Norijada, e pa što je ...
Maturanti su diljem zemlje slavili završetak srednješkolskog obrazovanja, već tradicionalnim posipanjem prolaznika brašnom, gađanjem jajima, kupanjima po fontnama, pjesmom, plesom, opijanjem do besvijesti pa i tučnjavama, tako da je neke, na radost njihovih roditelja, morala odvoziti hitna pomoć, bilo na triježnjenje, bilo na sanaciju ozljeda, a neke policija, jer su „kočnice otpustili do kraja“.
„Preopustili“ su se, rekli bismo, tako da će se s nekima morati vjerojatno pozabaviti i suci za prekršaje.
Ništa novo i ništa što već nije viđeno, reći ćete!
I bilo bi tako da se po prvi puta nisu iz razdraganih maturantskih grla masovnije zaorile nadasve „domoljubne“ pjesme i „budnice“ kao što je primjerice „Jasenovac i Gradiška Stara“, a i ručice maturanata su „spremno“ letjele u zrak na nacistički pozdrav.
„Pitomci“ pak, taj im naziv puno bolje odgovara od onoga „maturanti“, Nadbikupske klasične gimnazije, navukoše i crne majice stilizirane tako da jasno ističu zajednišvo ustaštva i križa.
„“U suvremenoj hrvatskoj državi nisu na pravi način vrednovani svi aspekti nastanka, postojanja i propadanja NDH. Na neki način je NDH danas sastavni dio hrvatske nacionalne svijesti. Hrvatska nikome nije isplatila ratnu štetu niti se ispričala pogođenim državama i nacijama.”
Ta tvrdnja izrečena je na 13. sjednici Državnog savjeta, slovenskog predstavničkog tijela, koje zastupa socijalne, gospodarske i lokalne interese, na kojoj se raspravljalo o prijedlogu zakona o ratifikaciji protokola o pristupu Hrvatske NATO-u.
Hrvatskim vlastima bi ovo trebala biti zadnja opomena da je koketiranje s ustaštvom najneisplativija kategorija, i da bi prema tom fenomenu u hrvatskom društvu trebao postojati odnos nulte tolerancije.“
http://pollitika.com/tko-ima-pravo-na-cudenje
Eto nas na jučerašnjoj (22. 04. 2012.) komemoraciji u Spomen području Jasenovac povodom 67. godišnjice proboja preživjelih logoraša iz tog koncentracijskog logora vrli predsjednik Republike podučava kako se u hrvatskim školma ne poučava povijest 2. Svjetskog rata na istinit način:
Kada se ustaško znakovlje pojavljuje na pučkoj veselici koja se u povodu Dana pobjede odvija u Čavoglavama ili u ljetnim danaima na beliburškom polju, prigodom obilježavanja partizanskih zločina nad ustašama i domobranima , ili pak kada masa na koncertima ili utakmicama skandira ustaški pozdrav „Za dom spremni“, „U-sta-nak! U-sta-nak!“, „U boj, u boj za narod svoj“, ili kad navijači formiraju svojim tijelima kukasti križ - sramite li se i vi? Sramite li se zato jer to rade unatoč tomu što time krše odredbe zakona koji zabranjuje nositi obilježja koja pozivaju na bilo koji oblik nesnošljivosti? Ili se sramite zbog njihova neznanja o zločinima na kojima je zasnovana ideologija kojoj se klanjaju i zbog njihove zablude da su u pravu, budući da ovo ukazuje da je zakazala politička socijalizacija koje su škola i mediji glavni mehanizmi? Ili smatrate da je osuda takvog ideološkog izražavanja stavova isforsirana, jer su takvo ponašanje i stavovi dio vrijednosno-ideološkog koda pravih patriota?
Nekidan mi je ustrebala jedna pjesma.
Znajući da je to antologijsko ostvarenje hrvatskog pjesništva, posegnula sam za jednom antologijom, vjerujući da ću je tamo pronaći. I pronašla sam, dakako.
No, na stranu pjesma - pronašla sam još nešto!
To što sam pronašla zavređuje da bude obznanjeno svekolikom obćinstvu.
