Političari su zainteresirani za ljude.
No, nije to nužno dobra stvar. I buhe su zainteresirane za pse.
P. J. O'Rourke
Baš dok sam razmišljala o tome kako bi načelo proporcionalnosti trebalo postati opće načelo funkcioniranja države, ukralo mi novčanik. Nakon prolaska faze "čime sam ovo zaslužila", vratila sam se na svoje načelo proporcionalnosti. Ima li smisla zbog cca 200 kn keša ukrasti (odnosno zadržati) novčanik u kojem se nalaze osobni dokumenti, set iskaznica koji su bilo kome drugome neupotrebljivi i kartice (neupotrebljive jer su odmah otkazane). Kako bi se reklo - komadi plastike koji život znače. Na stranu sad mini-drama koju sam proživljavala zbog objektivnih okolnosti (i da, i dalje sam protiv Pelješkog mosta).
Glavno pitanje je ima li načelo proporcionalnosti ikakvu važnost u našem društvu i treba li ju uopće imati. S obzirom na to da je ovo pol(l)itika, koncentrirati ću se na državu, a ne na naše ponašanje u svakodnevnom životu.
Ove mjere (opet ja o mjerama) kao da je radio Škegro. Sjećate se, to je onaj ministar iz mraka koji je umirovljenicima poručio neka si zarade nešto za stare dane jer im država neće dati toliko da mogu od toga živjeti. To, kao, država nekom daje penziju. A što čovjek uplaćuje u penzijski fond je njegova patriotska obveza. I još ima obvezu da ne pita što se s tim događa. Škegro je bio vizionar, ili manipulator, svejedno. Kako god, čekali smo, čekali i dočekali. Iza zavoja na uskoj cesti u svjetlu budućnost pojavile su se mjere.
Da smo nesposobni, da ne razumijemo demokraciju i da se ne znamo izboriti za svoja prava, zorno pokazuje Registar Hrvatskih branitelja. U registar bi trebale biti upisane osobe koje su stekle status hrvatskog branitelja prema važećim zakonima. Prema tim zakonima branitelji su stekli i neke povlastice. Tko su ti branitelji, koji zadovoljavaju zakonske uvjete i koriste pogodnosti, hrvatskoj javnosti nije poznato. Vlada je proglasila registar tajnim i kao takvog ga ne želi objaviti.
Dakle, oni koji pune proračun ne mogu znati tko je korisnik dijela doga proračuna? Da apsurd bude veći, ovih dana objavljen registar branitelja vladajući proglašavaju neustavnim činom, izdajom, diverzijom, djelom obavještajnog podzemlja.
Na ovaj me dnevnik potakla rasprava od prije nekog vremena koju sam, tada još kao neregistrirana, ali redovita, čitateljica polllitike.com uočila na ovom portalu. Bilo je to pitanje postavljeno u jednom dnevniku: "Što biste učinili da vam je vlast na jedan dan?". Većina me odgovora zaprepastila - ne zbog nekih rješenja koja već nisam načula na jutarnjoj kavi, onako usput, ili kupujući namirnice na Dolcu; bilo je to više zbog činjenice da je većina odgovora pretpostavljala neko uvođenje autoritarnosti i eliminaciju demokracije. Mnogo se odgovora doticalo i otvaranja nekih novih "Golih otoka". Nijedan odgovor nije se ticao uvođenja više demokracije. Naravno - tako je lakše. Oduvijek je bilo lakše uvesti diktaturu i preskočiti godine koje su potrebne za razvoj funkcionalne demokracije, što Hrvatska (ipak) nije. Oduvijek se bilo lako poigravati s mišlju o nekim pametnijim ili "pozvanijim" ljudima koji će vladati narodom i donositi mudre, ili barem, bolje odluke od onih koje kritiziramo svaki dan, za jutarnjom kavom, uz cigaretu.
