pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Demokratizacija hrvatskog društva je izuzetno spor proces. Svaka se demokratska promjena u nas vrlo teško uvodi u javni život. Otpori promjenama su još strahovito snažni. Razvoj civilnog društva strogo je kontroliran, a napredak, nažalost prečesto iznuđen, a ne usuglašen. Takvo je moje viđenje.

Kako god bilo, formiranje Vijeća za građanski nadzor obavještajnih službi u Hrvatskom saboru je značajan napredak u našem demokratskom razvoju.

Vijeće je radno tijelo Hrvatskog sabora, a Sabor najviše tijelo zakonodavne vlasti u Hrvatskoj, i to je svima koji imalo drže do svoje informiranosti poznato.

Članovi Vijeća izabrani iz reda građana na inicijativu nevladinih udruga trebali bi biti naša garancija povjerenja u državne institucije.
Imajući na umu već poslovični strah «prisluškuje me se» držim da je uloga Vijeća vrlo značajna. Ne samo zbog samog nadzora obavještajnih službi već naše sigurnosti u slobode koje su nam Ustavom Hrvatske zagarantirane jer ako netko i krši građanske slobode postoji mehanizam sprečavanja i kažnjavanja.

Pravo glasovanja Hrvata Bosne i Hercegovine na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj lajtmotiv je dva moguća razloga zapodijevanja ove tendeciozno supstancijalne teme. Jedan jesu hrvatske dnevno političke, po potrebi - kao sada, predizborne svrhe, a drugi; na razini nevezani argumentirani dijanoetički razgovor (koji uzgred; u hrvatskoj javnosti redovito izostaje) o temi u kontekstu preispitivanja i reviziranja održivosti za sada još uvijek Ustavom potkrijepljenih činjenica - Hrvati Bosne i Hercegovine glasaju na parlamentarnim izborima RH.

Ne zamjera "Europa" Hrvatskoj zavraga neovisno i korumpirano pravosuđe. Naime, odluka Ustavnoga suda o referendumu, kao, vjerujem, politička odluka, kojem po novom mogu pristupiti svi državljani RH, tako i oni koji ga posjeduju u BiH, a ne kao prije samo oni sa najmanje jednogodišnjim prebivalištem u Hrvatskoj dio je zasigurno prvotno spomenutih, nečijih ideološki prepoznatljivih, dnevno političkih, predizbornih svrha, a vezano za prava Hrvata BiH da glasaju na izborima u Hrvatskoj. Naime, znakovito jest da paralelno toj odluci u hrvatskoj javnosti trenutno egzistira, tobože koincidentno, i inicijativa SDP-ova čelnika o ukidanju prava glasovanja Hrvata BiH na izborima u Hrvatskoj.

Svima je poznata Sanaderova politika ulaska u EU, politika Saveza za Europu u kojoj nema cijene koju Hrvatska nije spremna platiti za ulazak u EU. Sve karte su bačene, a Hrvatska nije integrirana tamo gdje ionako pripada, EU nije ušla u Hrvatsku, a možda to uspije preko Zapadnog Balkana. Program Vlade Republike Hrvatske u mandatnom razdoblju 2003. – 2007., od 23. prosinca 2003. jasno je za cilj imao dostizanje statusa punopravnog članstva u Europskoj Uniji i NATO-u u prvom krugu proširenja. Da se radi o neostvarenim obećanjima, prije lažima jasno je, a posljednju sumnju u istinitost obećanja Saveza za Europu odagnala je i Angela Merkel rekavši: "(...) Moramo shvatiti i da Ugovor iz Nice ne dopušta daljnje proširenje Unije. Dakle, kad bismo došli u krajnju fazu pregovora s Hrvatskom, mi ju po Ugovoru iz Nice ne bismo mogli primiti.(...)". Ugovor iz Nice dopuna je Ugovoru iz Maastrichta, a njega je ove godine trebao zamijeniti posrnuli Europski ustav, što ukazuje na to koliko će još godina proći dok EU ne riješi svoje institucionalne i ustavne probleme, kako bi tek formalno-pravno Hrvatska mogla ući u EU.