Tagovi

Dosta je velikosrpskog zlostavljanja Hrvata i preko Hrvatskog sabora

Dosta je veliksrpskog zlostavljanja Hrvata preko Hrvatskog sabora

Odbor za Ustav, pokazao se kao skup političkih velikosrpskih lešinara , koji se obrušavaju na HV, na HOS, na Hrvatsku.

Otkuda toliko Srba i jugoslavena u tom Odboru?

Još se nisu izliječili od protuhrvatstva?
Još pričaju lažljivim i prijetvornim Ćosićevskim rječnikom?
Još bi "šrafencigerom" skidali spomen-ploču i onome kojemu su četnici "šrafencigerom" izvadili oči?

I umjesto da se Pupovac ispriča za zlodjela svoje braće četnika koji su bili (ostali?)dio snaga koje su hrvatskom mladiću izšarafili oči iz glave, on se usuđuje Hrvatima popovati što njih vrijeđa, dok istodobno sam vrijeđa Hrvate svojim upornim fašiziranjem Hrvatske u sinergiji s četnicima iz Srbije (vlašću u Srbiji) i SPC.

Hrvate već desetljećima vrijeđa taj dvostruki četnički brat u Saboru i izvan njega, a koji predstavlja ostatke terorističke nepokajane i nepročiščene bagre. On pljuje po svemu hrvatskome (od himne, preko pjesama MPT, do mrtvih mladića HOS-a) Četnički brat koji napada spomen ploču za ubijene hrvatske mladiće, jer svim silama želi sačuvati velikosrpske laži.

Ne treba nam povjerenstvo za spomenik Pusićkinom djedu, ubojici Angjelinoviću, treba nam samo šarafciger, hrvatski – odvijač

vesna-pusić-grga-andjelinović-300x150

"Po svojoj dužnosti smatrao sam da treba prvi da počnem i ja se tim krvavim rukama ponosim"

Izjava je Grge Budislava Angjelinovića nakon što je prvi skočio na mitraljez i otvorio vatru na mirne i nenaoružane prosvjednike, uz koje je išla i glazba, a koji su tog krvavog 5. prosinca 1918. prosvjedovali zbog nasilne aneksije Hrvatske, aneksije koju su okupatori zvali Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.

Da je bilo riječ o prijevari i nasilnoj aneksiji danas je opće poznato, tada su argumenti kojima se dokazivalo da nije riječ ni o kakvoj prijevari bili metak i robija.

Uglavnom, toga strašnoga 5. prosinca 1918. Trgom bana Jelačića tekli su potoci hrvatske krvi. Navodno je i službeno ubijeno 13 ljudi od toga 9 vojnika i ranjeno 17, od kojih 10 vojnika.

Za Ivu Josipovića i dalje Hrvatska nije bila žrtva agresije nego je to bio građanski rat

Bivši predsjednik Republike Ivo Josipović vjerojatno je politička osoba koja bi imala najmanje pravo da se miješa u politiku sadašnje odlazeće Vlade kad su pitanju sporne odluke o otvaranju poglavlja 23. i 24. za pristupanje . Treba podsjetiti da je predsjednik Josipović za svojeg petgodišnjeg mandata sustavno kršio svoje ustavne obveze ustrajavajući na nametnutoj konstrukciji da se u Hrvatskoj koja se borila za državnu neovisnost vodio građanski rat, te da nije bila žrtva velikosrpske agresije.

Novi hrvatski ustupak Srbiji – Memorandum2 SANU se ostvaruje

Bilo kako bilo privola Hrvatske da se Srbiji otvore ključna poglavlja 23. i 24. u pristupnim pregovorima za članstvo u Europskoj uniji predstavlja novi ustupak istočnom susjedu i praktički još jedan mirnodopski poraz hrvatske politike prema politici Beograda. Svakako najvažnija točka u dokumentu „Zajednička pozicija EU“ s 50 prijelaznih mjerila koje Srbija u tom pregovaračkom procesu mora ispuniti tiče se univerzalne jurisdikcije za ratne zločine ne području bivše Jugoslavije koje je Beograd u svom zakonu preuzeo od Haaškog tribunala. Po tom zakonu Srbija uzima sebi za pravo da kazneno goni hrvatske branitelje, jednostavnije rečeno Beograd se ponaša kao da još uvijek postoji komunistička Jugoslavija. U novim okolnostima u Beogradu više ne vladaju komunisti nego deklarirani četnici na čelu ns predsjednikom države i premijerom, pa hrvatska politika o toj činjenici treba i te kako voditi računa.

