Hrvatsko gospodarstvo je nekonkurentno to znamo svi. Mi koji koristimo internet znamo koja je uloga interneta u svim segmentima poslovanja od promocije do komunikacije i financija.
Naši konkurenti na mediteranskom turističkom tržištu imaju neusporedivo razvijeniji širokopojasni pristup internetu. Čak i Turska za koju je Ivica Mudrinić neki dan rekao da ćemo tamo tražiti bolji život ima dvostruko veći postotak domaćinstava sa širokopojasnim pristupom internetu u odnosu na Hrvatsku.
Podaci o postotku domaćinstava koja imaju pristup širokopojasnom pristupu internetu analitičke kuće Strategy Analitics sa sjedištem u Bostonu za mediteranske zemlje koje su naši takmaci su; Portugal 40%, Španjolska 57%, Francuska 68%, Italija 51%, Grčka 39%, Turska 37% dok je Hrvatska 23%. Nama susjedna Slovenija ima 58%. Grafikon usporedbe je dodan dolje od Mraka jer meni kao početniku na portalu Pollitika još nije dozvoljeno da umećem slikice u tekst. Što jako volim na svom blogu papar.blog.hr
Na temelju anonimne prijave pokrenuta je istraga protiv Ante Đapića. Čovjek (taj anonimni) je iskoristio oglas u lokalnim medijima i eto....valjda USKOK sada nešto kopa. Kažu da je razvidan nesrazmjer između Đapićevih primanja i imovine koje posjeduje. Prozvani se, u ne baš lagodnom raspoloženju, obratio pučanstvu vrlo neuvjerljivo.
prvo što mi je došlo na pamet je, eto kad se 'oće može i običan čovik napraviti nešto da bi se razotkrio kriminal u "vrhu" vlasti. Mislim, je "anonimni" je prijavija, ali nije rekao ništa novo za one koji prate političku "scenu" u hrvata.
Onda se sjetih da možda taj "anonimni" i nije samo anoniman nego je i nezadovoljan raspodijelom plijena, drugačije zašto bi šutio baš do današnjeg dana.
U ponedjeljak, 15. prosinca 2008. posljednjeg dana zasjedanja Sabora u ovoj godini (na kojoj nisam bio prisutan zbog smrtnog slučaja u obitelji) usvojena su dva značajna zakona. Prvo, dopunjen je Kazneni zakon (članak 82.) kojim se sada omogućava oduzimanje imovine pripadnicima organiziranog kriminala. Rješenja koja su unijeta u zakon, za razliku od dosadašnjeg, polaze od toga da je SVA imovina koju posjeduje osumljičeni pripadnik organiziranog kriminala (definicija o tome u Zakonu o USKOK-u) (ili je ona prenesena u stvarno ili fiktivno vlasništvu članova obitelji) stećena počinjenjem kaznenog djela. U raspravi sam ministra Šimonovića upozorio da će i Zakon o USKOK-u trebati dopuniti jer taj zakon omogućava pokretanja postupka sudske privremene zabrane raspolaganja imovinom koja traje do pravomoćne presude o uduzimanju imovine. Problem je u tome što Zakon o USKOK-u daje pravo zahtjevanja privremene zabrane raspolaganja imovinom za koju se sumnja da je stećena počinjenjem konkretnog kaznenog djela za koje se vodi postupak dok Kazneni zakon daje osnova za sumnju da je SVA imovina stećena počinjenjem toga ili drugih kaznenih djela.
Ovaj je tekst motiviran je s nekoliko indiskrecija. Crtice o kojima neki nešto znaju, o kojima neki drugi nešto naslućuju ali o kojima zapravo najveća većina čak i onih zainteresiranih nema ni najmanjeg pojma govore više hrvatskoj stvarnosti i 'pravnoj državi' od bilo kakvih zazivanja pravne države kojima nas danomice zasiplju naši politički odličnici. Iz onoga što slijedi mogu se izvlačiti svakojaki zaključci; sve jedan porazniji od drugoga. Politika (sa svojim protagonistima) koja nas okružuje se u svjetlu činjenica koje slijede pretvara u smrdljivu kaljužu kroz koju pristojni ljudi kroče jedino u čizmama. Na žalost, protagonisti hrvatske političke scene uživaju u tome svinjcu poput divlje prasadi istovremeno uvjeravajući sve nas u gledalištu da je sve ono što vidimo pred sobom samo priviđenje. Očito je da na nejasnu granicu između kriminala i politike i opće srozavanje bilo kakvog javnog morala na najnižu moguću granicu treba gledati kao na kroničnu bolest hrvatskog društva.
Vijest je kako su Karamarko i Šimunović imali svoje ukazivanje u Saboru RH sa svojim pojašnjenjima što će, kad će i kako učinuti ili su već napravili.
U oči mi je bljesnuo Šimunović sa izjavom kako nam ".....u borbi protiv organiziranog kriminala nije potrebna sablja, ali ni aspirin, već skalpel koji reže duboko i precizno...". Potom slijedi govorni traktat pun diplomatskih naziva, epiteta i atributa kao što su: ozbiljno, brzo, energično, bekompromisno, sustavno........ a završava neozbiljnom, sporom, neenergičnom, kompromisnom i nesustavnom činjenicom (koju je sam iznio)-najava kako će na snagu stupiti novi sudski i zatvorski poslovnik i, ono o čemu sam već pisao, osnivanje uskočkih ureda u ZG, RI, OS i ST tj. puko povećanje državne administracije koja se očito nije iskazala dosadašnjim planiranjem, organiziranjem i djelovanjem. Jer da je tako ne bi se našli u situaciji koju imamo, te nam ne bi trebao skalpel. Skalpel uklanja bolesno tkivo, a ovako smo u već oboljeli organizam ubacili još tkiva koje će se zaraziti i metastazirati sa već postojećim tumorom. Tako ispada!
