U zalazu sunca
Plovi, plovi, u zalazu sunca,
Bez straha, sama;
Ti u svjetlost hodiš,
Dok nama osta tama.
Al' beskraj noći,
Ni vječno, tamno more,
Ne sklopi ti oči
Nit' zaboravu preda.
Spomen tvoj vječni
Nije od kamena,
Već ruka je što kleše
I riječ znamena.
To što te nema,
Ne postoje riječi;
Tek kiša što se sprema
I cvijeće što vene.
Ni suze,
Nit' tuga,
Ni Bog što te uze,
Nit' pjesma duga.
Tek vječni san,
I vječne riječi;
Utjeha vječna,
I vrijeme što liječi…
Vesni Parun (1922-2010)
i mojoj majci Đurđici Carić (1924-2010)