pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ivici Račanu zamjerali su da je njegova odlučnost i čvrstoća poput igranja pikada s kuhanim špagetima. Opisivali su ga komunjarom, nesposobnjakovićem, neodlučnim, sitnim i neuglednim, izražavao se sporo, njegova poznata rečenična forma bila je „sunce da, kiša ne“, „crveno da, plavo ne“ i slične da ne kombinacije, stalno je „dakao“ a infinitiv gotovo nikada nije koristio. Glavna zamjerka Račanu bila je da „nije bio državnik“.

A onda je došla bolest. Napredovala je brzo. U iščekivanju vijesti novinari su dizali promet kafićima u shopping centru preko puta. To je bio prvi SDP reality show (koji će SDP prihvatiti kao oblik komuniciranja). Novinari se nadaju da će u rotondi preko puta izložba biti zanimljiva jednom, kada vođa konkurencije zapadne u sličnu situaciju… Ivica je otišao, tiho i bez pompe. Odjednom je od smetenjaka i mutikaše postao osoba čijom je smrću „osiromašena Hrvatska“, postao je „značajni državnik“, dao je „nemjerljiv doprinos Hrvatskoj i hrvatskoj demokraciji“… Bio je „odmjeren“, „strateg“, „taktičar“, „uvijek staložen“, „hrabar“. Riječi hvale i divljenja pljuštale su na sve strane i s lijeva i s desna, pa i od onih koji su bez da trepnu do nedavno govorili o njemu sve najgore. Čovjek se tada mogao zapitati da li je riječ o istoj osobi?