Ruganje pravnoj državi, ruganje demokraciji, ruganje zdravoj pameti u izboru „Ustavnih sudaca“

Ruganje pravnoj državi, ruganje demokraciji, ruganje zdravoj pameti u izboru „Ustavnih sudaca“

Upravo traje trgovina, ne bilo čime, nego demokracijom, pravnom državom , narodom , pa i suverenošću RH. Dvije najveće partije koje se već desetljećima izmjenjuju na vlasti trguju mjestima najvišeg stupnja vlasti- političkog tijela koje neopravdano ima naziv Ustavni sud.

MOST je najavio promjene, a HDZ lustraciju, a evo sada pokušavaju, u zajedništvu sa SDP-om ,imenovati političko tijelo najviše vlasti, od ljudi od kojih mnogi nikada nisu bili niti suci najnižeg stupnja, a kojima bi podarili pravosudnu vlast iznad svih vlasti, iznad svih demokratskih institucija, iznad najviše sudbene vlasti Vrhovnog suda i staviti ih u poziciju monarha koji jedino mogu sami sebe smijeniti, a čije su vlastite povlaštenosti predmet Ustava ili ustavnih zakona o kojima sami odlučuju.

Ma zamislite u demokraciji neko tijelo koje može poništavati sve zakone koje donosi neka vlast, poništavati sve pravomoćne presude, tijelo čije članove nitko živ osim njih samih nema pravo smijeniti, pa čak niti oni koji su ih postavili.

Zašto je premijer Orešković promašaj

Prošlo je 100 dana otkako Hrvatskom upravlja nova Vlada sastavljena od Domoljubne koalicije i Mosta na čelu s premijerom Tihomirom Timom Oreškovićem, odabranim kao stranački neovisni dužnosnik s reputacijom financijskog stručnjaka iz zapadnog poslovnog svijeta. Premijer Orešković kao novajlija na hrvatskoj političkoj pozornici dočekan je s velikim išćekivanjima i nadom da će pokrenuti upravljanje državom na suvremeniji i ozbiljnim političkim gospodarskim i socijalnim izazovima primjereniji i sustavniji način.

On je međutim već razočarao i veliko je pitanje može li svojim kapacitetom obaviti ozbiljan posao koji je pred njim. Nije u pitanju što relativno slabo vlada hrvatskim jezikom mnogo je važnije pitanje shvaća li premijer Orešković s kakvim se izazovima mora uhvatiti u koštac i je li spsoban za taj posao. Na temelju njegovih prvih 100 dana odgovor je jasan: premijer Tihomir Orešković po onome što je dosad pokazao nije sposoban da Hrvatsku izvede na pravi put, u svakom pogledu, političkom, ekonomskom, socijalnom i uopće društvenom.

Nije pravedno- Srbija ima dva kandidata za glavnog tajnika UN-a

Nije pravedno- Srbija ima dva kandidata za glavnog tajnika UN-a

Srpski šef diplomacije Vuk Jeremić postao je drugi srpski kandidat za glavnog tajnika UN-a. Za sada su službeno u utrci za nasljednika Ban Ki Moona još i Helen Clark, Irina Bokova, Nathalia Gherman, Danilo Turk, Antonio Guterres, Igor Lukšić i Vesna Pusić.

Pričaju kako će pri izboru kandidata dati prednost kandidatu iz Istočne Europe, posebno ako je ta osoba ženskog spola.
Izgleda da su u UN-u ozbiljno raspoloženi podilaziti Srbiji, pa su joj omogućili da ima dva kandidata.

