Kao da pričamo o vicu; bio Srbin, Hrvat i "Bosanac", u kojemu svatko pjeva svoju pjesmu. A trebali bi govoriti o nekakvaom zboru, švicarskom triu!
U netom usvojenim ustavnim promjenama sa stajališta državnih interesa Republike Hrvatske najvažnija je bila intervencija Vesne Pusić zastupnice Hrvatske narodne stranke – liberalnih demokrata koja se usprotivila prijedlogu Vlada da se Zajedničkom vijeću općina (ZVO) sa većinskim stanovništvom srpske manjine na području Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije prizna status pravne osobe.
Treba podsjetiti da je Zajedničko vijeće općina u tim županijama formirano na temelju Erdutskog sporazuma potpisanog 15. studenoga 1995. u Erdutu i Zagrebu kao prijelaznog rješenja za mirnu integraciju hrvatskog Podunavlja u Republiku Hrvatsku. Erdutski sporazum doveo je do formiranja prijelazne uprave kao posljednje operacije Ujedinjenih naroda na području Republike Hrvatske, poznate pod nazivom UNTAES, ustanovljene rezolucijom Vijeća sigurnosti od 15. siječnja 1996. godine.
Zbog kroničnog nedostatka vremena tek sam se sad našao u situaciji da napišem par riječi o namjeri sindikalnih središnjica da putem prikupljanja potpisa raspišu referendum o izmjenama Zakona o radu, koje je najavila Vlada. U međuvremenu već je napisano nekoliko tekstova koji se bave tom tematikom (i koji u jednom djelu opisuju moja razmišljanja), ali vjerujem da se tu temu još uvijek može proanalizirati sa do sada neobrađene strane. Krenimo stoga točku po točku.
Izmjene Zakona o radu imaju izrazit potencijal za prikupljanje potpisa. Za razliku od pitanja suvereniteta (ulazak u NATO, arbitražni sporazum o granici) ili pak putanja vezanih za budućnost (sindikalni pokušaj prikupljanja potpisa za referendum o mirovinskoj reformi, koji je prikupio oko 330 000 potpisa), izmjene ZOR-a velik dio građanstva će osjetiti „sad i odmah“. To se u prvom redu odnosi na zaposlene u javnim i državnim službama, kojima Vlada, putem novog ZOR-a želi uskratiti isplatu regresa, božićnice i dara za djecu.
Ovih se dana priča o promjeni Ustava privodi kraju. Nakon što su Milanović i Kosor postigli konsenzus oko ustavnih promjena, preostala je formalna procedura. Tako je prije par dana Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav donio usuglašeni Prijedlog za utvrđivanje Nacrta promjene Ustava Republike Hrvatske, koji je upućen Saboru, gdje bi se kroz desetak dana trebala održati rasprava i na kraju glasovanje. Kako HDZ i SDP, kao kreatori usuglašenog prijedloga za promjenu Ustava, imaju više od potrebne dvije trećine glasova u Saboru, ne očekuju se trzavice ili daljnji zastoji. Pa ipak, to sve skupa ne znači da svi zajedno ne možemo pogledati što točno sadrži prijedlog ustavnih promjena, da ga ne možemo prokomentirati, i možda potaknuti barem raspravu (možda i saborsku) o točkama koje na ovaj ili onaj način smatramo spornima. Stoga i pišem ovaj tekst, nadajući se doprinosu čitatelja. Svjestan sam da ovakve teme ne mogu proći bez paušalnih i generalnih ocjena, no volio bih vidjeti čim veći broj kvalitetnih kometara koji se bave nekom od konkretnih predloženih promjena Ustava, ili pak nekom od propuštenih.
Već smo navikli da nedovoljno promišljene političke odluke izazovu i niz neželjenih, najčešće štetnih posljedica. Po svemu sudeći, drukčije neće biti ni s odlukom da je za uspjeh referenduma dovoljna većina onih koji izađu na birališta. Ako se ista još nekako i može pravdati željom da se izbjegnu zamke nesređenih popisa birača i nedovoljne zainteresiranosti biračkog tijela, ipak je ulazak u EU proglašen strateškim interesom Hrvatske, malo je vjerojatno da je netko ozbiljno razmislio o posljedicama toga na referendume koji se raspisuju zbog sasvim drugih razloga. Da jest, onda bi već na početku ionako presiromašne rasprave bilo rečeno da se prijedlog odnosi samo na referendum o pristupanju EU. Ovako je ostavljen prostor raznim kokošarima i ostalima koji u izbornim utrkama svojim programom i na račun vlastite osobe nikada nisu uspjeli zadobiti značajnije povjerenje birača da u novoj odredbi potraže svoju šansu.
Pored tema koja u posljednje vrijeme u zaokupljaju hrvatski medijski prostor, jedan je značajan događaj prošao „ispod radara“. Radi o izmjenama Ustava, koje je vladajuća većina na posljednjoj sjednici Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav svela na minimalne – njima prihvatljive – okvire potrebne za ulazak u Europsku uniju, te unatoč nepostojanju koncenzusa s oporbom (koji bi garantirao potrbnu dvotrećinsku većinu), izmjene pustila u saborsku proceduru.
