O da, pisalo se ponešto i za vrijeme glupavo i osvetnički izrečenog bana, pa sam tako 02. 12. 2010. ponukan "Latinicom" napisao ovaj dnevnik:
"Gledajući zabranjeni prilog iz "Latinice" prisjećam se kasne jeseni 1990. ...
Slučajno sam se našao u jednom društvu u kojem je bio i Ante Marković, tadašnji predsjednik SIV-a, osoba koja je gotovo preko noći uvela reda u državne financije i stabilizirala valutu.
Naravno svi su željeli čuti kakvim je to čarobnim štapićem Marković raspolagao da mu je uspjelo nešto što su više od deseljeća prije njega pokušavale sve jugoslavenske vlade.
Rekao je da on zapravo nije učinio puno osim što je “uveo nešto reda u platni promet zemlje”, tek potom shvaćajući da su unutarnje rezerve kojima je SFRJ raspolagala zapravo ogromne.
Najednom vise nije bio problem servisirati vanjski dug i značajno ga reducirati uz istodobno povećanje deviznih rezervi.
Ante Marković pristupio je poslu analitički, sagledavajući sve aspekte jugoslavenske krize, tražeći mišljenje i savjete od svih za koje je mislio da mu ih mogu dati, od ekonomskih analitičara, preko stručnjaka za monetarni sustav i javne financije, pa do MMF i Svjetske banke.
... pardon "stvaranjem" države?
Orući po mozgu i prizivajući u sjećanje nekakva bivša vremena, prisjećam se kad je tamo početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća SIV objavio da je SFRJ stranim vjerovnicima dužna 21 mlrd USD.
Sjećam se kakvu je to nevjericu i konsternaciju u društvu izazvalo, pogotovo u Hrvatskoj, gotovo da je uvedeno izvanredno stanje, jer su komunisti, a pogotovo to vrijedi za SKH, vodili politiku pod geslom "pokrij se onoliko koliko je pokrivač dugačak".
MMF je doživljavan kao djelo samog pakla, a svaki vanjski dug kao korak koji vodi u imperijalističko ropstvo.
SIV je u uvjetima gotovo izvanrednog stanja poduzimo sve moguće, uz brojna odricanja stanovništva, da vanjski dug smanji, što je na kraju provođenjem Markovićeve reforme i uspio.
Danas u Hrvatskoj čiji je dug tri puta veći od onog koji je imala SFRJ početkom osamdesetih se gotovo nitko radi toga ne uznemiruje, Vlada najavljuje i nova zaduženja.
Zašto je tome tako i gdje su korijeni takvog ponašanja?
Šaren leptir je kukac običan,
iz gusjenice transformiran.
Leptirić - čista ljepota,
a gusjenica - grozota!
Šuki je Jacin kukac unosan,
oblijeće banke, traži talira.
Kukac, a glumi leptira,
jado, Kafka ga ne dira.
Oj Hrvatska, lijepa ti si
da u tebi pljačke neima,
sramne pljačke i nevolje ljute!
Al' te jadno danas pritisnuli
privatizacije crni grijesi,
pa jošte i kriza gospodarska,
stečaja, besposlenosti čemer.*
Stečaji, nezaposlenost,
povukli krize obarač,
javni prihod okopnio,
a potrošnja nabubrila.
Kruta nam i mrka stvarnost,
PDV raste, dođe i harač.
Loše sluge goreg gospodara
spopadoše trostruke kandžije.**
“Harač, harač, rajo, treba!“
- „Hljeba, hljeba, gospodaru!
Ne vidjesmo davno hljeba!“**
Šuki se smije, al' je ljut
jer je narod malodušan.
Optimizam hotio bi čut',
ima za nj recept prokušan.
Otkazi, jad, a Šuki mudruje,
poziva narod nek' više troši.
Sit, debeo, gladnu ne vjeruje,
Prema onome što je objavio Jutarnji list, Šuker putuje u Ameriku da bi nas zadužio za dodatne dvije milijarde eura http://www.jutarnji.hr/ivan-suker--zaduzit-cemo-se-za-dodatne-dvije-mili....
Ukupni vanjski dug već sada iznosi 60 milijardi dolara i prema prognozama svih ozbiljnih analitičara, ove će godine premašiti BDP (100,2 posto) http://www.business.hr/hr/Naslovnica/Ekonomija/Hrvatski-vanjski-dug-ove-.... Vladimir Ferdelji, član HUP-a i direktor Elektrokontakta, upozorio je da će nas mjere koje je ovih dana osmislila Vlada odvesti ravno na groblje http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=4380:vl....
Nijadan narod i nijedna država u Svijetu nema goreg mirnodobskog predsjednika, nego ga ima Hrvatska u osobi Stjepana Mesića. Ovdje će se iz većeg broja Mesićevih grijeha „mišlju, rječju, djelom i propustom“ podsjetiti na samo dva teška kaznena djela vezana za Stjepana Mesića, kojima se treba pozabaviti Hrvatsko i Međunarodno pravosuđe.
Prvo: Stjepan Mesić je 100 postotno kazneno odgovoran za rat, kojeg je pod njegovim vrhovnim zapovjedništvom započela i vodila JNA protiv Hrvatske i proširila rat na BiH.
On je bio vrhovni zapovjednik ratujuće JNA i sjedio je u Beogradu na najvišoj funkciji države i vojske do 05. prisinca 1991. godine. Dakle, odgovornost Stjepana Mesića za taj rat je neosporna. Njega se mora međunarodno i hrvatski kazniti za taj strašni rat etnocidnih i svestranih vandalskih oblika i posljedica.