-Vuk Jeremić diplomirao je teorijsku i eksperimentalnu fiziku na Cambridgu, a magisterij je stekao na Harvardu. Postoje sigurni dokazi da je redovno završio srednju školu, te da je i maturirao. Za razliku od drugog kandidata, za kojeg je čak i bivši državni odvjetnik RH, Željko Olujić, javno tvrdio da nikada nije maturirao,..
http://pollitika.com/vesna-pusic-zeljko-olujic-javno-sramocenje-drzave

Ali srpsko pravosuđe, kao i taj kandidat uporno šute kao zaliveni, šute i svi mediji.

Nisu birali MOST da bi postao ĆUPRIJA prema Regionu, preko nepostojećih željezničkih pruga, uvježbanih lažljivaca

Nisu birali MOST da bi postao ĆUPRIJA, prema Regionu, preko nepostojećih željezničkih pruga, uvježbanih lažljivaca

MOST je u poziciji određivanja budućeg smjera razvoja Hrvatske i najavio je razgovore s obje velike stranke koje su Hrvatskom vladale naizmjenično od njenog osamostaljenja.

Budući da hrvatski građani nisu bili zadovoljni dosadašnjim postignućima trenutne vlasti, izjasnili su se dvotrećinskom većinom da žele, ne samo promjene, nego i istinske reforme, koje će zaustaviti put u provaliju.

Pregovarat će i sa SDP-om, izbornim gubitnikom, o čijem radu svjedoče rezultati zadnje 4 godine njihove vladavine Hrvatskom, koja je započela Planom 21, od kojega su odustali i prije nego su ga počeli ostvarivati. Jesu li ti ljudi,o kojima govore njihova djela, vjerodostojni partneri i časni ljudi koji bi se držali dogovorenoga i kojima bi se mogla povjeriti budućnost Hrvatske i provođenje reformi neophodnih za opstanak države?

Koje činjenice i reference daju ljudima iz bivše vlasti stručnu, ljudsku, moralnu, vjerodostojnu potvrdu da će provoditi MOST-ove zahtjeve za istinskim reformama u društvu?

Hrvatska projektom Baltik-Jadran-Crno More konačno izlazi iz „regiona“

Od stvaranja hrvatske države vanjska politika Zagreba vrludala je bespućima stvarnog položaja države koja je istodobno balkanska, mediteranska i srednjeeuropska, ali je bila i još je uvijek pod pritiscima velikih svjetskih i europskih sila koje na ovom području imaju geopolitičke interese. Sam se predsjednik Tuđman iako je gledao prema Europi u svojoj iluziji da bi Hrvatsku mogao vratiti u nekakve nove granice bivše banovine dao uvući u dugotrajnu ratno-pregovaračku igru sa Slobodanom Miloševićem kojemu je s druge strane jedini cilj bio da proširi granice Srbije prema Zapadu. Kad sam bio vanjskopolitički komentator „Slobodne Dalmacije“ jedan se američki univerzitetski profesor za posjeta Hrvatskoj 1992. godine u intervju čudio zašto se Hrvatska nije vezala za tzv. Višegradsku skupinu koju su tada činile Poljska, Čehoslovačka i Mađarska.

Njemačka i Vatikan nisu više glavni saveznici Hrvatske

Glavna deviza u kreiranju vanjske politike svake države polazi od gole činjenice da za svaku državu postoje samo stalni interesi, a u skladu s promijenjenim političkim i međunarodnim okolnostima prijatelji i saveznici su prolazni. To važi i za Hrvatsku kao novu državu na još uvijek nestabilnom Balkanskom poluotoku. Na njemu s obzirom na neriješeni status daytonske Bosne i Hercegovine, gubitak pijemontske uloge Srbije, pojavu Kosova kao druge države s većinskim albanskim pučastvom i neriješennog međunarodnog statusa Makedonije, u ovom dijelu Europe postoji realna opasnost eskalacije napetosti, k tome potencirana ukrajinskom krizom a sad i s izbjegličkom krizom.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci