pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Istra nije ni Bleiburg, ni Bandićev Zagreb, kaže saborski zastupnik IDS-a Damir Kajin, komentirajući zabranu Thompsonova koncerta u Umagu. I - u pravu je!

Više od sto milijuna dolara utržio je film Hancock u prvom tjednu prikazivanja nakon što je u vrijeme proslave američkog Dana nezavisnosti pušten u tamošnja, ali istodobno i u europska, pa i naša kina. Odlučio sam ga večeras pogledati jer sam naišao na iznenađujuće dobru kopiju s obzirom da je riječ o «telesynic» xvidu, a ne DVD ripu što mi je nekakav standard kvalitete kada downloadiram filmove s neta.
Možda sam paranoičan, opsjednut ili samo internetu hvala indoktriniran, ali nakon filma rastura me analogija, umjesto odličnog Will Smitha pred očima mi se ukazuje lik Baracka Husseina Obame. Isto je kad zatvorim oči, i dok su mi otvorene. Nije baš uobičajeno da je super heroj crnac. A kada je već crnac, onda je logično da se u prvoj sceni glavni junak pojavljuje urokan jeftinim whiskeyem, smrdljiv i masu mamuran. Odjeven je u nekakvu ofucanu odjeću iz Caritasa, spava na klupi i drveni. Tipično američki. Rasistički.
A ako super junak može biti crnac, što ne bi mogao biti i stanovnik Bijele kuće. Super junak, predsjednik, sve je to ionako ista pašta, ta je furka po defaultu upakirana u njihovu tradiciju.

Kak se ove riječi u zadnje vrijeme puno spominjeju i po mojem iskustvu mi to nikak nije išlo u glavu da ima takvih ljudi u Hrvatskoj.
U meni je bila uvjek sumnja u vezi takvih izjava i to pogotovo od mladih ljudi koji u stvari još ni neznaju da živiju.
Mišljenja sam da nisu ni svjesni toga kaj znači nekog ubit i isto tak da nisu mrtvaca ni vidli.

Negdje u podsvjesti sam imal rječi s nekih govornih područja i to je: Ubi ga!

Bilo je takvih izjava i kad su se neki kartali a bili su međusobno prijatelji.

Nisam o tome niš htel pisat jel bi bilo opet svega i svačega na pollitika.com, i glave bi se usijale.

Gledal sam par slika i čak i video scena koje su trajale sekundu dve i pokazivale mladu osobu i to uvijek jednu te istu.

Sve te svene su bile samo fokusirane i bez ikakvog tona.

Zbog čega? sam se pital

No videl sam dnevnik danas u jutro i to me je potaknulo ovo napisat.

Kak je bilo kratkih ispitivanja naših navijača, tak se je čul i komentar jednog od tih mladih ljudi koji su bili u nebu sreče od dobite tekme naših kockastih.

Njegov komentar je bil uz par drugih rjrči i sljedeči: Ubili smo ih!

Mozda smo dosadni i bogu i vragu s ovim preklapanjima i naklapanjima oko nerasciscenih dogadjaja iz drugog rata i nekoliko dnevnika posveceno je ovoj temi plus ona oko Thompsona koja je takodjer povezana i uvezana. No kako smo saznali iz danasnjih novina Marko Perkovic nece pjevati.
Ono sto sam htio izdvojeno reci je kako smo danas svjedoci revizionizma sa svih strana i borbe za bolju proslost i jednih i drugih u kojoj se koriste oni koje bi oni trebali ostaviti na miru jer se preko kostiju nevinih i mozde ne toliko nevinih ZRTAVA nabacuju jedni preko drugih. Na sve to se nadovezuju i nasi istocni susjedi sa svojim dobro poznatim no ipak ublazenim stavovima kroz partijski bilten koji se jos naziva Politika a dio je VAZ-a.
http://www.politika.co.yu/rubrike/ostali-komentari/Topola-uzasa.sr.html
http://www.politika.co.yu/rubrike/ostali-komentari/Jasenovac-Krivica-za-...
Prvi je tekst prenesen i na blogu b-92
http://blog.b92.net/text/2834/%D0%A2%D0%BE%D0%BF%D0%BE%D0%BB%D0%B0%20%D1...

Ivan Fumić po običaju iznosi svoje stavove, neovisno jesu li ispravni ili ne, na krivome mjestu u krivo vrijeme. Ovaj puta na komemoraciji ustaškim žrtvama u Jasenovcu. Tamo je, ne po prvi put, prozvao Katoličku crkvu u Hrvatskoj za podržavanje i simpatiziranje ustaškog režima u vrijeme II. svjetskog rata i za današnju relativizaciju, pa čak i negaciju tih zločina, gotovo ju proglasivši posljednjim bastionom ustaštva u Hrvatskoj. Fumić je svakako u tome pretjerao. Sigurno je da držanje Crkve u NDH i danas po pitanju ustaških zločina nije baš primjereno, ali ovakve Fumićeve ocjene su ipak preoštre. O Crkvi i NDH bi trebalo raspravljati, ali na nekom drugom mjestu, na kakvom okruglom stolu ili nečem sličnom, a ne u Jasenovcu. Ovako je Fumić bacio sjenu na stravične zločine u tome logoru i neupućeni slušatelji gotovo da bi mogli steći dojam, da su zločine tamo počinili katolički svećenici, a ne ustaše. Istina, bio je tamo jedan, izvjesni fra Vjekoslav Filipović alias Miroslav Majstorović, nazivan i Fra Sotona, o kome se čulo sve do Vatikana, pa su ga morali izbaciti iz franjevačkog reda, ali to je neka posebna priča.

