pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nakon što je proveo kraće vrijeme "na ledu" zbog blamaže sa interviewom, Bule opet jaše, i odrađuje zadatke zbog kojih i nije izgubio posao - kao što bi izgubio u svakoj normalnoj demokratskoj zemlji. Prošloga se vikenda Butković u svojoj kolumni bavio "dvjema neuspješnim civilnim akcijama".

Prije nego li krenem dalje, moram priznati da me uvijek fascinirao taj njegov "urednički" stil pisanja, u kojem je, pišući u prvom licu množine, pretendirao na predstavljanje šireg mišljenja od svog osobnog. To njegovo "mi" bi valjda trebalo predstavljati skupnu promišljenu politiku uredništva Jutarnjeg lista, no kako su mu tekstovi postajali sve prozirniji, i kako se kroz njih sve više ocrtavalo nasmješeno Sanaderovo lice, ta mi je upotreba prvog lica množine postala tragikomična. Sve dok mi nije postalo savršeno jasno: iznošenje stavova i političkih poruka na taj način je u potpunosti vjerodostojno i istinito. Mi = Ivo, Bule i Nino.

Oprostite, ali zna li itko Sinišu Svilana? Znam da je dugoročno, no trebali bi početi na vrijeme, sezona-dvije prolete za tren. Iskustvo sa okupljanjem "celebritiya" je već dokazano, gledanost je tu. Ionako znamo da su spremni na sve, rado će potpisati i ugovor o ropstvu ako će ih to dovesti na televiziju.

Nešto je trulo u državi Danskoj. Odnosno, nešto je trulo u HNS-u, rekli bismo u 21.stoljeću nekoliko tisuću kilometara južnije u Hrvatskoj. Takav rasplet događaja ne bi smislio ni Shakespeare, a vjerojatno ni neki od najvećih režiserskih umova današnjice. Nisam sigurna je li to što upravo gledamo (jer vjerovali vi ili ne, nije još završeno) tragedija, komedija, burleska ili horor. A sve što je trebalo biti je dobro osmišljena strategija repozicioniranja HNS-a u političkom centru, konsolidiranje i priprema za sljedeće lokalne (2009.), predsjedničke (2010.) i parlamentarne (2011.) izbore. Ali ne. To bi bilo prejednostavno. Zbog taštine, bahatosti, arogancije, dodvoravanja ali i nesposobnosti izbor Radimira Čačića za predsjednika HNS-a izgledao je kao vrlo loše odigran film u kojemu čak ni glavni glumac nije znao što bi u tom filmu trebao glumiti.

Prvi april je prošao pa ne bi smjelo biti greške.

Danas, 8. travnja 2008. objavljujem da sam napustio članstvo u Hrvatskoj narodnoj stranci

Tako mi sto debeljuškastih praščića !!!

RUUUUUUUUUUSVAJ :-)))))

Što će reći Vesna Pusić i Radimir Čačić ? Mislim da ovaj put neću tribati pisati mail da to saznam ;-) Treći čovjek HNS-a, i, što je još važnije, čovjek u usponu bez mrlja i prtljage iz prošlosti je odlučio reći zbogom HNSu! Možemo samo nagađati zašto, jer kako sam kaže: „Razlozi moga odlaska poznati su samo malobrojnim članovima rukovodstva stranke. I kolegama zastupnicima u Saboru.“

Danas izabrani predsjednik HNS-a Radimir Čačić zanimljivo je krenuo u novi mandat
- Pad popularnosti SDP-a i Milanovića za hrvatske su građane manji problem. Hrvatskoj treba jasna opozicija, netko treba jasno i glasno izreći kritike. Opozicija mora biti korektiv vlasti i ne smije postati mlaka - rekao je Čačić dok je Milanović u svom govoru poručio da za Vesnu Pusić u hrvatskoj politici još ima puno posla.
- Mi smo jedina treća politička snaga u zemlji. O nama će ovisiti kvaliteta opozicije danas, a sutra vlasti. Zadatak je demokratska, pravedna, socijalno-osjetljiva zemlja, rekao je Čačić nakon što je izabran za predsjednika. Dodao je da će se HNS sada posebno posvetiti pripremama za lokalne i predsjedničke te parlamentarne izbore.
- Svatko od nas mora poći od sebe jer priča, drugi su nam krivi, priča je za malu djecu. Ja sam sebi uvijek sam kriv - rekao je Čačić te kao jedan od prvih koraka najavio statutarne reforme u HNS-u.

Jučer sam dobio mail iz Bruxellesa s linkovima na dva članka iz Nacionala

• Nacional 20.03.2008 br. 644 POLITICAL REPORT: New obstacles on the road to the EU: After backing down from the protected eco-fishing zone Croatia faces a number of new problems it needs to address if it wants to accede to the European Union by 2012

• Nacional 24.03.2008 br. 645 Sanaderov najpouzdaniji kadar- Nova snaga za pregovore s EU: „LOJALNOJ I OŠTROJ Bianci Matković povjereni su ključni projekti: pregovori s EU i Bushov posjet“ .

