Povodom predstojećih lokalnih izbora, upitao sam se prije pet mjeseci: Može li Bandić izgubiti? Sada, kada su predani potpisi i znamo da imamo osam kandidata za gradonačelnika (naš Zdravko Gracin nije prikupio potpise, što sam i očekivao), mogu zaključiti da sam pogriješio u nekim elementima svoje tadašnje analize, ali sam u bitnom bio u pravu. Tada sam napisao:
Jedina mogućnost da Bandić izgubi bila bi da se pojavi jedan jaki kandidat/kandidatkinja s dobrom ekipom i pristojnim proračunom za kampanju, koji bi okupio glasove nezadovoljnika (uključujući, što je vrlo bitno, i glasove nezadovoljnih glasača SDP-a!), te da se uz to dobrom kampanjom potakne na glasovanje dio ogromnog broja inertnih i rezigniranih (na izbore 2005. izašlo je u Zagrebu samo 36% registriranih birača). To je međutim teško očekivati s obzirom na slabost svih drugih stranaka, te rascjepkanost i mlitavost zagrebačkih "salona" (svi su protiv Bandića, ali međusobno nesložni) i izoliranost nezadovoljne i frustrirane inteligencije od puka (na kojeg djeluje Bandićev populizam).
Izbori 2009.g. za Zagreba su pred vratima. Spirale neplaćanja, zastoja i prolupavanja su snažnim vrhuncima krenule već sredinom 2006.g. Cijelu proteklu 2008. i sada u 2009.g. udružena partijska vlast koju predvodi SDP, a u kojoj su čvrsta koalicija i kooperanti HDZ, HSS, HSLS, Tatjana Holjevac, HNS, DC i predsjednik RH te akademski, pravosudno-represivni, medijski, crkveni i drugi vrhovi, se je sve više gubila i gubi pa trenutno svim snagama troše preostale manipulirajuće milijarde na stanove za tržište na farmi svinja i izbore, kupujući aparat plaćama te sve aktiviste i sve živo uslugama prostora i raznim, što pak kao "tržište" (izraz VŠO) a zapravo "vlast"/"režim" uništava sve ostalo tržište i društvo, ništa drugo se ne plaća nego reketari, ovršuje, kamatari ...
Obzirom da je zaokruživanje propasti svega u krugu, sa bankama i svim, blizu, bilo je logično za očekivati da će se tržište i ostatak društva mobilizirati ranije, bar na zadnjim linijama obrane.
Čitam nešto ovih dana u raznim režimskim novinama istupe političara, koji u "utrci koja život znači" zauzimaju startne pozicije. Malo sam ih ( političare ) raščlanjivao i moram reči da sam se smijao, ali se bojim da ću i plakat, pa krenimo redom:
1. Josip Kregar- čovjek bi s vragom tikve sadio (znamo kako to završava ), samo da dođe do love.
2. Miroslav Rožić- toliko se puta pokajao za svoj rad u HSP-u, da se svaki dan šamara pred ogledalom, pa to sada predlaže svim biračima koji ne glasuju za njega.
3. Velimir Srića- usamljen čovjek, ponovo bi se družio s drugovima.
4. Jasen Mesić- misli da će mu prezime donijeti nešto glasova, možda se ljudi zabune, jer od svojih neće dobiti ništa osim cipele nakon izbora.
5. Najsmješnija je Tatjana Holjevac, prezime OK, zagrebačka političarka ( ni vrit ni mimo, kak bi to mi lepo rekli v Zagrebu ili ak vam je bliže kak Bosanci veliju- nit smrdi nit miriše ).
Nu, nije mi uopće jasno što oni zapravo rade, jer očito je da to nije jasno ni njima samima, osim naravno, fotelje i uhljebljenja, ali to već imamo u liku sveprisutnog Bandalerosa.
Lokalni izbori su za nešto više od mjesec dana (čeka nas predizborna korizma, i to zaista, s obzirom na to da neki kandidati već iskaču iz paštete), a jako malo ljudi zna da uopće dolaze nekakvi izbori, dok samo najvjerniji fanovi Dnevnika znaju da je i došlo do nekakvih promjena. Kakvih? Kao što naslov kaže, koga briga. Netko se tu čudi što Hrvati nisu proslavili ulazak u NATO. Svaka čast na optimizmu, ali Hrvati nisu odreagirali na mnoštvo stvari koje su i očitije i koje ih se izravnije tiču od NATO-a. Razlog tome je složen, ali potvrda je jednostavna. Kopirala sam nekoliko dana popis 10 najčitanijih članaka na jutranji.hr, ali ako to krenem ovdje navoditi i analizirati, bojim se da će me strefiti srčani udar (a još sam u ranim 20-im pa ću se toga poštedjeti bar zasad). Umjesto toga, predlažem vam da i sami katkad bacite oko na to pa da vidite zašto nam je država takva kakva je. Ugrubo, ako naslov ne daje nadu da ćete klikom na naslov vidjeti bar jednu sisu, neće doći na tu listu 10 najčitanijih.
Nove propagirajuće izborne skupine koriste ono što vide i što čuju, kao uvjerljivi pristup da poguraju svoju stvar, politički – seks.