Riječ je o knjizi s naslovom: "Antologija hrvatskoga pjesništva od davnina pa do naših dana", objavljenoj 2007. u izdanju Školske knjige. Vrijedno je znati da je "objavljivanje ove knjige potpomoglo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske".
U svojstvu urednice se potpisala Miroslava Vučić, a za izdavača: Ante Žužul, prof.
Sastavljač Antologije: Ante Stamać.
Knjiga se sastoji od poglavlja s ordinarnim (običnim, uobičajenim) naslovima kao što su: "Jesen srednjega vijeka, 13. - 15. st.", "Humanizam i renesansa, 16. st.", "Manirizam i barok, 17. st.", i tako dalje. Svakom od tih poglavlja, tj. razdoblja pjesničkog stvaralaštva u Hrvata, prethodi sastavljačev predgovor.
A onda: ups! Nalazim poglavlje čiji naslov ne samo da nije "ordinaran", nego je vrlo iznenađujuć: "Sumrak čovječanstva"!
"Sumrak čovječanstva"?!?
... na HDZ-ovom ustaškom nebu
Želim unaprijed naglasiti da ja ne spadam među one koji smatraju da su sinovi/unuci odgovorni za nedjela koja su počinili njihovi očevi/djedovi, ali ih itekako smatram odgovornima ako nastave zločinačkim stopama djedova/očeva.
Pokojni hrvatski suveren, poznati „lovac na talente“, je tako prilikom svojeg posjeta depadansi tzv. NDH, Argentini, među ostalim prepoznao svu raskoš talenta tada mlađahnog Davora Stiera, unuka ustaškog pukovnika Ive Stiera, zamjenika Vjekolava Maksa Luburića.
Mladac je bio članom Ust ... pardon, Hrvatske svjetske mladeži i kao takav slavio ustaštvo i 10.travanj kao rođendan hrvatske divot-držve, tzv. NDH, ali ne samo to, on je 1990. bio i suizdavač jednog zapaženog pamfleta u slavu te nakaradne kvislinške tvorevine i fašističkog zločina.
Nije ni čudo, tako su ga odgojili.
Elem, taj prestižni „pedigre“, priskrbljuje Davoru Stieru stipendju Hrvatske matice iseljenika i on već 1990. dolazi u Hrvatsku i naravno odmah postaje članom HDZ-a.
Uvodna napomena:
U prvi mah sam pomislio da ovaj tekst nije od šireg značaja, međutim, nakon objavljivanja jučer, l3.listopada, na www.virovitica.info(redovna kolumna)i nekih zanimljivih reagiranja čitatelja, mislim da bi mogao zanimati i pollitičare i naše posjetitelje.
Prije nekoliko dana je, nekima je poznato, u Mrtvom Jarku, dijelu šume na istočnim obroncima Bilogore u općini Suhopolje kraj sela Mala Trapinska, svečano otkriven Spomenik hrvatskim žrtvama. Otkrili su ga predsjednik virovitičke Udruge Hrvatski domobran Vlatko Ljubičić i načelnica općine Suhopolje Zlata Šljivac (HDZ) riječima: „Nikada ne smijemo zaboraviti nedužne ljude koji su pobijeni bez suda i presude u vrijeme kada je Drugi svjetski rat odavno završio i to samo zato što su bili Hrvati. Na samo dva stratišta u okolici Suhopolja, u Pčeliću i Mrtvom Jarku, pobijeno oko 1300 nedužnih hrvatskih vojnika i civila... Do tog broja se došlo nakon probnog iskapanja kada se .naišlo na posmrtne ostatke žrtava i dijelove vojničke opreme".
Hrvatski fašisti, uz snažnu potporu klerofašista, misle da dolazi njihovo vrijeme, premda ja osobno mislim da je sve vrijeme od Tuđmanovih podvala hrvatskom narodu njihovo vrijeme.
Hrvatske službene vlasti, punih ustiju prigodničarskog antifašizma, ne čine praktički ništa na planu afirmacije tog civilizacijskog dostignuća i svjetonazornog principa.