Kako ustavné promjene u svom maratonskom procesu ne pokazuju znakove skorog završetka, želim jednim tekstom napraviti svojevrstan rezime argumenata za koje smatram da opravdavaju inicijativu promjene članka 86. Ustava, kao i pregled do sada učinjenog u procesu zagovaranja te ustavne promjene. Ako među čitateljima ovog bloga još ima ljudi koji ne znaju o čemu se radi, inicijativa se odnodi na promjenu broja potpisa pomoću kojeg se građanskom inicijativom može raspisati referendum. Sadašnja odredba propisuje 10% ukupnog broja birača, što prema hrvatskim biračkim popisima, predstavlja brojku od 450 000 potpisa.
Što je do sada učinjeno? Ono što mogu potvrditi jest da su svi ključni akteri upoznati sa inicijativom.
Na pisanje ovog dnevnika naveo me prošlotjedni sastanak Kosor - Milanović u povodu ustavnih promjena, tj. onog dijela koji se odnosi na glasanje dijaspore i broj zastupnika iz njezinih redova koji će sjediti u Saboru. Premda svi imamo predodžbu na što se misli kad se spomene ustav, neće biti suvišno ako ga ipak definiramo. Ustav je temeljni pravni akt države kojim se uspostavlja njezin politički i pravni poredak. On je ujedno i simbol demokracije te pravne države. U našem slučaju, sastanak Kosor – Milanović, demokraciju bi trebao predstavljati dogovor lidera dviju najvećih stranaka u zemlji, iako obje te stranke zajedno ne zastupaju mišljenje niti polovine građana. Rezultat njihovog dogovora biti će utkan u četvrtu promjenu Ustava i trebao bi zastupati volju i želju stanovništva njihove zemlje, kao i želje i potrebe dijaspore, no očito je kako je njima cilj samo zauzimanje što boljih pozicija za svoje stranke, ne uzimajući u obzir niti mišljenje građana ove zemlje, niti mišljenje dijaspore.
Čitateljima pollitika.com, kao i čitateljima mog bloga već je poznato da od provođenja akcije „NATO na referendum“ radim na inicijativi promjene članka 86. Ustava Republike Hrvatske koji propisuje broj potpisa koji potrebno prikupiti kako bi se građanskom inicijativom raspisao referendum. Taj prijedlog postoji već u zaključku akcije „NATO na referendum“. To je prijedlog koji smo još prije više od godinu dana prezentirali klubu zastupnika SDPa, i dobili načelnu podršku. To je prijedlog koji se našao i u zajedničkom prijedlogu udruga civilnog društva. Na kraju, to je prijedlog oko kojeg sam obavio više razgovora sa relevantnim sugovornicima iz SDPa, ali i HNSa. Prijedlog je u svim razgovorima nalazio na podršku i razumijevanje – štoviše dobio sam informaciju da je od strane SDPa predstavljen i na radnoj skupini vladajućih i oporbe na kojoj se usaglašavaju ustavne promjene.
I sve je to lijepo, ali danas, 25. siječnja, priča je dobila svoju javnu potvrdu u emisiji Otvoreno.
U ponedeljak, 23. studenog 2009. se u Saboru održao okrugli stol u organizaciji udruga civilnog društva (Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek – Centar za mirovne studije – CESI – Documenta – GONG – Građanski odbor za ljudska prava – Iskorak – Zelena akcija) na temu ustavnih promjena. Na tom su okruglom stolu udruge prezentirale svoje prijedloge za promjenu Ustava, te formalizirale suradnju za zajednički nastup u tom procesu.
Program rada bio je slijedeći: nakon uvodne riječi voditeljice programa, Vesne Kesić, u uvodnim izlaganjima su prof. dr. Siniša Rodin (član vladine skupine za izradu udtavnih promjena) sa Pravnog fakulteta iz Zagreba, te prof. dr. Gordan Čular sa Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, prezentirali svoj pogled na proces u kojem se nalazimo. Potom su predstavnici udruga civilnog društva predstavljali svoje prijedloge: Vesna Teršelić je u ime Centra za mir, Documente i Građanskog odbora za ljudska prava o promjeni članka 9. Ustava o izuzecima od načela neizručivanja državljana Republike Hrvatske drugim državama. Marko Sjekavica je u ime istih predlagača govorio o promjeni članka 75. Ustava o imunitetu zastupnika Hrvatskog sabora. Gordan Bosanac je u ime Centra za mirovne studije govorio o dodavanju vrijednosti nenasilja i izgradnje mira u članak 3. Ustava. Aleksandar Hatzivelkos je u ime inicijative „NATO na referendum“ govorio o promjeni članka 86. Ustava u smislu smanjivanja broja potpisa koje je potrebno prikupiti za raspisivanje referenduma. Edo Burić je u ime Iskoraka govorio o dodavanju spolne orijentacije kao jednog od temeljnih razloga diskriminacije i neravnopravnosti u članke 14. i 17. Ustava.
No kako je ovo moj blog, a ne „objektivni i neutralni“ novinarski uradak, te kako mi je izrazito čudno pisati o samome sebi u trećem licu jednine (ipak nisam ja Bandić), od ovog trenutka na dalje prelazim na osobni pogled na cijeli taj događaj.
