pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U ranijem dnevniku – NATO - manji dio sigurnosti – ukazao sam na Poveljom predviđene načine odlučivanja i ustvrdio da je malo vjerojatno da bi nam NATO u slučaju agresije mogao priteći u pomoć onako žurno kako takve situacije obično zahtijevaju. Spomenuh tada da bi brzinu i učinkovitost djelovanja vjerojatno mogao ubrzati neposredni angažman i podrška jedne ili više velikih sila ali da ni u tom pogledu situacija nije ništa bolja naročito zbog stajališta vojno najvažnije europske sile, Velike Britanije.

Unutarnja nesloga Nato-a – godinama sve očiglednija - uvelike se produbila tijekom priprema za sastanak na vrhu organizacije u Bukureštu početkom travnja. Time se dodatno zaoštrilo pitanje, koliko će vrijediti sigurnosno jamstvo koje iz članstva u tom Savezu proizađe za Hrvatsku.

Ranije je – vidi moj dnevnik Realno o NATO-u – spomenuto da se u javnom propagiranju u prilog ulaska Hrvatske u tu organizaciju sustavno prikriva pravo stanje stvari. Članstvo nas veže uz strateške koncepte koji se znatno razlikuju od onih, koje nam se nameću zbog posebnosti geopolitičkog položaja, a pri tome iziskuje još i znatne dodatne troškove (standardiziranje cjelokupnog naoružanja, investicije u komponente koje su za nas nebitne itd).

Pollitika.com je u krizi. Ne zato što ide nizbrdo, nego zato što tapka u mjestu. U pravu su zabrinuti (i razočarani) glasovi koji to objavljuju i stavljaju na dnevni red.

I sam to osjećam. Neprekinuta bujica dnevnika s manje-više očekivanim sadržajem ( osim ovog uistinu zabavnog dogadjanja oko premijerovog „interviewa”) očekivanog stila i rakursa. Monotonija. Moram priznati da sve češće preskačem komentare inače eminentnih komentatora kod kojih pršte četvorke na tucete, jer unaprijed znam što ću pročitati.

Upravo sam dovršio čitanje knjige "Empire - how Britain made the modern world" autor Niall Ferguson, Penguin Books, 2004.

Kad sam je posudio od prijatelja nisam očekivao puno jer mi inače povijest nije prezanimljiva. No, ovu sam knjigu baš s guštom pročitao jer je pisana kao roman, jako je čitljiva, puna osobnih dojmova i citata ljudi iz vremena o kojem se piše, izvadaka iz tadašnjih novina i sličnih prikaza.
Laik u povijesnim pitanjima iz ove knjige može puno naučiti, a paralele s današnjim vremenom i današnjim carstvima se mogu izvući sa gotovo svake stranice.

Antikomunistički diktator Augusto Pinochet koji je vladao Čileom željeznom šakom od 1973. do 1990. umro je od srčanih komplikacija u 91. godini.

U trenutku smrti Pinochet je bio optuženik u tri slučaja masovnih povreda ljudskih prava za vrijeme njegove vladavine i za izbjegavanje poreza. Poslijednje godine njegova života obilježile su pravne bitke (od kojih je najpoznatija ona za imunitet) no nikad nije osuđen. Loše zdravlje uporno je držalo Pinocheta van pritvora i podalje od pravde, a na kraju mu je pomoglo da pobjegne pravdi u potpunosti i zauvijek.

Augusto Pinochet Ugarte se rodio 1915. kao šesto dijete carinskog službenika, a sa 18 je upisao vojnu školu gdje je postepeno napredovao. Tri tjedna nakon što ga je 1973. marksist Salavador Allende (legalno izabrani predsjednik) imenovao vrhovnim zapovjednikom Pinochet je u puču koji je sponzorirala CIA preuzeo vlast. U roku od godinu dana Pinochet se proglasio Poglavarom nacije te konačno i predsjednikom nakon čega je ukinuo parlament, zabranio sindikate i osnovao tajnu policiju Dina (Direccion de Inteligencia National).