Interesantno mi je bilo saznati što sve oni tamo kod nas prate. ali još interesantnije je bilo njihovo popratno pitanje, koje su mi uz linkove uputili, i na koji očekuju nekakvo, bilo kakvo objašnjenje:

Tko je ta do sada nepoznata osoba, koja će unutar malo preostalog vremena učiniti ono što Premijer i čitava vlada nisu uspjeli u tijeku proteklih više od četiri godine?

Eto, kao što je obećao Dundo Olli je došao u Zagreb da omekša Iva Sanadera i njegova seljaka Friščića da ukinu ZERP i da ih baci na noge. Ako ga ne poslušaju neće ući u Europu.
Međutim, s obzirom da ja znam da je Sanader rekao 2004 godine da ćemo ući u Europsku Uniju 2007 ja mislim da Sanadera ne treba biti strah od Europske unije jer je on sukladno svojim obećanjima Hrvatsku već uveo u Europsku uniju.
Možda je povjerenik europske komisije za Hrvatsku danas došao u posjet Hrvatskoj da vidi da lij je Hrvatska spremna za novu zajednicu. Zajednicu Slovenaca, Hrvata i Srba. Možda, tko zna. Možda izbace Slovence, pa nam naguraju Bosance!

A Sanader je uletio u Fačine radnje. Ne zna odmjeriti dobro između ZERPA i Europe, a Friščić cjepidlači i potvrđuje da je interesna koalicija u Hrvatskoj uvijek loša.

Rekao je da je pravosuđe i korupcija jedna od kriznih točaka u pregovorima.
Jasno je da Sanaderu nije u interesu da pravosuđe dođe do EU standarda jer bi tada to znaćilo da neće moći vratiti dugovove sponzorima ovih bajnih predizbornih kampanja što u Hrvatskoj, a što u BIH.

Nedavna kandidatura Antuna Kapraljevića za mjesto predsjednika HNS-a me veoma ugodno iznenadila. Ne samo zbog toga jer je taj čin korak ka unutarstranačkoj demokraciji, nego i zbog toga što u situaciji gdje imate tri kandidata za predsjednika, veoma je mala šansa za pobjedu u prvome krugu, odnosno manje su šanse da Čačić pobjedi(što nebi bilo dobro).

Novi stari kandidat za predsjednika Čačić je već obnašao tu funkciju, te ruku na srce nije se pokazao dobrim vođom ni po mjerilima rezultata izbora, ali niti po mjerilima rezultata stranačke organizacije. Vesnu Pusić mogu opisati kao osobu koja je mnogo dala i učinila za demokraciju u Hrvatskoj, ali je veoma malo dala za demokraciju unutar stranke(to članovi dobro znaju). Sama činjenica da je Vesna predložila Čačića za svog nasljednika(iako su to svi mogli očekivati) indicira na monarhistički i autokratski ustroj stranke, te nikako ne nalikuje stranci za koju se HNS predstavlja. Njene izjave da seli politiku u sabor, a Ratku ostavlja organizaciju stranke navodi čovjeka da se zapita koji je kurac do sada radila?

Vijest o izlasku Dražena Budiše iz HSLS-a koji je posljednjih godina bio počasni član stranke i jedan od osnivača ne iznenađuje obzirom na zbivanja oko i unutar same stranke. Međutim, ne bih se zadržavala na povijesnim činjenicama i zadnjoj moralnoj veličini hrvatske politike, nego bi uputila na mnoge komentare koji su HSLS-u nakon izbora najavile potpuno nestajanje s političke scene u naredne četiri godine. Može li bilo koja stranka opstati bez svoga članstva i biti sama sebi svrha i cilj? Naravno da ne može, ali nekima baš i ne polazi za rukom da pogledaju istini u oči nego im je lakše davati netočne navode u novinskim stupcima i tako obmanjivati javnost, ali time najviše sebe.
Da je tome tako govori još jedna činjenica o potvrđivanju državnih tajnika iz kvote HSLS-a koji su svi redom ostali na svojim pozicijama, a što se znalo davno prije izbora. Ali to nije ni bitno kad se sagledaju dvije velike greške koje su učinjene prije samih izbora:
1. raspuštanje osječkog ogranka i rušenje HSLS-ova gradonačelnika Benašića

Ako je vjerovati Einsteinu, sve je relativno pa i ocjene pojedinih političara. Dok je za ocjenu lika i djela Ivice Račana pregršt toga, Milanović na velikoj političkoj sceni egzistira tek nešto više od godinu dana a glavnu rolu igra daleko kraće.

Pri ocjenama političkih poteza je uvijek dobrodošao oprez, kronično mankajuća komponenta u istupima dobrog dijela političkih analitičara sklonih davanju brzih, skoro konačnih sudova. Tek vremenski odmak omogućava objektivniju ocjenu a nju je pogotovo nemoguće dati prije nego uopće nastupe posljedice konkretnog političkog čina.