U subotu su na Trgu maršala Tita održane demonstracije protiv imena trga i za ime trga. Sa svog stajališta i jedni i drugi imaju argumente. No, kako je i inače svakom loncu poklopac, u svađu oko imena trga umiješao se i Predsjednik Stipe Mesić. Odmah je detektirao nostalgičare za NDH pa tako sad više nemamo samo jugo-nostalgičare.

Nadalje je Predsjednik Mesić prokomentirao da je 1941.god. do Karlovca došlo 400 ubojica i koljača i da su tako proglasili NDH. Nikakvog referenduma o stvaranju NDH nije bilo, dodao je Mesić (citiram po sjećanju).

Predsjednik Mesić je pri tome zaboravio spomenuti da ni 1918.god. pri stvaranju Jugoslavije nije bilo referenduma, nego da je cijelu hrvatsku političku javnost preveo žedne preko vode dvojac Ante Pavelić(zubar) i Svetozar Pribičević.

Pa i za 1945. mirne bi se duše moglo reći da su u Zagreb došli ubojice i koljači samo u daleko većem broju od ustaša i da su se zadržali daleko duže na vlasti nego ustaše. I da također nisu priredili nikakav referendum o preuzimanju vlasti. I da je taj režim Stipe Mesić zdušno podržava sve do 1971.god.

Danas je dan sjećanja na Holocaust, na najveći planirani pomor jednog cijelog naroda u povijesti. Stradalo je oko 6.000.000 Židova, Roma i pripadnika drugih naroda. Veličina zločina je tako velika da se ratio odbija s njim složiti. A ipak, istina je.

Tko su pokretači Holocausta to znademo. Adolf Hitler sa svojom zločinačkom politikom "konačnog rješenja", pod čim se mislilo na konačno istrebljenje Židova i drugih nearijevaca iz ratom zahvaćene Europe. Zvijerstva koja su SS trupe ali i Wehrmacht i drugi djelovi Hitlerovih pristaša u Njemačkoj i Austriji, članova Nacističke stranke učinili su neopisiva. Okrutnosti neljudske. Pitamo se danas kako je iz naroda pjesnika i glazbenika mogao poteći takav zločinački um i okupiti toliko sljedbenika?

Mitovi su bijeg od stvarnosti, ali i pokretačka energija koja homogenizira razne socijalne skupine u ostvarivanju ciljeva i zato će mitovi uvijek biti prisutni, jer stvarnost prikazuju ljepšom nego što jest

Svaki narod ima svoje mitove, a jedan od kriterija zrelosti nacije je koliko je spreman suočiti se s njima.

Hrvati dugo nisu imali svoju državu, izborili su je vrlo teško uz ogromne žrtve, što je pogodovalo dodatnom napuhavanju naših mitova.

Upravo je ratno vrijeme pogodan period za napuhivanje mitova, jer su propagandne aktivnosti važan dio ukupnog rata.

U to ratno vrijeme, iz svih zvukovnih medija mogle su se čuti samo budnice, pjesme koje podižu moral i selektivne vijesti koje govore samo o hrvatskim uspjesima, a o padovima naših gradova (koje smo objektivno morali predati radi slabije naoružanosti i/ili vlastitih subjektivnih slabosti) gotovo da se moglo saznati i između redaka.
Maković je 1992. pisao o tome kako su hrvatski vojnici prikazivani kao „lijepi, dobro građeni momci maštovitih frizura, s brojnim dodacima na moderno dizajniranoj uniformi, s obaveznom krunicom oko vrata“.

Odmah nakon ubojstva Brune Bušića objavljena je njegova nedovršena rasprava Ustaše i komunisti u obliku brošure koju je uredio Rudolf Arapović a kao nakladnici su navedeni "Hrvati iz Vancouvera". Rudi Arapović koji je nedavno preminuo poznavao je Brunu iz razdoblja rane mladosti i bio je u emigraciji s njim više manje stalno u vezi. Ovu raspravu već sam prenio na mom blogu i činila mi se predugom za pollitika.com. No kako su neki drugi počeli donašati bljezgarije od izjava i pripisivati ih Bruni, odlučio sam se i za objavu na pollitika.com. Vjerujem da je malo onih ovdje koji su doista pročitali bilo koji tekst Brune Bušića.

