pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U američkom Senatu svaki senator smije govoriti onoliko dugo koliko smatra da treba. Tako se događalo da govornik namjerno ne želi prekinuti govor kako bi odgodio ili sprječio glasovanje o nekom prijedlogu. Rekord je postavio jedan senator koji je bez prestanka govorio 24 sata, uglavnom o svojim mladim danima.

Rasprava bez ikakvih ograničenja, očito, nije poželjna stvar.

S druge strane, s ograničenjima se može i pretjerati. Primjer za to je domaći Sabor koji ima čitav arsenal kontrolnih mehanizama, a koji su po mom mišljenju više štetni nego korisni.

Počnimo od institucije predsjednika Sabora: on bi trebao biti samo prvi među jednakima, ali posao mu je zapravo da se prijeti, dijeli packe i maltretira zastupnike, kao učitelj u osnovnoj školi. Zatim, pogledajmo vremenska ograničenja koja su u nekim slučajevima smješno mala (par minuta). Tu je i aktualni sat, kratkotrajni specijalni ritual koji traje najduže četiri sata i uvjek je pretrpan. Dodatni ritual je promjena dinamike rasprave kada snimaju TV kamere. Zatim, tu su i bezbrojne ispravke netočnih navoda i replike, svađanje oko proceduralnih pitanja, stegovne mjere i kažnjavanja. Poslovnik Sabora ima čak 269 (!) članaka, što jasno ilustrira izbirokratiziranost i pretjeranu regulaciju te važne institucije.