Naslov dnevnika je moj skromni doprinos Državnom odvjetništvu u odabiru naziva za sljedeću spektakularno-maestralnu akciju u borbi protiv korupcije.
Operacija Indeks je izazvala mučninu barem kod akademski obrazovane populacije. Kod nekih jer su s gnušanjem dobili potvrdu onog o čemu su od studija pa do danas znali i šutjeli ili sve to prepričavali kao anegdote ili viceve sa studija, a kod drugih zato što su im se testisi „ikrizirali“ ili im se pojavio neki drugi odgovarajući simptom ljepšeg spola zbog same pomisli da možda i njihova diploma odnosno neki ispit ovako isplivaju na površinu…
Pojavilo se i poneko pitanje tipa: zašto samo ekonomski i prometni fakultet. Dobro, ekonomija u državi nam jest u komi, a ni promet nam nije Bog zna što, jesmo sagradili hrpu kilometara autocesta, ali ljudi i dalje ginu k'o muhe, prometni čepovi su svakodnevno na istim mjestima itd… No nisu baš svim studentima ta dva fakulteta poklonjene ocjene…
Zašto nisu dotaknuti fakulteti poput prava ili medicine? Da li me netko može uvjeriti da na ta dva fakulteta nema odnosno nije bilo ovakvih pojava? Ili smo se pobojali da će nam odvjetnik, javni bilježnik ili liječnik zatrebati prije ili poslije pa je bolje u njih se ne petljati (jer vrana vrani…). Ovako se samo poneki „oriđinal“ poput prof.dr. Marušića okuraži jurišati na vjetrenjače, iznositi razne pikanterije i sukobljavati se s akademskim establishmentom. Kolege na njega idu ad hominem, šalju ga na psihijatrijska vještačenja i pokušavaju proglasiti ludim - jer sigurno je „lud“ ako dira u osinje gnijezdo.
Polako se stišavaju reakcije na koordiniranu akciju USKOK-a, DORH-a i MUP-a, poznatiju pod kodnim imenom „Indeks“. Bile su različite, u rasponu od euforično odobravajućih do onih koje cijelu akciju stavljaju u kontekst skorog izvješća EK o napretku Hrvatske na planu reforme pravosuđa i borbe protiv mita i korupcije.
Akciju treba pozdraviti bez obzira na evidentne propuste od kojih je za sada najveći izravni prijenos privođenja koji se vjerojatno može pripisati neumjerenoj želji nekih da akcija poluči što veći promidžbeni učinak u domaćoj ali i međunarodnoj javnosti. Pozdraviti ju treba zbog toga što je svaka korupcija štetna za društvo i bez obzira radi li se o većem ili manjem mitu. Sukladno tome, svaki pa i najmanji pomak na tom polju je hvale vrijedan.
Najveći teatrolog u Hrvata koji se inače bavi “crnom magijom”, a trenutno se nalazi na poziciji Premijera, i dalje mirno i uspješno živi u kući bez prizemlja (fenomen koji se u vlaškim narodnim pričama naziva “čardak ni na nebu ni na zemlji”!) . Ovih dramatičnih, a za hrvatsku intelektualnu elitu traumatičnih vremena, on je bezbrižno provodeći njujorške dane iz tuđine “morlački" hladnokrvno svekolikom hrvatskom puku uputio bezobzirnu i bezobraznu poruku:
Svatko ima pravo na svoju skepsu, ali mi znamo što nam je činiti. Državno vodstvo, a to znači svaka institucija unutar svojih ustavnih ovlasti mora učiniti sve da se suzbije korupcija".
Naš je “Majstor” prošle nedjelje u New Yorku sudjelovao na Globalnom summitu kreativnog vodstva - preciznije rečeno, na forumu državnika, diplomata, poslovnih ljudi i znanstvenika posvećenog aktualnim globalnim izazovima (Bože, Bože, kojih li se sve načina ne dosjete kad je u pitanju trošenje novaca hrvatskih poreznih obveznika).
U današnjem tekstu J. Pavičić je napisao da je "sveučilište čiji indeks dično posjedujem i s kojim sam se vratio u rodni grad predratne ‘90. kao friški diplomac - jučer je zadobilo udarac od kojeg se neće lako oporaviti."
Dakle, sveučilište je zadobilo udarac SADA, kad je afera izbila na vidjelo.
Sveučilište NIJE zadobivalo udarce od kojih se neće lako oporaviti kad se je počelo s plaćanjem upisa i ispita, niti kada je to postalo uobačajena praksa, niti kada se pričalo (a priča se već godinama) među ljudima da se kupuju ispiti.
Sveučilište je zadobilo udarac, kad je konačno provedena istraga i kad su počela uhićenja, sveučilište je zadobilo udarac kad je konačno javno obznanjeno ono što svi znaju.
Znači, nije problem ako si kriminalac, već ako se javno obznani da si kriminalac. Iako svi znaju probleme dok god se pravimo kao da ne postoje, dok god se s njima ne izlazi u javnost sve je OK.
Kaže Jurica:"Jer, tko će nakon ovoga vjerovati i jednoj diplomi, i jednoj akademskoj tituli?"
Neovisni, ali ne i neutralni