Naprotiv sve se vrijeme i sve to više toleriraju netolerantni, pokušava se s njima uspostavljati nekakav dijalog, kao da je s tim sojem koji javno veliča zločin ikakav dijalog moguć.
Fašizam se suzbija doslovno svim sredstvima s njime se ne pregovara niti ga se pokušava popraviti, fašizam se ruši.
I dok se u svim zemljama antifašističke koalicije, ali i u svim zemljamsa istinske demokracije, njeguje kult antifašizma i suzbija fašizam, u hrvatskoj fašizam jača.
Budući da prema njegovoj tvrdnji, "građani traže da se kandidira za predsjednika" na predstojećim predsjedničkim izborima, kabadahija iz Pogane Vlake na privremenom radu na mjestu gradonačelnika Zagreba će vjerojatno udovoljiti "usrdnim molbama građana" i kandidirati se.
Ne bi on to ni za živu glavu, ali kad garđani toliko izistiraju, a on je, je li, naučio slušati građane, smilovat će im se i udovoljiti njihovom zahtjevu.
I pritom riskirati isključenje iz SDP-a, kako je to predsjednik SDP-a, Zoran Milanović, najavio.
Međutim kabadahija iz Pogane Vlake zajedno sa svojim brojnim dužnicima i poslušnicima ima odgovor i na takav izazov, pa će, ako ga isključe iz SDP-a, osnovati svoju stranku pod radnim imenom Hrvatski socijaldemokrati, koja se neće moći tako zvati jer je stanoviti Jerko Zovak svojedobno (2004.) registrirao stranku toga imena.
No neovisno o tome bit će to posebni oblik socijaldemokracije, naime glavni protagonist nam dolazi iz kraja u kojem se ustaštvo usisava s majčinim mlijekom, samo što je on dovoljno lukav da zna da se s otvorenim propagiranjem ustaštva baš i ne može daleko prispjeti.
Danas 24. 09. 2009., nakon (pre)dugog otaljavanja i oklijevanja reprezentativno izaslanstvo od tristotinjak svećenika Kurije IV (kaptolska kurija u kojoj je osnovana prva ćelija ustaškog pokreta u Hrvatskoj) pod vodstvom kaptolskog Velikog meštra kardinala Josipa Bozanića došlo je, ne pokloniti se žrtvama ustaškog logora Jasenovac, nego je došlo lagati na to stratište i obračunavati se, ne s ustaštvom, nego s antifašizmom, komunistima i Titom.
Ako su došli radi toga, nisu trebali ni dolaziti.
Uostalom, postavlja se pitanje i kome su se oni došli pokloniti, kad se nisu udostojali doći ni do "Kamenog cvijeta", spomenika žrtvama?
Rekao je kardinal između ostalog "komemoriranja":
... a žao mi je što ne mogu reći da pitate Vinka Nikolića ili mojeg rođaka I. M. jer su obojica mrtvi.
A što bi ih to trebalo pitati?
Pa to o ustaškim "istinama"!
Naime Drago Pilsel, redovnik idoktriniran ustaštvom, član Opus Dei, dolazi u "tamnicu" Hrvatsku, zemlju u kojoj se ne smije reći da si Hrvat, u kojoj ne smiješ ići u crkvu, zemlju u kojoj haraju tajne policije daleko gore od STASI ili SECURITATE ... a ono što vidi ne vjeruje vlastitim očima, dakle doslovno ništa od onoga čime su mu ustaška braća punila uši nije istina.
Ostarjeli pjesnik Vinko Nikolić, zakleti ustaša, dolazi u Hrvatsku i isto ne vjeruje svojim očima, ta destljećima je slušao tlapnje o nasilju koje "srpske službe sigurnosti, stotinu puta gore od kraljevske žandarmerije, provode nad Hrvatima". Kad se sam uvjerio da su sve to bile laži odrekao se i ustaštva i "Ode poglavniku" koju je spjevao najvećem monstrumu iz redova hrvatskog naroda.
I sad zanimljiva priča o mojem rođaku ....