Drugo: Stjepan Mesić kao predsjedni Republike Hrvatske je najodgovornija osoba u državi za enormno visoki vanjski dug, za kojega nema opravdanja niti pokrića.
Nitko niti ne zna točnu visinu vanjskog duga Republike Hrvatske, a mediji spominju blizu 50 (pedeset) milijardi Eura.
Pišem ovaj dnevnik kao reakciju na već objavljeni dnevnik c-respond "Hrvatska je krava muzara za pola Balkana!"
Naime, smatram da je autorica pokušala izmanipulirati pozitivne glasove pollitičara obradivši, samo naslovno, problematiku Hrvatske države. U njezinom upisu, osim naslova, ne vidim ničega istinitoga, štoviše, sigurna sam kako se radi tek o pukoj želji da se izvrjeđaju pripadnici drugih nacionalnosti. Čemu svjedoči i ovaj njezin upis u kojemu ne spreza ni od vrjeđanja srpske djece:
Zašto bi Hrvati hranili Srpsku djecu? Mene uopće ne zanimaju Srpska djeca, s obzirom na nivo političke kulture, a i civilizacijski nivo u Srbiji, ta djeca su na putu da postanu teški delikventi i nasilnici.
Jučer u Srbiji, otkazana Gay Parada, ubijen Australski turist prije par dana, pretučen na smrt Francuz nakon utakmice, a dvojica u teškom stanju, huligani vladaju tom državom. To treba nagrađivati novcem iz Hrvatskog proračuna, u doba grde krize?
U diskusiji oko školarina za fakultete se dosad nisu spominjali slijedeci argumenti koje nam nudi suvremena politička ekonomija
Obrazovanje ima i svoju korist koja je mnogo veca nego operativni/rashodni troskovi obrazovanja. Neoklasicna teorija, tj. teorija neoliberalizma, priznaje pozitivne externe efekte (externalities), (dakle efekti kod kojih, osim proizvođača/korisnika jedne stvari, i drugi imaju koristi). Klasičan primjer za to je školovanje i akumulacija ljudskog kapitala.
Pošto postoji nesrazmjer između optimalne visine školovanja u jednoj ekonomiji, i one stvarne, faktične potražnje za tom robom postoje već institucionalizirana rješenja kao što je npr. zakonska dužnost roditelja da obavezno šalju svoju djecu u školu.
Postoje dakle situacije kada država mora i može korektivno utjecati na potražnju školovonja, što obaveznog isto tako i visokoga.
Vanjski dug je prešao 35 mlrd €, unutarnji je uvijek stvarno nekoliko puta veći (npr. nitko nikada ne uračunava impozantne dugove impresivne dugo-brzo-rastuće industrije nekretnina), najednom (k meni miris paljevine) stiže vatra hrane i energenata praćena dimovima kamatarenja, buja industrija ustaša i partizana garnirana četnicima i raznim naprednim snagama, padaju dionice i cijene nekretnina, dok milijarde i dalje praše po svim bojištima a invazije na svaku točku vode grčevite bitke iako otporaa nema ... pa bi logično bilo zaključiti da su poslovne mogućnosti najednom upitne a razvojne još upitnije, da je najvažnije da ima šta jesti.
Međutim, svi znamo da je to više nego dvojbeno zaključivanje, da su to pojave koje izazivaju diletantske bojazni i strke po trulom zapadu, dok se kod nas na to praktički nitko i ne osvrne.
Predmet ovog razmatranja je, pod pretpostavkom normalnog i onog što to nije, šta su to stvarne poslovne i razvojne mogućnosti u Hrvatskoj, ne one ponavljane bez pokrića nego samo one što normalno igraju igru.
Za nekoliko dana zastupnici Hrvatskog sabora otići će odmoriti ruke od napornog izglasavanja zakona. Zakona koji su namjenjeni Europi a kod nas će se možda nekad primjenjivati.
Velika većina tih zastupnika neće se trebati odmarati od intelektualnog rada. Naime, u zatupničkom radu oni svoj um nisu koristili. Sve odluke prije izglasavanja dogovorile su stranačke vođe, za svaku odluku dogovori su i cijene. Tako su koalicijski partneri za svoje usluge uz ministarske fotelje, mjesta u nadzornim i upravnim odborima zaradili i neka poduzeća poput HEP-a, Jadranskog naftovoda, Podravke, Croatia osiguranja i dr.
Prije nego odu na odmor ruku, zastupnici će dobiti godišnje izvješće Hrvatske narodne banke. U tom izvješću iscrpnije nego dosad obrađeno je pitanje cijena, odnosno inflacije.
HNB je objavio podatak o stanju vanjskog duga na kraju 2007. godine. Isti iznosi 32,93 milijarde eura i potukao je po visini posljednja predviđanja.
Prije 5 dana objavih podatak da je na kraju studenog 2007. ukupni vanjski dug iznosio 31,92 milijarde eura. No, taj podatak više ne stoji. HNB je objavio da je dug na kraju studenog dosegao iznos od 32,37 milijardi eura, a na kraju prosinca konačnih 32,93 milijarde eura. To je oko 600 milijuna eura više nego HNB prognozirao prije izbora. I to pod udarnim naslovom STABILIZIRAN RAST UDJELA VANJSKOG DUGA U BDP-u. Podsjetimo još jednom, manje od dva tjedna prije izbora.
