predsjednika Republike Hrvatske :-).
Najprije, zašto Vesna Pusić?
Glavni i osnovni razlog je što gledajući sve kandidate, moj osobni životni svjetonazor ima najviše dodirnih točaka sa stavovima Vesne Pusić. Najkraće rečeno – liberalan i građanski do kraja (da budem pristojan :-). Da se razumijemo, ja bih se sigurno izvrsno slagao i sa Ivom Josipovićem, ali činjenica da on dolazi iz „velike“ stranke, koja mora težiti širokim kompromisima značajno ograničava njegov manevarski prostor.
Još jedni izbori su pred vratima! Iako su izbori vrlo, vrlo brzo, još se ne zna ni tko će se sve kandidirati.
No, kampanja već uveliko traje. Budući da su izbori za predsjednika izbori za ličnost, a ličnost je ipak dosta povezana sa stavovima i ideologijom, možemo odmah predvidjeti rezultate, pa ćemo poslije vidjeti koliko smo bili u krivu.
Prvo, ozbiljni kandidat je onaj koji ima štandove za skupljanje potpisa na više nego na jednom mjestu u glavnom gradu. Poželjno je imati svoj plakat, a nije poželjno da izgleda kao da ga je sastavio neki početnik. Dobro je imati i kemijske, nekakve letke, jabuke, naranče, a ako bude love i čokoladice, a najbolje zgodne dame. Problem je što je dosta hladno, pa standardne "hostesa-uniforme" ne dolaze u obzir. Doduše, onaj tko ima love ima i potpise, pa se ne treba previše truditi...
Hajdemo pogledati tko su, po mom mišljenju, neki ozbiljniji kandidati.
Put na hrvatski Olimp
Za uvod genijalnost Viktora Ivančića o jednom potencijalnom predsjedniku:
Na neugodna pitanja blago širi ruke, pogledava prema nebesima i isporučuje logičan odgovor:
- Hodam po vodi, dakle moram imati bazen!
I tu se zapravo skriva prava istina i odgovor na neugodno pitanje "Zašto ste se kandidirali za predsjednika Republike Hrvatske?". Ako ste mislili da je to taština, nije!
Pravi odgovor je POSLANJE.
(eventualno veleposlanje, ali to za ovu priču nije bitno)
Kako se, probuđeni iz životnog drijemeža, oduprijeti božanskom pozivu kormilara nebeske lađe i ne uskočiti na narodnu pozornicu i širokim osmjehom pozdraviti "Bok Hrvati!" donekle nesigurni da smo možda krivo čuli i da je pozdrav trebao glasiti "Bog i Hrvati".
I nije muk Hrvata ili eventualna nezainteresiranost nešto što može baciti sjenu na ozbiljnost dobivenog poslanja i za one koji možda nisu čuli ili shvatili slijedi objašnjenje:
"TO SAM JA I DOŠAO/LA SAM DA VAMA VLADAM".
Svaki od dvojice dosadašnjih predsjednika odigrao je važnu ulogu u svom vremenu. Iako nikad nisam bio simpatizer Tuđmanove politike, nedvojbeno je da je on uz brojne pogreške, vladajući čvrstom rukom, bio u nekoj mjeri i predsjednik koji je svojim karakteristikama odgovarao ratnom vremenu u kojem se Hrvatska tada nalazila.
Hrvatska još uvijek u ratu: Ideološka subverzija / aktivne mjere psihološkog ratovanja
prvo pravilo psihološkog ratovanja jest uvjeriti neprijatelja da nema nikakvog rata – Sun Tzu
Špijunske službe, prema riječima bivšeg sovjetskog propagandista/diplomata/novinara prebjega Yuri-a Bezmenova, provode samo oko 15% vremena u tzv. tipičnim špijunskim aktivnostima ala James Bond. Preostalih 85% vremena, novaca i ljudskih resursa služe u svrhu propagande, sporog procesa ideološke subverzije, u rječniku nekadašnjeg sovjetskog KGB-a, provođenja "aktivnih mjera" psihološkog ratovanja. Cilj je promijeniti sliku realnosti u glavama ljudi u toj mjeri da, unatoč obilju informacija, nitko ne bude u stanju doći do razumnih zaključaka u svrhu obrane sebe kao pojedinca, svoje obitelji, društva ili nacije u cjelini. Psihološko ratovanje je spor proces i može se podijeliti u 4 osnovne faze: demoralizacija, destabilizacija, kriza, normalizacija.
Neovisni, ali ne i neutralni