Bruno Bušić i ja nismo bili neki osobiti prijatelji. Previše smo se razlikovali u pogledima na život. Pa i na politiku. No bili smo dugi niz godina dobri suradnici i mnogo toga smo zajedno radili i poduzimali. Njegovo umorstvo u Parizu 16.listopada 1978. (istog dana je papom postao Ivan Pavao II.) ne samo da me je strahovito pogodilo nego je predstavljalo i prekretnicu u mom životu. Više nisam htio djelovati unutar emigrantskih političkih ustrojbi nego sam se vratio glazbi.

Jučer sam napisao tekst "In memoriam Bruno Bušić" a danas bih dodao samo neke informacije koje se u tekstu nazvanom "in memoriam" ne mogu napisati.

Franjo Tuđman je imao neobično veliki utjecaj na Brunu Bušića. Ja sam tek prije nekoliko godina doznao da je Tuđman već 1977. i 1978. god. bio na putu po Europi i da se sastao s Brunom.

Bruno i ja smo imali dogovor da se naša grupa, barem dok ja u njoj djelujem, neće baviti nikakvim terorističkim aktivnostima.

Imamo nove snage - dobrodosla Iva :) s postom Partizani i ustase u mojoj glavi.

Jos dok sam bila mlada i buntovna, i mene su zaokupljala ovakva razmisljanja, odrastala sam na zelenim socnim livadama samoupravnog socijalizma i bratstva i jedinstva, a onda je ispoljavanje ovakve vrste misli bilo ravno herezi, kljukali su nas politikantstvom tri put dnevno prije jela - unatoc tomu nisam se odavala politickom razmisljanju, jedino sto sam bila Titova pionirka i omladinka, ali to se moralo po defaultu, nitko te nije nista pitao - suti i pjevaj !

I isto mi je islo na zivac sto mi pokusavaju ispirati mozak PROSLOSCU, partizanskim hororima i sapunicama i agitprop silovanjem osjecaja za pristojnost i mjeru.

Rođena sam 1980. godine. Znači, imam 27 godina i još uvijek sam u kategoriji mladih ljudi, bar kako je to definirao najvažniji strateški dokument za mlade koji je donijela Vlada za vrijeme Ivice Račana. Koliko je HDZ-ovoj Vladi bitan Nacionalni program djelovanja za mlade potvrđuje činjenica da se njime bavila gđa Zdenka Ninić (pomoćnica za obitelj i ''tamo neke mlade'') protiv koje je upravo pokrenut istražni zahtjev zbog sumnje da je zloupotrijebila položaj i ovlasti s ciljem ostvarivanja znatne imovinske koristi. I u vrijeme kada se dotična zapošljavala, Državno odvjetništvo je vodilo protiv nje kazneni postupak zbog djela na štetu obitelji (zamislite te ironije!!!!), ali to nije bila zapreka za primanje u državnu službu makar to jasno stoji u Zakonu o državnim službenicima. No, ok, valjda HDZ teško dolazi do kadrova koji si nisu sa službenicima Državnog odvjetništva na:''Bok, bok!''.

Evo tu je dio famoznih odgovora Ljube Jurčića - jako rječito - više se toga napisalo o tim odgovorima, nego što je on rekao. Dao sam si truda, jer nema smisla raspravljati što je netko negdje nekad rekao bez da u to možemo imati uvida, pa sam odlučio istinu istjerati na čistac - koliko je to uopće moguće.

Setam gradom lijeno, sporo,
Zavirujem u izloge,
Prilicno me bole noge,
Odmorit bih treb'o skoro.
Sto god vidim sve me pece,
A sto cujem jako tisti,
Svud necovjek urla, vristi
I neljudi ljude gnjece.
Prolaznik mi neki vice:
Ne dangubi bez razloga,
Digni ruke od svakoga
Tko se od zla ne odmice.
Za pravo mu, zbilja, dadoh,
Potom poceh misli tresti,
Pa pogledah prema cesti,
Tako na tren i zastadoh.

Pored ceste, s jedne strane,
Zastavama mnostvo mase,
Hvale ljudi sad ustase,
No, na drugoj partizane.
Jedni drugim silno prijete,
Te nemilo, ruzno psuju,
Grozne rijeci dovikuju,

U zadnje vrjeme se puno piše po novinama i emitira na TV kak ovaj ili onaj ima kritiku na Hrvatski narod u vezi njegovog koketiranja s ustaštvom i fašističkim potezima. Večinom to dolazi iz vana i kad se Hrvatska želi od tih optužbi obranit onda se najdeju i neki Hrvatski građani koji su istog mišljenja i te pokušaje obrane karakteriziraju isto ko ustašoidne. Nisu još shvatili da su ustaše izumrli i da su prošlost.

Rođen sam u Zagrebu i odrasel, naravno ak se može reč za nekog ko ima 20 godina da je odrasli čovjek. Neki smatraju te godine ko odraslima u drugoj situaciji ko još ne zrelo doba. Sve se to upotrebljava u raznim situacijama i kak paše u koncept.