Ma ne, ovaj put ne mislim na HDZ. Ovaj put mislim na SDP. Jučer su naime u Saboru izglasana 2 potpredsjednika Sabora iz redova oporbe i predsjednik (-ica) Nacionalnog odbora za praćenje pregovora Republike Hrvatske s EU. SDP pod vodstvom Zorana Milanovića je zabio autogol. Zbog svog neiskustva, trvrdoglavosti, tvrdih stajališta i potpune političke nezrelosti on je SDP-u jučer osigurao status potpunog gubitnika, a Vesni Pusić time i posredno omogućio da postane vođa oporbe.
Nisam sigurna o čemu je razmišljao Zoran Milanović kada je tražio sva tri mjesta za SDP. Da li se radilo o njegovom osobnom stavu ili se radilo o stavu SDP-a? Prema informacijama koje imam očito se radilo o njegovom osobnom stavu. Čujem da su zadnjih dana mnogi SDP-ovci tražili kontakt s HNS-ovcima da se dogovore. Ali problem nije bio u HNS-u, pa čak ne i u, koliko čujem, u većini SDP-ovaca. Problem je bio u Zoranu Milanoviću. Zoran Milanović je otklanjao svaki razgovor s HNS-om. I to ga je na kraju skupo koštalo, ne samo njega nego i SDP.

Često se na ovim stranicama nailazi na žestoke diskusije koje se na ovaj ili onaj način dotiču temeljnih demokratskih vrijednosti, u zadnje vrijeme najviše u diskusijama i dnevnicima o unutarstranačkoj demokraciji, stezi i t. sl. Naravno da nitko ozbiljan, niti itko tko politički ili pollitički misli i djeluje ne može ostati ravnodušan na te teme. Tu se radi o temeljima funkcioniranja demokracije, slobode govora, prava na različitost i različito mišljenje – tu se radi o tumačenju našeg Ustava, o tumačenju UN karte, o tumačenju EU sporazuma. Tu se radi o temeljnim vrijednostima koje se svih nas tiču i o kojima ovisi naša sloboda i dobro, dobro naše djece i unuka.
U skladu sa prije navedenim ne može i ne smije postojati javna organizacija koja svoje interne regule i pravila, statute stavlja iznad interesa društva u čijem okviru djeluje.

Hrvatska politička scena je svojevrstan fenomen. Što nikako ne znači da je i fenomenalna. Naime, političke stanke organizirane su kao loša kazališta. Unutarnja organizacija tih “kazališta” ustrojena je po principu sumnjive moći. Što si sumnjiviji to si u stranci moćniji. Postoji još jedan rezervni princip, “što manje znaš to više slušaš”. Rezervni princip koriste moćnici kako se ne bi trebali baviti prizemnim poslovima “kazališta”. Te poslove za njih obavljaju intendanti. Intendanti koriste jeftine scenarije i režiraju predstave koje publika skupo plaća. Najpoznatiji intendant svakako je dr. Ivo Sanader. On je ujedno i predsjednik udruženja gledatelja i sponzora najveće kazališne predstave u Hrvatskoj. Dr. Ivo igra glavnu ulogu, ulogu Premijera, u predstavi koja se bez prestanka prikazuje na prostorima RH već petu godinu. Povremeno Ivo gostuje po Europskim i svjetskim metropolama sa svojim monolozima.

Jučerašnje informativne emisije i današnji dnevnici donose priču o "svađi" HNS-a i SDP-a u Saboru. Jutarnji list možda je otišao i najdalje, barem što se senzacionalizma tiče. Vladimir Nazor, pak, gleda na to malo drugačije.

Eto, konačno je Čačić proveo svoju davnu namjeru - da postane šefom HNS-a i da koalira sa hdz-om. Toliko ga svrbe prsti od želje za vlašću, da on jednostavno sebi ne može pomoć. Najprije je uništio priliku da SDP stvori predizbornu koaliciju sa HNS-om, jer je godinu dana prije izbora započeo personaliziranu kampanju za premijera. Na taj način je uništio svaku priliku za koaliranje, jer mu SDP nikako nije mogao dozvolit da u koaliciju uđe kao premijerski kandidat, pogotovo kad se znalo da će SDP dobit puno više glasova od HNS-a. A tako se i dogodilo.

Dakle, naš je dragi Čačić, koji mi je malo ridikulozno izgledao u svojoj preuranjenoj kampanji, odlučio krenuti na sve ili ništa i učiniti sve da se dokopa barem djelića vlasti. Već se u emisiji "Otvoreno" moglo vidjeti da Čačić smjera nešto što smrdi na nevjerodostojnost HNS-a, odnosno na njegovu ogromnu želju za vlašću. Pa šta košta da košta.

Muka mi je od ove vijesti jer sam svoj glas na izborima dala upravo HNS-u, samo zato što sam htjela pomoći SDP-u da ima sa kime koalirati nakon izbora, a oni su mi se činili bliski SDP-ovim stajalištima.