UVODNA NAPOMENA,
naslov „državna NE skrb o nekretninama je zabrinjavajuća“ ispravlja se u „državna NE skrb o tvrtkama je zabrinjavajuća“, a objavljuje se pod novim naslovom,
NAREDBODAVCI ČESTO KRŠE ZAKONE, A RIJETKO SE KAŽNJAVAJU
i podNaslovom
TEME I TEZE NOVE ZA USTAV NOVI
sve oko nas, prepoznajmo iznova...
ili je IZUM-rezultat,
ili je PLANET-rezultat,
IZUM-tvrtke podliježu pod skrb IZUM-države isto i jednako kao PLANET-voda-kopno-zrak-živa bića (jer su utemeljeni u državni teritorij)
a to znači,
IZUM-tvrtke u privatnom vlasništvu također podliježu pod skrb države,
(i zbog toga)
ako tvrtka mora u stečaj, na redu je NOVA formulacija,
stečaj tvrtke je prekršaj Zakona o državnoj skrbi o tvrtkama (u daljnjem tekstu Zakon) a šteta od stečaja je krivično djelo,
naredboDavac, ako dopusti stečaj tvrtke,
NJEMU je unaprijed jasno da je samoOdlučio biti kažnjen na kaznu bez prava pomilovanja,
kazna za prekršaj je izrijekom propisana (bez od-do) i prekršitelji kažnjavaju se uhićenjem i zatvorom odmah,
Kako ustavné promjene u svom maratonskom procesu ne pokazuju znakove skorog završetka, želim jednim tekstom napraviti svojevrstan rezime argumenata za koje smatram da opravdavaju inicijativu promjene članka 86. Ustava, kao i pregled do sada učinjenog u procesu zagovaranja te ustavne promjene. Ako među čitateljima ovog bloga još ima ljudi koji ne znaju o čemu se radi, inicijativa se odnodi na promjenu broja potpisa pomoću kojeg se građanskom inicijativom može raspisati referendum. Sadašnja odredba propisuje 10% ukupnog broja birača, što prema hrvatskim biračkim popisima, predstavlja brojku od 450 000 potpisa.
Što je do sada učinjeno? Ono što mogu potvrditi jest da su svi ključni akteri upoznati sa inicijativom.
Prije nekoliko dana jedna je izjava Nevena Mimice podigla malu buru među pregovaračima uključenim u promjene Ustava RH. U isto vrijeme, meni je ta izjava predstavljala svojevrsno zatvaranje (blogerskog) kruga. Koja je to izjava, i kakve ima veze sa mojim bloganjem? Evo izjava. Reagirajući na prijedlog da se problematika glasanja dijaspore riješi fiksiranjem broja zastupnika dijaspore na 2 do 5 predstavnika u parlamentu, Leko je izjavio:
Problem se želi reducirati kvotom, s dva ili pet zastupnika dijaspore. To možda može proći, ali što smo time postigli oko načela glasanja
Mimica se nadovezao izjavom:
Takvim rješenjima dovodimo u nesrazmjer glasanje nacionalnih manjina i dijaspore. Manjine dobijaju veću zastupljenost nego dijaspora. Trebalo bi voditi računa o ravnoteži.
Zadnjih par tjedana kroz medije možemo pratiti razgovore vladajućih i oporbe oko ustavnih promjena. Kao i inače jedna odzanimljivijih tema je glasanje dijaspore.
SDP traži smanjenje broja izbornih mjesta jer će time onemogućiti veću izlaznost njima nesklonih birača. S jedne strane razumijem njihove političke motive, ali s druge strane ne mogu da ne kritiziram zalaganje za takvu nedemokratsku praksu. Osnova demokracije je da se omogući maksimalno sudjelovanje, barem ja mislim da je to osnova demokracije, a ovo što SDP traži je upravo suprotno demokratskim načelima.
Ja osobno smatram da bi za sve državljane Hrvatske osnovi uvjet za konzumaciju biračkog prava trebao biti boravak od najmanje 6 mjeseci u Hrvatskoj. Sličan uvjet postoji za kandidate na lokalnim izborima pa mi je je malo nejasno zašto ne postoji i za glasače. No realno gledajući teško da će HDZ to prihvatiti. Što god da mislili o njima, teško da će 30ak % glasača, onih koji glas daju HDZ-u nešto takvo prihvatiti, a Ustav treba odražavati i njihove stavove makar nam se oni ne sviđaju.
Mesićeva dva (ne)uspješna mandata
U veljači iduće godine predsjednik Mesić će nakon dva petgodišnja mandata na čelu Republike Hrvatske otići u povijest. Čudnom odlukom Vlade njemu se nakon prestanka državničke funkcije osigurava vila, umjesto skromnog ureda kakve, na primjer, imaju američki bivši predsjednici. Drugim riječima, na neki način bivši predsjednik Mesić imat će mogućnost, s obzirom na pogodnosti koje su mu pružene, da i dalje bude aktivan u hrvatskoj politici.
