Žarko Puhovski: prosvjedi u Varšavskoj su drugorazredni politički dogadjaj.
Ima toga još.
Puhovski: "Neovisno o prenapuhanom popisu birača, izlaznost je svejedno mala." LOL.
Možete odabrati auto bilo koje boje, dokle god je ona crna.
Analitičar Žarko Puhovski malu izlaznost objašnjava nepovjerenjem građana u političku elitu, ali i krive procjene građana.
Dalekosežne posljedice
– Ljudi očito nisu svjesni da je referendum o EU, nakon prvih izbora, bio daleko najvažniji događaj koji će imati duboke i dalekosežne posljedice na naše društvo. S jedne strane očito su mislili da je odluka već donesena, da smo već "unutra", a s druge strane naši se građani još uvijek lakše aktiviraju kada je riječ o drugorazrednim političkim događajima, primjerice prosvjedima u Varšavskoj, nego kada se radi o prvorazrednim događajima, kao što je bio nedjeljni referendum o EU – objašnjava Puhovski.
http://dalje.com/hr-hrvatska/hrvati-nisu-izasli-na-referendum-jer-vjeruj...
BTW to je danas (24.1.2012.) objavljeno u Večernjem.
Ovog puta, protivno svom običaju, prenosim bez komentara ovaj dragulj žurnalistike iz Bandićevog propagandnog glasila Zagreb.hr (tiska se i besplatno dijeli u golemoj nakladi, ne možete pobjeći od njega po gradu, a dostupan je kao pdf dokument na online-zagreb.hr) Obratite posebnu pažnju na pohvalu "Horvatinčićevoj privatnoj vojsci"!
CVJETNI TRG JE POBJEDA JAVNOG - I PRIVATNOG
Piše: Jozo Renić, jozo.renic@mmreza.hr
I Cvjetni je prolaz mogao ostati jedan od neostvarenih projekata u posljednjih nekoliko desetljeća u Zagrebu. Međutim, jednog lijepog listopadskog dana Horvatinčić je pozvao društvo na svoje gradilište da bi podigli čašu viziji koja se ipak ostvaruje. Kada smo jednog od uzvanika upitali što ste zapravo došli slaviti, odgovorio je:
Po paušalu ću nabrojati tri vrste javnih političkih inicijativa:
Prvo bi bile inicijative koje zagovaraju javni interes, ali je postojeća konstelacija moći u direktnom sukobu sa tim javnim interesom. To bi bio recimo slučaj Varšavska.
Drugo bi bile inicijative koje zagovaraju javni interes, no kojima postojeća konstelacija moći nije u potpunosti suprotstavljena, odnosno, da postoje igre moći iza kulisa gdje određenim centrima odgovara provedba javnog interesa u konkretnom slučaju. To bi bio recimo lov na Bandića odigran u vrijeme izborne utrke.
Treće bi bile inicjative koje daju podršku prvim dvjema, dali kroz transparentizaciju (Vjetrenjača), dali kroz pravnu, medijsku i inu podršku (HBO) protagonistima iz prve dvije skupine.
NASTAVAK PRVOG DIJELA:
Da, ljeto je, a stara je izreka: tko ima para, kupa se u moru, tko nema, kod kuće, u lavoru. Pitanje je gdje su danas hrvatski građani, tko si može priuštiti more u vremenu zlokobnih vijesti? Mada, istine radi, ima i vijesti koje bude nadu, a to je relativno popunjeni Jadran, iako, iskustvo nam govori, izvještaji o turističkoj sezoni retuširali su se ovisno o političkoj situaciji u zemlji, ranije Jugoslaviji, danas Hrvatskoj.
Vratimo se analizi hrvatskog usuda, pitanju koliko je u nas demokracije, a koliko ostataka starog, ne baš demokratskog, jednostranačkog , socijalističkog sustava.
Ljeto je ugodno godišnje doba i za osobe koje ne naginju hedonizmu – sinonim je za godišnji odmor, a ovaj pak za sunce, more, plandovanja raznih vrsta, svekolike razbibrige. A da nas već nekoliko godina brinu brige, sve do olovnih, bjelodano je i klincima u dječjim vrtićima, slučajnim putnicima u kupeu vlaka, ili tramvaju, onima u zrakoplovnim lukama koji čekaju na otkazane letove, od liječničkih čekaonica do onih gdje se čeka da nas dežurni činovnik obraduje banalnom potvrdom ili u upravi groblja gdje se određuje redoslijed ukopa, nakon kremiranja ili ukopom gdje će se skupiti tužni zbor ispratiti sretnika koji se riješio ovozemaljskih briga.
Odjednom, na sve strane kada se nešto pita, iako po zdravom razumu potpuno nelogično, sve je besprijekorno legalno. Cijele horde ljudi i stručnjaka servisiraju tu besprijekornost. Besprijekornost prati izvrsna usklađenost „vladajućih“ stranaka i „oporbenih“, a niti malko ne zaostaje pratnja manjih stranki. Svi brane „dignitet“, poredak i „zakonitost“.