Grupe kao što su “glasOrgazam” i “J*** izbore” ohrabruju svoje članove da postanu aktivniji i da se uključe u nadolazeće izbore, obećavajući im više akcije u krevetu.
"Naša glavna misija je da povećamo odaziv glasača” kaže glasnogovornik i direktor “glasOrgazma” i nastavlja: “Znamo da se mnogim mladima pruža prva prilika da glasuju na ovim izborima, ali i onima koji su se tek probudili, a imaju nuždu za seksom. Ponekad su bezidejni kako da se prijave za glasanje ili da pronađu nekoga za seks. Ovdje mi ulazimo u priču. …
Manje od dva mjeseca je pred izbore za Gradonačelnika. Imamo trenutno tri kako tako relevantna kandidata koji bi mogli parirati Milanu Bandiću. Iz ove računice eliminiram dakle Mesića (HDZ), Holjevac (kompromitirana priležnica), Klarića (sitan karakter) i Gracina (nema infrastrukturu za bitku).
Ostaju nam dakle prva trojica.
Rožić je godinama u politici, ima politički karakter (nekima istina privlačan, drugima antipatičan), interesantan je onima koji su nekad glasali za HSP, malo desnijoj ekipi, kao i onima koje je Rožić kroz svoj dugogodišnji angažman na bilo koji način osvojio. A anketama često biva zanemaren, ali ankete općenito i nisu nešto na što se treba previše oslanjati.
Čisto za primjer, Mesićevih 2,5% u Globusu su ga na kraju doveli do predsjedničke funkcije.
Iako je "ap" kampanja skrenula na redovne žive puteve "ap"-a, na rubu mogućnosti i volje za bilo šta izvan toga, obzirom da "ap" nije samo osoba nego stalno i živa mrežna suradnja i praksa u još većim i složenijim mrežama i malo specifično neovisno (uz najskuplju cijenu toga), pod "ap" je stalno htio to netko ili ne puno više ljudi, i kada je kao sada sve na dnu dna bar 100, a djelom i puno više, mora se malo iz tog aspekta ukupno o izborima za Zagreb 2009.g., ako ne sada bar malo možda neće više nikada, pa će počet padati babe i putevi će biti blokirani - i zbog te uskraćene sitnice će se polomiti jadni novinari kao žrtve, i beskrajne službe, aktivisti, analitičari, kreatori pop kulturne instant industrije i trgovine time.
Na ovim stranicama, našoj maloj krčmi u kojoj se praši i dimi na sve strane, a ego-tripovi pokazuju svoj holivudski sjaj, sjaj zvijezda sve do šeste veličine, činimo male korake naprijed, kao da smo kročili na Mars.
A gdje se zapravo nalazimo? U žabokrečini, živom blatu, ustajalom i smrdljivom, tako da se sada sa nostalgijom možemo sjećati smrada sesvetske svinjogojske farme. Osjećate li slabost i nemoć od toga? Većina prigovara, ali glasno šuti, mediji su u okovima krupnog kapitala i mjesto slobode pričaju nam bajke, a mi ovdje ložimo tihu vatricu na kojoj se naši kandidati za gradonačelnika moraju dobro skuhati, jer samo tako mogu biti probavljivi za širu i dužu upotrebu.
Ovdje prisutni Gracin, Kregar, Srića, ali i glavna gitara koja loži, Ap, iznijeli su neke svoje stavove, razmišljanja, sugestije, vizije, dejavu..ali opet..
Idemo ispočetka.
Iz svih prezentacija, pa i onih umjetničkih, zaključujem da nam se svijet vrti oko jedne stvari.. JA koji se nikako ne može pretočiti u MI.. Ovo je pitanje za milijun kuna, zašto je to tako teško?
Sažetak provedbenih osnova programa "Zagreb 2009 kao izazov - provedbeni minimalizam u granicama zakona, strogo i disciplinirano "za", ni na nebu ni na zemlji".
Politički djelovi, koji postaju provedbeni i praksa:
- slabost kao osnova, ako se jednog dana u to upliću dobiti i nade i uspješni "prozvodi" zašto ne ali nema "preskakanja igre", osnova je slabost a obamanijski "hope" (nada) i "change" i "povezivanje tihe većine" se prepuštaju "tržištu", ja kao gradonačelnik i grad se nećemo baviti time niti u slobodnom vremenu (puno je posla i igre prije toga, kada predstva krene mora ići, sve to je za "publiku");
- provedbeni minimalizam u granicama zakona se odnosi na sve, pa i novo, pri čemu nije novo sve što započinje ili što se inicira, do toga se dolazi tek kreativnim i drugim radom, pa i puno najbolje napravljenog nije i ne može biti zajamčeni "zgoditak na lutriji", novi uspješni "proizvod na tržištu", kako bi bilo da je sve tako,
Zašto sam se kandidirao za gradonačelnika Zagreba? Je li razlog veliki ego koji traži nove potvrde? Je li posrijedi koristoljubiva pomama za foteljom? Ili me netko potplatio da igram trojanskog konja? To su neki od komentara koje "zločesti" ovih dana ispisuju po portalima. Srećom "dobrih" je puno više, ali ipak... valja mi odgovoriti, a vi vjerujte ili ne.