Zdravom logikom je i vidljivo da ako je država koja je po broju stanovnika i površinom 4 do 5 puta manjom od ex države, a da je od te iste ex države 4 da 5 puta više zadužena (unatoč svemu što joj je „dragi Bog d`o“), jasno je da to više nije stvarno država, nego neka adminisrativna napisana država, pa onda niti nema stvarnu vlast i oporbu i stalno gledamo jednu te istu pretstavu, neki glumci odlaze, neki se mijenjaju, jedino je sigurno da dug rapidno raste i da su sva bitna strateška mjesta pod hypotekama. To je jedini poredak koji imamo: trud oko uzgoja štakornjaka da bi se umanjila cijena vrijednosti, za ništa kuna dobio gigantski hypotekarni kredit, i za par mjeseci, obzirom da se kredit ne može otplaćivati, banka pravedno sjeda na svoju hypoteku.
Instant zvijezda hrvatske politike Ivo Josipović neki dan se kočeperio naslovnicom Slobodne Dalmacije izjavom da je ovo vrijeme spletkaroša i prevaranata. Povod za to je bila opera „Otello“ kojom je otvoreno Splitsko ljeto. Naš Predsjednik tvrdi da je lik Jaga idealan hrvatskom političkom trenutku. Dakle netko tko obmanama i lažima navodi druge da učine nešto na svoju štetu, a njemu na korist. Prevara je uspjela, zločin se dogodio, ali je prevarant razotkriven na kraju.
Idemo dalje. Novinar vodećeg hrvatskog tjednika postavio je slijedeći upit Predsjedniku (odgovor čekamo):
Poštovani gospodine predsjedniče RH,
povodom imenovanja g. Ivice Mudrinića u Vaš Savjet za gospodarstvo, kontaktirao me gosp. Mislav Šutalo iz Zagreba i upozorio na neke činjenice, a zanima me da li ste i Vi s njima upoznati:
1. da je g. Šutalo protiv g. Mudrinića podigao kaznenu prijavu zbog načina na koji je Mudrinić 1992. privatizirao novoizgrađeni peterosobni stan od 203 četvorna metra koji je Ministarstvo za promet i veze kupilo od trgovačkog društva „Tempo“ za tadašnjih 38.273.625 hrvatskih dinara?
Mali prilog današnjim prosvjedima ZA Varšavsku kroz Čičkovo pero od prije gotovo četrdeset godina.
Teško je biti prorok na domaćem ognjištu
Studenti! Beskućnici!
Posljednji pjesnici nemirna života što svoju pjesmu živite! Obraćam se vama, kao jedinim ostacima ovog manipuliranog svijeta koji nije zgrabljen uništavajućim žrvnjem zaglupljivanja. Vama koji niste još dokrajčeni jezivim mentalitetom sitne kruhoboračke svakidašnjice. Prijatelji, mi neimamo svojih domova jer svijet je naš dom! Naš su svijet, svaka studentska soba u kojoj ima mjesta za ilegalca, svaka podstanarska i podrumska sobica u koju stane čovjek, njegove skripte, veliko mu mlado srce i duša, te vječno nemirna misao.
Tko smo mi, beskućnićka braćo, da nas svijet toliko mrzi, odbacuje i prezire. Zar smo najgora od svih podvrsti zoon politikona; mi koji bismo danas-sutra trebali postati vodstvo ovoga naroda, njegova misao i duh, intelekt i čin.
Nitko te ne može zakopati koliko se možeš sam. Žalosni Tomica je eklatantan primjer. Dajdermo čo'eku riječ, pustimo ga da govori! LOL, izgleda da nam je Jubito suđen :) Evo jedan odlomčić cirkusa od intervjua; a sad zamislite samo kad okolnosti ovog intervjua ne bi bile kontrolirane, koliko bi to smijeha bilo? Jedan nenadani blitzkrieg intervju uživo... nekak' imam špurijus da će se to vrlo brzo dogoditi!
http://www.jutarnji.hr/tomislav-karamarko--u-varsavskoj-ne-stitimo-krupn...
Protiv ‘zakona linča’
Prosvjednici iz Varšavske misle drugačije, da je vaše postupanje kraj demokracije.- To je njihovo pravo. Mogu misliti i govoriti što hoće, mogu biti nezadovoljni svime postojećim, ali ne mogu kršiti zakon. Ja, naprotiv, smatram da upravo ‘zakon linča’ ili dijeljenje pravde na ulici vode u kraj demokracije. Žalosno je kad u toj ulozi vidimo i pojedine političare koji nose najveću odgovornost za pravni poredak i demokratske standarde u ovoj zemlji.
Da su stvari u životu jednostavne, a da ih kojekakvi muljatori nepotrebno kompliciraju i zapliću dokazuje slučaj Varšavske. Da se razumijemo, građani ove zemlje većinom su odabrali da nisu protiv kapitala i kapitalizma, pa iz toga proizlazi i da nisu protiv investicija koju privatni poduzetnici ulažu u razne projekte.
Dakle, ne radi se tu o graditi ili ne.
Radi se o poštivanju i vladavini zakona. Ne može se voditi sudski postupak i rušiti kuće, recimo izbjeglicama iz Posavine u Sesvetama ili ljudima na otoku Viru koji su gradili bez dozvole, a dozvoliti nekom drugom bespravna gradnja usred metropole - pa bio on i uvaženi gospodin Horvatinčić s nebeskim političkim i inim vezama. Drugim riječima, neka se gradi, ako se već mora i ako je to javni interes (a što je to zapravo javni interes?), no ne bezakonito i još uz policijsku zaštitu.
